Page 11 - STAV broj 218
P. 11

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA



          Ratni putopisi (27)

         MUHADŽERI I MUDŽAHEDINI





          Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo
          sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim
          očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog
          “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše
          i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV
          reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data
          u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od
          naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava
          što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije









                          Piše:
                          Abdulah SIDRAN


                  renusmo da saznamo štogod   stvarima, istinu. Ali i pjesnik može, nakon   nesuđenim “mudžahedinima” i koješta
                  istine o slobodnoj Bosni, da ka-  što popriča s pametnijim ljudima, postaviti   još što i nije za raspričavanje.
                  žemo štogod istine o Sarajevu   nekoliko pitanja. Naprimjer:    Toliko o mudžahedinima, sad o
         Ki, evo, bliži se povratak, nešto     Čak i ako je cijela stvar s “mudžahe-  muhadžerima.
          smo uspjeli kazati, ali šta i koliko saznati?  dinima” sasvim čista, ako to jesu mladi   U ekipi koja s pjesnikom putuje – tro-
            Kazuje nam vozač, dok ga pomno,   stranci koji se ovdje protiv fašista bore iz   je izbjeglica. Vojnik-pratilac, uz ovaj po-
          zaprepašteni, slušamo, kako takozvani   solidarnosti sa svojom braćom po vjeri, čak   sao rado bi vidio oca i majku, izbjeglice u
          “mudžahedini” po selima između Zeni-  i ako je njihov borbeni učinak na terenu   Tuzli. Mirza Huskić i ne sanja da bi mo-
          ce i Travnika kupuju djevojčice, za dvi-  nesumnjivo koristan – u kakvom je odno-  gao ući u rodno Kotorsko, niže Doboja.
          je-tri hiljade dojč-maraka, da im budu   su ta korist sa štetom koja nam se nanosi   Slučaj gospođe Sabije i njenih roditelja
          žene. Djevojčice ostaju kod svojih kuća,   svjetskom medijskom manipulacijom o ov-  ovdje je već opisan. Sidran nije izbjegli-
          a “muževi” im povremeno navraćaju, da   dašnjem “islamskom fundamentalizmu”?  ca, ali ni on cipela nema. Vindjakna ka-
          obave dio supružanskih obaveza. Doda-  To je ona manipulacija koja od srpskog   ko-tako, cipele nikako. Snimatelj, koliko
          je još, ogorčen, kako bi valjalo “odmah   genocidnog osvajačkog pohoda pravi “bor-  skače po vodama i gorama, devetere bi
          povješati roditelje”, za primjer, i takva   bu za odbranu Evrope od islama”, omogu-  mu cipele trebale.
          njegova ljutitost cijeloj priči dodaje neki   ćujući Evropi da mrtva-hladna pere ruke   A u lijepom Travniku – sve radi. Tvorni-
          stepen uvjerljivosti.             i nagoni ubijenog da se sa svojim ubicom   ca konfekcije, “Borac”, tvornica cipela “Bo-
            Poslije, drugi nam čovjek, jednako   o nečemu tobože dogovori. Ako “mudža-  rac”. Ima vindjakni, ima cipela. Još samo
          uvjerljivo, kazuje kako “o tome nema   hedinski” učinak na terenu omogućava   valja lijepo zamoliti. Zamolimo, provedu
          govora”, jeste se poneka djevojka udala, i   uspostavljanje simetrijske trijade – s jedne   nas kroz fabriku, mladi direktor Slobodan
          otišla s đuvegijom, u njegovu zemlju... A   strane dva fašizma, pa evo i trećeg – da li   nas upozna s Italijanom u masnom rad-
          šta u tome ima neobično i ružno?  je tu onda cio posao ono “skuplja pita od   nom kombinezonu: “Ovo je brat vlasnika
            Priče o “mudžahedinima” čuli smo i   tepsije”? I još jedno pitanjce: ako posto-  fabrike.” Gospodin Italijan je tu sve vrije-
          u Sarajevu, na terenu su nam pouzdani   janje “mudžahedina” i njihovih jedinica,   me rata, ne da da posao stane. Proizvodnja
          ljudi posvjedočili da se na strani bosan-  i njihov borbeni učinak na terenu, poma-  jeste reducirana – ali ne smije stati.
          ske Armije bori “ne manje od sto, ne više   že našoj borbi i povećava naše izglede za   Tako se odjenuše i obuše muhadžeri
          od dvjesta” stranaca arapskog porijekla,   odbranu i konačnu pobjedu – kako to da   iz naše ekipe.
          da nose islamske vjerske oznake, jurišaju   nam ih Zapad (od Bobana i Tuđmana, do   Ali – kakve veze imaju muhadžeri i
          s poklikom “Allahu ekber!” (“Allah je ve-  Mejdžora, Miterana i Klintona) tako rev-  mudžahedini? Reci ti nama kad će pre-
          lik!”), sleđuju krv u četničko-ustaškim ži-  nosno isporučuje? Sijaset bi se još takvih   stati rat!
          lama, kad uskoče u rov, sijeku sabljom, ne   pitanja moglo postaviti, čak i da nisu do   Kad se od miliona bosanskih progna-
          kazuju broj svojih poginulih, krišom ih sa-  nas doprle sasvim delikatne priče bosan-  nika (muhadžera) napravi vojska bosan-
          hranjuju... Trebalo bi ipak biti nešto drugo,   skih boraca o misterioznim nestancima   skih mudžahedina (boraca), tad ću vam
          a ne lirski pjesnik, pa spoznati, u ovakvim   mudžahedinskih tijela iz mrtvačnica, o   reći kad će prestati rat.   n


                                                                                                    STAV 9/5/2019  11TAV 9/5/2019  11
                                                                                                    S
   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16