Page 10 - 15.03.2016 Faktor 123

10 I I 15.3.2016.
UTORAK

Život

SAČUVALI I NA ISTOKU EVROPE OBIČAJE SVOJIH PREDAKA

ŽIVE U POLJSKOJ, ALI

IM JE SRCE U BOSNI

Poslije Drugog svjetskog rata Poljaci koji su živjeli u BiH vratili su se u svoju domovinu i

sa sobom ponijeli bosanski jezik, kuhinju, kulturu... koje i danas brižno čuvaju od zaborava

PIŠE EDIBA RIZVANBEGOVIĆ 60. godišnjici njihovog dola-
ska u Poljsku. Jezička istra-
gradu Boleslavjec, živanja su je odvela u mjesta
Novogrođecu, seli- gdje oni žive.
ma Oćice, Tomislav,
U Kžižova, Zebžidova, Uče bosanski
Osla, Černa Olobok u Poljskoj -Htjela sam da utvrdim koliko
priča se bosanski jezik, prakti- su zapamtili ili zaboravili jezik
kuju se bosanski običaji i kul- svog djetinjstva. Ispostavilo
tura, a pita je neizostavni dio se da se nije završilo samo na
trpeze. Ova mjesta su naselili jeziku, istraživanja su se pro-
balkanski Poljaci, koji su emi- širila na historiju, sociologiju,
griravši još u Austro-Ugaraskoj folklor. Danas vrlo rado pri-
pola stoljeća živjeli u selima čaju bosanskim jezikom. Što
BiH, da bi se odmah nakon za- se tiče znanja tog jezika, ono
vršetka Drugog svjetskog rata, je različito. Osobe koje su ro-
1946. godine, iz Jugoslavije đene tamo, govore ga perfek-
vratili u Poljsku. Izabrali su tno. Njihova djeca u zavisnosti
ove teritorije, jer su ih predjeli od toga koliko su ih roditelji
najviše podsjećali na Bosnu. učili, a unuci su zainteresova-
Gordana Đurđev-Małkiewi- ni i sami uče, neki od njih su i
cz, predsjednica Udruženja moji studenti - započinje priču
poljsko-balkanskog prijatelj- Đurđev-Małkiewicz.
stva, i profesor na Odsjeku za Ona ističe da svako selo ima
srpski i hrvatski jezik, na Uni- svoj KUD, koji njeguje pjesme Đurđev-Małkiewicz (u sredini) na druženju u Vroclavu
verzitetu u Vroclavu se, kako iz bivše Jugoslavije. Nema pra-
kaže, sa reemigrantima iz BiH znika ili fešte, a da se ne sviraju kulture u gradu Boleslavjecu, Gordana dodajući da postoji BOSANSKI ZRAK I JABUKE BAŠTE
prvi put srela 2006. godine na “naše“ pjesme. Organizuju Fe- Balkansku feštu, Praznik pite, Udruženje reemigranata, nji-
stival južnoslovenske žetvu po sjećanju najstarijih hovih potomaka i prijatelja, Vidjeti Bosnu posljednji put
stanovnika, onako kako čiji članovi redovno dolaze u
je bilo u Bosni. BiH, brinu o grobljima pre- Gordana nam priča da pamti priču jednog 50-godišnjeg
-Pjevaju najčešće to daka, posjećuju rođake, orga- gospodina, čija je majka bila bolesna. Imala je jednu želju.
što su ponijeli sa so- nizuju susrete u Boleslavjecu. Posljednji put da vidi svoju Bosnu.
bom, to su uglavnom -Inače je išla pomoću štaka i nikako je nisu htjeli voditi
starije pjesme, ali “ski- Slane i slatke pite jer je daleko. Nekako ih je ubijedila i otišli su. Kad su sti-
daju“ i sa interneta no- Kad god se zaželi svoje domovi- gli u podnožje brda, a kuća je bila na vrhu, bacila je štake
vije numere - navodi ne, Đurđev-Małkiewicz posjeti i otrčala do kuće. Pričala je da je ozdravio bosanski zrak i
jabuke iz njene bašte o kojima su brinule komšije. Poslije
je živjela još nekoliko dobrih godina - govori nam Gordana.
Tomislav i Kžižovu... je moja baka i tetka pravila -
-Odem do njih. Popričam govori nam ona.
Jozef Herbut
(svira harmoniku) na svom jeziku, pojedem pitu, Juzef Herbut, 83-godišnjak
i njegov orkestar zapjevamo, izgrlimo se i na koji je rođen u Grabašnici, ne-
trenutak sam kod kuće. Pra- daleko od Srpca, a danas živi u
ve odlične pite, slane i slatke. Tomislavu, pored Boleslavje-
DVIJE DOMOVINE, DVIJE KULTURE Jufku razvlače sami i izuzetno ca, nam priča da se u njegovom
Ljudi sa dva srca je ukusna. Mene podsjećaju domu, od samog dolaska, 1946.
na moje djetinjstvo, kao što do danas njeguje kultura koju
su donijeli iz Bosne.
Božena Dlugoš živi u Oćicama, u boleslavječkom okrugu, Dlugoš (druga s desna) i -Uvijek je to bilo u kući i
u Donjoj Šleziji. Njeni roditelji su su stigli u Poljsku u prolje- Đurđev-Małkiewicz tokom na različitim susretima ili na
će 1946. sa svojim roditeljima i naselili se u selu Kjeržno i posjete Bosanskoj Gradiški feštama. Pjesme iz bivše Ju-
Zabloće, tvoreći na taj način neobičnu i karakterističnu bal- goslavije su neizostavne na
kansku sliku za taj dio Donje Šlezije: muzikom, kuhinjom, našim druženjima, feštama.
običajima, svakodnevnim životom. Odrastala je u toj speci- Mi živimo u Poljskoj, ali srce
fičnoj atmosferi, kojom je bila ispunjena i zavoljela je. Kako nam je u Bosni - govori nam
kaže, kao i mnogo osoba rođenih u Poljskoj, i ona ima tu Herbut.
sreću da ima dvije domovine, dvije kulture. Međutim, kao i sve što go-
-Njegujemo tu balkansku tradiciju, poštujući baštinu sko- dinama izblijedi, i druženja je
ro 20.000 osoba koje su došle između 1946-47. u naš okrug. iz godinu u godinu sve manje.
I ostali smo tu. Procjenjuje se da jedna trećina stanovnika -Nažalost među prijatelji-
našeg okruga, kojih je oko 90.000 ima bosanske korijene. U ma i poznanicima nema više
specijalitete naše kuhinje spadaju i balkanska čorba, palenta, tako čestih i srdačnih susreta
kisela i punjena paprika, pljeskavica, maunova čorba. Stari- kao prvih godina poslije Dru-
ji stalno pričaju o svom zavičaju gdje su proveli djetinjstvo gog svjetskog rata - tužno će
i mladost. Zato za nas kažu da smo „ljudi sa dva srca”, jer Herbut koji čežnju prema svo-
jedno je poljsko, a drugo balkansko - rekla nam je Dlugoš. Balkanska fešta joj drugoj domovini ublažava
pišući poeziju.