Page 68 - STAV 112-113 27.04.2017

Društvo

funkcioniraju, Kavara je naučio i usavr- u kojoj su zapisana sva pravila našeg Dodaje da je gastronomija trenutno
šio radeći za druge firme. brenda, i svi se toga moraju pridržava- trend u cijelom svijetu. “Više ljudi ne
ti”, kaže Nino. jedu da se najedu, nego da uživaju i da što
“To su investitori koji žele ući u ovaj duže sjede za stolom. Mi imamo odličnu
sektor, ali kupiti cijeli sistem. Znači, da Franšiza za jedan njegovo restoran kuhinju, samo trebamo napraviti atmos-
imaju sve organizirano, od proizvoda, košta 300.000 dolara, plus ulaganje koja feru. Izgraditi ljepše lokale, ne u centru
dizajna brenda, modela stolica, stolova, koštaju oko 250.000 maraka za jednu rad- grada, nego na planinama kraj šume i je-
odjeće radnika, do toga kojim će se da- nju od 250 kvadrata. zera”, kaže Nino.
nom koji proizvod promovirati. To radi
centralni ofis iz Ä°zmira za sve restorane. Gastronomski turizam A za reklamu se ne treba ni brinuti,
Marketing se može mijenjati od područ- prilika za Bosnu i Hercegovinu smatra on. “Ljudi gdje god idu, šta god
ja do podruÄŤja. U Antaliji, naprimjer, ne jedu, sve fotografiraju i postavljaju na
pravimo nikakve kampanje, radnja super Bosnu posjećuje tri ili četiri puta godiš- društvenim mrežama. I eto ti reklame.
radi, ali u Eskişehiru, pošto je studentski nje. Obilazi porodicu, a obavezno dovede Kad imaš kvalitetu, vijest o tome širi se
grad, orijentiramo se više na ekonomske i prijatelje iz Turske. “Nikad ne dolazim sama od sebe. Kad napraviš nešto dobro,
pakete za učenike. Prema svakom područ- sam, uvijek nekoga dovedem. Najviše do- ne samo ukusno, u pravom ambijentu do-
ju imamo specifiÄŤan marketing i fleksi- lazimo zbog bosanske kuhinje. To je ta- bro i na drugaÄŤiji naÄŤin servirano, ljudi to
bilan sistem. Proizvodi i cijene su isti”, kođer i turska kultura i kuhinja, ali, po fotografiraju i reklama stiže na sve stra-
priča Kavara. mom mišljenju, bolje je sačuvana u Bosni ne. Na našim tanjirima, pored somuna
i Hercegovini nego u Turskoj. Takvi su i ćevapa, serviramo deblji pomfrit, ka-
Kada se odluče za saradnju s određe- primjeri japrak sarma, neke druge dol- ramelizirani luk i kupus salatu, koja je
nim investitorom, potpisuje se ugovor me i kuhana jela... Nema toga u Turskoj jako zdrava i za koju u Turskoj niko nıje
i traži se odgovarajuća lokacija koja je više”, smatra Kavara. znao. Ljudi slikaju i šalju. To je najbolja
skoro pa najvažnija u ovom poslu. Na- reklama. Ideja se sama širi”, priča Kavara.
kon pronalaska lokacije, Ninin tim kreće Upravo je gastronomski turizam ono
u akciju. “Mi preuzimamo stvar u svoje u čemu Nino vidi potencijala za razvoj U biznisu nema emocija
ruke. Uradimo dekoraciju prostora, za- bosanskohercegovačke ekonomije. U “Somunarası” lance modernih će-
poslimo radnike, obuÄŤimo ih i otvorimo vabdĹľinica uvode se i noviteti. PoÄŤela je
radnju. Predamo investitoru franšizu po “Bosna ima super kuhinju, nije to proizvodnja i prodaja prave bosanske pite.
sistemu ‘ključ u ruke’. Naša se ekipa po- neka pretjerano velika i bogata kuhinja, Zašto prave? Zato što mama Dževada tim
vuÄŤe i svaki dan online kontrolira kako ali ima i odliÄŤne sirovine za nju. Ima od svojih dvanaest radnica Turkinja po-
franšiza radi. Periodično se obavljaju po- odlično meso, mlijeko, povrće, voće. U dučava kako se jufka razvija, ili, Nininim
sjete, u zavisnosti od radnje do radnje”, Bosni i Hercegovini sam već osamdeset riječima, miluje. Zaleđena se dostavlja
objašnjava Nino. dana. Nikad duže nisam ostao. Vido sam u restorane i zatim peče ispod sača. Za
dosta etnosela. Njihovo otvaranje i razvi- sada su u jednoj od poslovnica napravili
Jasno mu je bilo da se ne prodaje janje super je ideja. Mislim da se to može probnu prodaju, a, sudeći po reakcijama
samo proizvod, već i komfor, dekoraci- u cijeloj Bosni i Hercegovini graditi jer kupaca, dobro je krenulo.
ja, higijena, brza usluga. “To se sve treba imamo izvrsne lokacije za razvoj gastro- “Mama je glavna i važnija od mene. Jer
kontrolirati. Mi imamo jednu knjižicu nomskog turizma, sve je još prilično jef- ti možeš imati zlatnu etiketu, ali ako nemaš
tino i relativno blizu”, objašnjava Nino. kvalitetu... Mama ima svoju dobru ekipu.
Trenutno za pitu imamo dnevni kapacitet
do tone. Nije veliki, ali nam je sada to sa-
svim dovoljno. A za restorane imamo ka-
pacitet do 100 franšiza”, pojašnjava Nino.
On ima trideset i sedam godina. KaĹľe
da mnogo radi, ali i da je zaljubljen u svoj
posao. Njegov put od izbjeglice do uspješ-
nog biznismena nije bio lagan. Budući da
je rano ostao bez oca, bio je rano primo-
ran raditi, pa je napustio košarku i nije
završio fakultet. To što nisu imali veliki
poÄŤetni kapital nije im bila prepreka, ÄŤak
kaže da su počeli sa smiješnim sumama i
da nikad nisu digli kredit. Ali uspjeli su!
“Za jednog mladog čovjeka koji ulazi
u biznis bitno je da ne odustaje i da se ne
oslanja na emocije prema ljudima s koji-
ma radi. To su bile moje najveće greške
Nino je s ocem, majkom i sestrom, kao i mnoge druge kada sam poÄŤinjao. To je isto u odnosima
bosanskohercegovačke porodice, bio primoran napustiti svoj dom između Bosne i Turske. Uvijek se priča da
1994. godine, u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Iz svoje su to bratske zemlje. Toga nema u bizni-
rodne ÄŚapljine izbjegli su u Ä°zmir, turski grad na obali Egejskog su. To je moĹľda priÄŤa za raju, za knjige ili
mora, a kako bi osigurali sredstva za Ĺľivot, u prostoru od ÄŤetrdeset novine. U stvarnosti nije tako. U biznisu
kvadrata otvorili su svoj prvi restorančić “Every Day Grill” je jedan mali eurocent važniji. Uspješni
biznismeni ne vode se emocijama”, po-
ruÄŤuje Kavara. n

68 27/4/2017 STAV