Page 3 - STAV broj 246

UVODNA RIJEČ

Derviš Sušić

Praznici i podsjećanje

BOSNA, U

TOM VJEČNOM

PREVRTANJU

A da li vi znate išta o sebi? Recimo, ko ste vi, to jest – mi, Bošnjaci? Ne znate. To se mora znati.
Čujete li, mora. Mi se sami sebi moramo objasniti, ko smo, što smo, odakle smo, pa onda to reći
drugima, čvrsto i bez dozvole da se posumnja. Zidao ti Aja Sofiju ili brvnaru, udarao ti na bečke
zidine ili tebi noću udarala kiša u pendžere, moraš znati ko si, šta si, čovjek li si, ili si pašče

Sva Bosna mre u bijelim samrtnim a ti... tamo, biva, iscijedi iz svog po- uvijek kao po dogovoru nesložni, se-
mukama, lumrtvog tijela snage da se odbraniš. bičnjaci svadljivi, vukovi surevnji-
od gladnih godina, Ali-paša Hećimović, vezir, lijeće po vi, najednom se složiše, a ostaće mi
od izgibija hiljada muških glava, Bosni i štapom, bičem, sabljom goni nepoznato jesu li se složili što im je
od silesije neskućenih izbjeglica, sve živo gradove da utvrđuje, a i sam, Ali-paša bio dovoljno vješt, ili što su
od pošasti, kažu, suh hljeb jede, ne šalje Stambol uvidjeli da im je svima zajedno imet-
od požara, Bosni ni groša, ni koliko da joj vezir ku i guzici pripržilo. Trehnuše kesa-
od kuge i kugom suždrebne ruž- smoka prismoči, ma i poletješe da na odbranu Bosne
ne uprave, heej, Beč je skupio vojsku, potroše sve – uticaj, ugled, bogat-
od duge, Beč grdnom silesijom zapasuje na- stvo, pa i glave, samo da novi tuđin
od bijele tišine što gasi odžake si- daleko, hoće Bosnu da pritisne sa sve ne nastupi ovamo, jedva se devera i
rotinjske i djecu na oči, četiri strane, vidi – Bosna se u samrtnim sa starim. Mislim da su se više bojali
od nemoći zamrzlih, roditelja, ubi- mukama koprca, čekao to i dočekao, i osvete rajine, kojoj bi Švabo otvorio
ja smrznoćom. sad će da udari da je jednom zasvag- begovske kapije, nego samog Švabe.
Jedva se nekako pročistiše drumovi. da satare, preore i po svome preuredi. A mnogi je pamtio miris dima svog
Sela se probiše prokopima jedno dru- Snijeg se prebrzo hučnom jugo- čardaka od vremena Savojskog, pa
gom. Drumovima počeše stizati vijesti vinom istanji i izvjetri, raskaljanim naovamo, u nekoliko navrata.
gore za gorom – isprovaljivanim drumovima lomataju Tako se dogodi da se u pohodu na-
Austrija i Moskovija se, biva, dogo- se glasnici, đoše jedinstveni jedan do drugog i beg
vorile da podijele ovo Turske, od Stam- sve, i bosonog irgatin i graničar od zanata
bola naovamo, Švabo uzima Bosnu, sve, i izgladnio softa sa ćitabom pod pazu-
Srbiju, Arnautsku, Kara-Bogdansku, sve što može zemljom hoditi i ka- hom, a s nožinom za pojasom, i mlad
a ostalo, bezbeli, druga strana. kvim gvožđem izmahnuti, da ustaje i razbojnik i star hadžija... i u toj šare-
Švabo za granicom vojsku prikuplja, ide na travničko polje? Ko se do drugog noj, a strašnoj vojsci i ja jadan sa svojih
carska uprava iz Stambola za Bosnu petka kod kuće zateče, ima se objesiti sedamdeset i sedam godina. Da izgine-
nema ni groša, snađi se, Bosno, kako na vlastitim vratima! mo, ali da se Beču ne damo.
znaš, pošalji mi još osam hiljada ljudi E, vidiš, jarane, tu ti se nešto čud-
ovamo na daleka crnomorska bojišta, no dogodi. Gospoda ajani bosanski, (Odlomci iz knjige Hodža Strah) n

urednik@stav.ba

STAV 21/11/2019 3