Page 56 - STAV 136 12.10.2017

ostao sam bez prava na cigarete i toplog “Baš tako. Vlasnici cvjećare ‘Palma’ pisalo ‘Cvjećara’, a nju jedno jutro vjetar
obroka na Hotonju. Po noći sam radio odmah su htjeli kupiti više buketa tog okrene na drugu stranu, prema ‘Merka-
kod prijatelja Dragana Vrankića u pekari. bršljena. Ali, trebalo ga je skidati sa sti- toru’. Ja ovo shvatim kao išaret i odem sa
Dođem djeci izjutra, donesem im hljeba jena s visine od deset metara. Trebalo se Sadom u ‘Merkator’. Zatražimo da nam
i pokoju namirnicu, odspavam i opet na peti. Ono što vrijedi je na visini, a nama izdaju prostor za cvjećaru, ali ovi naši neće
posao. Završen je rat, kuća izrešetana gra- je najviše novca ostajalo na visini iznad ni da čuju. Nagovorim ih da pošalju naše
natama... I tek 2001. godine, šest godina pet metara. I prvih pedeset buketa proda- cvjećarske slike gazdama u Sloveniju, da
nakon rata, dobijem donaciju i pokrijem smo u nekoliko dana i zaradimo stotinu ih oni vide, s našim zahtjevom da nam iz-
kuću. Ali, preskočio sam prekretnicu u maraka. Ja počinjem raditi, prestajem se daju hodnik za cvjećaru, a mi bismo cvi-
mom životu. Odmah nakon rata upoznah žaliti na državu i naše političare, osjećam jećem dekorirali njihov prostor. Iz Slove-
Sadetu, sadašnju ženu. Kao da mi je dragi se pobjednikom, kao sve od mene i Sade nije odmah dobiju odgovor da nam izdaju
Bog poslao. Na pijaci sam mijenjao devize, zavisi. Počeh brati bršljen i na petnaest prostor za cvjećaru, a mi da im cvijećem
preprodavao cigarete, radio na građevini, metara visine. Došla zima, nema zeleni- našim ukrasimo hodnik. I već prvog rad-
a usput traĹľio Ĺľenu da mi ÄŤuva djecu. I la u gradu, Sada i ja u tome vidimo svoju nog dana trÄŤi prema nama Dragana, pro-
naleti mi Sadeta. Tada djevojka, izbjegli- priliku. Stavimo lance na sva ÄŤetiri toÄŤka fesorica s Poljoprivrednog fakulteta, i go-
ca iz jednog sela kod Rogatice, mlađa od našeg auta i krenemo preko Ivan-sedla. vori: ‘Ja hoću da budem vaš prvi kupac,
mene jedanaest godina. Iz domaćinske Tada smo nabrali oko 120 buketa. I sve ako nisam zakasnila.’ U ‘Merkatoru’ smo
kuće, imali su veliku farmu krava i više smo prodali za tri dana po cvjećarama u dobili priliku da pokažemo svoju vrijed-
pratećih objekata. Otjeraju ih s njihovog Sarajevu. Budući da je Sada radila drugu nost. Zadatak nam je da pravimo deko-
imanja i sve im uzmu. Ja Sadeti ponudim smjenu u ‘Palmi’, ustajali smo rano, u če- rativne obrise od cvijeća kakvih nema u
da mi čuva djecu. Odmah pristane. Bude tiri sata. Već smo na visoravni oko sedam drugim cvjećarama. Potrebno je samo da
i ljubav i pristane da živi sa mnom i s dje- sati i naberemo dvije stotine buketa do Sada više uključi svoju maštu i talenat. I
com. I sve mi se izokrenulo. Godine 1999. jedanaest. I nazad u Hotonj kući. Moja Sada se uključila. Svakim novim danom
dobijemo sina Seada. Danas Sanin ima 32, Sada radi do deset navečer i opet sa mnom nove mušterije.”
a kćerka Senada 26 godina, moja djeca sa u četiri izjutra ide po bršljen. I posao nas
Sabrijom, a moj i Sadin sin Sead ima 18 go- krene. Od onog što smo uštedjeli kupimo STIPENDIRAJU SIROMAŠNU DJECU
dina, ide u Srednju poljoprivrednu školu. veći auto za teret. Posao se razvija, idemo
Ali, da se vratim. Moja Sadeta se 2003. go- u Mostar, Trebinje. Sa zidova manastira Ondje gdje je stao Senad, nastavila
dine zaposli se u cvjećari ‘Palma’ da bi nas u Žitomislićima skinuli smo bršljen uz je Sadeta:
petero hranila. Vlasnici cvjećare uvidjeli dozvolu igumana Danila. Obrali smo ci-
su da je vrijedna i da osjeća cvijeće kao da jeli Blagaj, pa Stolac, dobacili do Prozora,
je živo i kao da godinama radi u cvjećari. Jajca, Bugojna, pa tek onda prema Zenici,
Plata joj je bila 350 maraka, tamam da pre- dalje prema Doboju.”
živimo. I bude cvijeće ono što čekaš. Odem
u ribolov i na jednom grmu vidim zeleno “Koliko ste tada zarađivali, ako nije
lišće koje se sjaji na suncu. Mene ljepo- tajna?”
tom uzme svega, nalomim grana s lišćem
i kući. Kada je Sada vidjela, zavika: ‘Ovo “Sada i ja sedmično zarađujemo hilja-
je divno, kakav dekor za cvijeće!’ Bio je to du maraka, a počeli s dvije stoje mjesečno.
bršljen. Sadeta mi objasni da je to penjači- Odlučimo da novac ne trošimo. Sada na-
ca koja raste do 20 m uvisinu, na drveću, pusti posao u ‘Palmi’, hoće da imamo svo-
starim zidovima, velikim stijenama, i to ju radnju cvijeća. U ‘Interšopu’ u Kolod-
uvijek na humusnom zemljištu, vlažnom vorskoj otvorimo cvjećaru. I dalje idemo
zraku. Ovo lišće s grančicama stvoreno je po ‘bršljen’ po cijeloj Bosni i Hercegovini,
za aranžiranje cvijeća, poduči me Sada.” njega svi traže. A zelenilo razmjenjujem i
s prijateljem Dadom u Hrvatskoj. Posao
“Rekao bih, ti si biznis počeo s tim ide, ali nismo bili zadovoljni u odnosu
zelenilom za dekoraciju cvijeća?” na to koliko smo radili. Do naše cvjećare
postavili smo putokaznu tablu na kojoj je

56 12/10/2017 STAV