Page 48 - STAV 86 27.10.2016
P. 48

Društvo

posebno pletenice, slagao u posebnu kar-        DIJELOVI IZJAVA
tonsku kutiju. Kad mi se ukazala prilika,       SVJEDOKA KOJI SU PREŽIVJELI
iznio sam je vani, osušio pletenice pred        BLEIBURŠKE MARŠEVE SMRTI
radijatorom, a nešto i na suncu. Osjetio
sam potrebu da ih fotografiram pred ula-
zom u jamski grob, koji nosi sudbonosni
naziv Huda Jama”, piše Alić.

Grob bez imena i prezimena:

Huda Jama 2                                     ÄŚorbo (Salko) Kasim,                            se mezari. (...) U tom sam trenutku raz-
Prijenos posmrtnih ostataka iz Hude                                                             mišljao: Bože moj, prije nekoliko dana
Jame u Spomen-park Dobrava kod Mari-            rođen 1931. godine u Borču, selo                su mi ubili trudnu majku, a evo, odvode
bora zapoÄŤeo je 3. oktobra 2016. godine,        Soderi                                          mi oca i amidĹľe. Neka ih Bog kazni. Po-
a na ispraćaju 796 žrtava bio je prisutan i                                                     sljednji put smo se okrenuli prema njima
predsjednik Slovenije Borut Pahor, kao i            U našoj izbjegličkoj koloni su bili sve     i dugo ih gledali, sve dotle dok nam nisu
slovenski crkveni velikodostojnici. Ipak,       civili. Krenuli smo u drvenim kolima,           izmakli pogledu. Srce je hlupalo, hoće da
ispraćaju žrtava nije prisustvovao nijedan      koja su vukla dva mala bosanska konja,          iskoči, a suze same navirale na oči. U ko-
službeni predstavnik Republike Hrvatske         a poveli smo i dvije krave vezane za kola.      lonu smrti partizani su izdvojili sljedeće:
kao ni Bosne i Hercegovine. Roman Le-           Ja sam imao samo 14 godina, a u koloni
ljak procjenjuje da je u Hudoj Jami stra-       su bili: otac Salko (1906), amidĹľe Alija            ÄŚorbo (Kahro) Salko, 1906.
dalo oko 2.000 hrvatskih vojnika, oko 700       (1909) i Avdo (1912), majka Ajša (1919),            Čorbo (Kahro) Alija, 1909.
Slovenaca te 300 Nijemaca, ali su to samo       rođena Salčin, čiji je suprug ubijen 1942.          Čorbo (Kahro) Avdo, 1912.
pretpostavke koje, po svemu sudeći, nika-       u Borču, njihov sin Avdo (1941), kći Še-            Čorbo (Alija) Meho, 1900.
da neće biti potvrđene. Naime, posmrtni         rifa (1941), strina Rukija (1907) i njena           Čorbo (Alija) Mujo, 1906.
ostaci žrtava iz Hude Jame nisu identifi-       dva sina – Velija (1939) i Šaban (1941).            Logo Jašar, 1910.
cirani. Slovenija je prošle godine donijela     Pored najuže rodbine, bio je tu i veliki            Selimhodžić Hadžo, 1908/10.
zakon o uređenju stratišta prema kojem nije     broj naših komšija iz Borča i njegove               Šahović Huso (Mrđenovići, kod Gacka)
predviđena identifikacija žrtava. Hrvatska      bliže okoline, iz porodica Alađuz, Jugo,            Dilberović Šaćir (Vratnice, kod Gacka)
ima potpisan sporazum sa Slovenijom o sa-       Logo, Šahović, Selimhodžić, Dilberović,             Svi su bili civili.
                                                Spona i dr. Većinom su bili u narodnim
radnji u istraživanju masovnih stratišta iz     nošnjama. Muškarci su na glavama ima-
Drugog svjetskog rata, ali ni Hrvatska nije     li fesove, a Ĺľene su bile u dimijama i po-
poduzela baš ništa po pitanju identifikacije    krivene mahramama. Bilo je puno djece
žrtava. Ostaci žrtava iz Hude Jame bit će       i staraca. Kolona je bila nepregledna. Išli
premješteni na drugu lokaciju i ukopani u       smo kroz Hrvatsku, a onda preko Sloveni-
zasebne grobnice, bez imena i prezimena.        je prema granici. Došli smo do granice, a
Tako im neće biti priznato jedno od             možda smo je i prešli. Nisu nam dali dalje.
osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na       Zaustavili smo se na jednoj poljani i tu
dostojan ukop. U 14 sati na dan ukopa bit       posjedali. Bilo je puno civila, ali i razne
će održana i misa za bezimene žrtve u kate-     vojske. Majka je bila pred porodom. Za
drali u Mariboru. Ukopu neće prisustvovati      nekoliko hefti trebala je roditi. Mi smo
predstavnici Mešihata Islamske zajednice        se, njena djeca – Malka, Selim i ja – oko
Republike Hrvatske, ali hoće predstavnici       nje savijali, a ona nas je milovala i ljubi-
Mešihata Islamske zajednice iz Sloven­ ije.     la kao da je predosjećala rastanak. Posli-
Ipak, žrtvama neće biti klanjana džen­ aza.     je jednog od čestih partizanskih napada,
Podsjetimo, Bošnjaci su doživjeli jednu od      jedna granata pala je među narod, gdje
najvećih demografskih katastrofa upravo         je dosta ljudi poginulo. Geler je pogodio
u bleiburškim marševima smrti. Ubijeno          majku u čelo i na mjestu je ostala mrtva.
­ih je između 20.000 i 50.000, a hrvatski       Taj trenutak nikad neću zaboraviti. Gr-
h­ ist­ oričar Vedran Petrović procjenjuje      lili smo je i ljubili, plakali i dozivali, ali
broj stradalih na između 50.000 i 65.000.       nije bilo pomoći. Otac je platio nekom
B­ udući da ne postoje dokazi o naciona­ln­ oj  Slovencu, u kunama, pa je ovaj odvukao
i vjerskoj pripadnosti žrtava iz Hude Ja­       mrtvu majku na kolima i ukopao u bli-
me, a da je veliki broj Bošnjaka bio među       zini sela. Rastanak je bio težak. Uskoro
­poraženim vojskama nad kojima su par­          su došli partizani i opkolili nas. Vojska
tizani izvršili ovaj zločin, neshvatljivo je    je predavala naoružanje. Vidio sam veli-
da niko od islamskih vjerskih sluĹľbenika        ke gomile oruĹľja. Poslije razoruĹľavanja,
neće klanjati dženazu žrtvama iz Hude           partizani su odmah počeli ubijati zaro-
Jame. Stoga je naÄŤin na koji se pristupa        bljenike. Vidio sam svojim oÄŤima da je
ukopu Ĺľrtava iz ove straviÄŤne masovne           tu veliki broj pobijenih civila i vojnika.
grobnice skandalozan. Ukopom 796 žrta-          (...) Poslije toga su odvojili odrasle muš-
va iz Hude Jame na groblju Dobrava po-          karce od Ĺľena i djece. Tu su odvojili mog
kraj Maribora 27. oktobra sluÄŤaj ove ma-        oca i dvojicu amidĹľa, nekoliko BorÄŤaka,
sovne grobnice bit će politički riješen, ali    ukupno devet. Sve civili. I niko se od
će žrtve biti samo premještene iz jedne u       njih nije vratio. Ubijeni su, ne znaju im
drugu ­hudu jamu.           n

48 27/10/2016 STAV
   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53