Page 7 - Sibenske isprave

ZBIRKA SREDNJOVJEKOVNIH ISPRAVA U HRVATSKOME DRŽAVNOM ARHIVU
Zbirka raznih srednjovjekovnih isprava, u stručnoj javnosti poznata i po nazivu na latinskom jeziku Documenta mediaevalia varia (DMV), po svojem je postanku jedna od najstarijih zbirki u Hrvatskome dr- žavnom arhivu. Ona je, sa zbirkom Najstarije hrvatske povelje, formirana u tadašnjem Kr. zemaljskom arkivu u drugoj polovici 19. stoljeća, u vremenu kada se Zemaljski arkiv postupno izdvajao iz okrilja Sabora Kralje- vina Dalmacije, Hrvatske, i Slavonije u zasebnu ustanovu i značajnije započeo rad na prikupljanju arhivskog gradiva na čitavom području Kraljevine. Naime, Ivan Bojničić Kninski, tadašnji ravnatelj Arhiva, sustavno je radio na prikupljanju arhivskog gradiva, posebno onog u vlasništvu obitelji i pojedinaca. Kako bi preuzeto gradivo doveo u red, on je 1892. godine formirao zasebnu zbirku za isprave nastale do 1526. godine te ih je tako odvojio od novovjekovnih isprava. Ta se zbirka tada zvala Srednjovjekovne isprave (Acta medii aevii). Na prijelazu u 20. stoljeće zbirka Srednjovjekovne isprave bila podijeljena na dvije zbirke: Najstarije isprave (Do- cumenta antiquissima), u kojoj su bile pohranjene isprave iz doba narodnih vladara (do 1102.), dok su u zbirci Srednjovjekovne isprave preostale isprave nastale 1102. − 1526. godine.
Prve isprave koje su bile preuzete u Arhiv, a bile su pohranjene u ovoj zbirci, jesu isprave iz donacije Ivana Kukuljevića Sakcinskog. On je Arhivu 1866. darovao svoju zbirku od deset isprava iz vremena hrvatskih narodnih vladara. Devet je isprava kasnije bilo izdvojeno u zbirku Najstarije isprave, dok je deseta, u kojoj su navedeni posjedi samostana sv. Benedikta u Splitu iz 1119. godine, bila ostavljena u zbirci Srednjovjekovne isprave. Prva veća akvizicija isprava pohranjenih u ovoj zbirci jest akvizicija isprava Ivana Rismonda iz Zadra, koji je 1895. godine ponudio Arhivu na otkup 26 isprava, uglavnom vezanih za rapsku crkvu, među njima i danas najstariju ispravu ove zbirke iz 1111. godine, kojom kralj Koloman potvrđuje rapskoj crkvi župe i po- vlastice koje im je podijelio kralj Krešimir IV. Te je iste godine ban Dragutin Khuen-Héderváry naredio da se gradivo iz Arhiva Ugarske dvorske komore vrati u Budimpeštu. Pojedine srednjovjekovne isprave koje nisu bile vraćene u Budimpeštu bile su ostavljene u ovoj zbirci.
Tijekom narednih desetljeća zbirka se postupno obogaćivala novim ispravama stečenim otkupom i darovanjima, ali i ispravama koje su bile izdvojene iz obiteljskih arhiva te su, u skladu s tadašnjom prak- som sređivanja arhiva, bile odložene u Zbirku srednjovjekovnih isprava. Budući da su dio gradiva zbirke činili novovjekovni prijepisi srednjovjekovnih isprava, polovicom 20. stoljeća zbirka je podijeljena na dvije serije: Izvorne isprave i Novovjekovne prijepise (tzv. Serija B).
Danas zbirka broji blizu tisuću izvornih srednjovjekovnih isprava i dvjestotinjak novovjekovnih pri- jepisa. Sadržajno se isprave najvećim dijelom odnose na imovinsko-pravne odnose (kupoprodaja zemljišta, oporuke, zalozi, ugovori, darovanja posjeda i uvođenje u posjede i dr.). Stvaratelji isprava su, osim vladara i banova, vjerodostojna mjesta (na prostorima srednjovjekovne Hrvatske i Slavonije) i bilježnici (prostor Dal- macije) koji bilježe i potvrđuju pravne poslove.
Šibenske isprave koje ovdje objavljujemo nastale su od 1349. do 1524. godine. Po svojem sadržaju i autorstvu ne odudaraju od preostalog dijela gradiva zbirke. Tako se i ovdje najveći dio isprava odnosi na