Page 47 - STAV broj 296

Popeli smo se na kamione i nastavili se za trepavice. Enes je stao pored mene i ih je Hamzin mitraljez držao na distanci.
prema položaju. Detonacije su bivale sve razgledao, ali ništa nismo mogli primije- Dolje, lijevo od nas, jedan tenk krenuo je
jače. Momak koji je bio na ulazu pod ce- titi. U tom momentu, lijevo od nas, sasula naprijed, dok je drugi tukao po rovovima.
radu pokaza rukom naprijed: “Eno, tuku je salva iz pješadijskog naoružanja s naše Pješadija se krila iza njega. Odjednom,
grad, gori nekoliko krovova prema domu linije. Ubrzo je proključalo na toj strani. iznad naših glava nešto jako zaklepeta.
kulture. Sigurno su ponovo polomili zube u Telefon je zazvonio u zemunici. Javio se Sagnuo sam se misleći da je granata. Dok
napadu pa sad granatiraju civilne ciljeve.” jedan od momaka koje smo tu maloprije sam se pokušavao ispraviti, jaka detonacija
Stigli smo na položaje nekoliko minuta zatekli. Samo je potvrdno brzo odgovorio odjeknu ispred nas. Tenk koji se odvojio
prije podne, brzo se rasporedili te podijeli- da razumije i spustio slušalicu. Gledao nas prema nama bio je u plamenu. Uslijedila
li municiju i druga “materijalno-tehnička je kao neko ko je dobio lošu vijest. “Tenko- je još jedna detonacija, kupola mu je spala.
sredstva”. Komandant bataljona pokaza vi”, kroz zube reče, “tenkovi idu.” Izvio se visok plameni stub uz prasak mu-
nam rukom: “Eno, ondje je ulaz u liniju. Momak do mene prope se preko grudo- nicije i granata koje su se u njemu nalazile.
Zvao sam komandire, raspodijelit će vas brana i pogleda u smjeru iz kojeg je dopi- “Maljutka”, viknu momak do mene, “ski-
gdje fali ljudi.” Gledao nas je nekako iz- rala pucnjava. “Gdje su, majku mu, nema de ga ‘maljutka’.” Drugi tenk koji je išao
moreno svojim krupnim crnim očima, a ništa, ništa ne vidim.” Iznenada je do nas prema nama zastade i naglo skrenu ulije-
onda dodade: “Hvala vam još jednom u dopro zvuk tutnjanja motora, a onda se vo. Dodao je gas, zatim krenuo u rikverc
moje ime što ste došli da pokažete da ni- u vjetru brzo izgubio. “Meho, idu ispod prema šumici.
smo sami.” Mi smo opet šutjeli tapkajući šumice, zovi protuoklopnjake odmah te- Ponovo se iznad začu onaj isti zvuk
u mjestu od hladnoće. lefonom, izaće nam na sastavu kod ceste, klepetanja. Ovaj se put nisam sagnuo že-
Jedan od komandira ubrzo je došao, dolje, dvadeset metara od nas”, viknu mo- leći vidjeti taj veličanstveni prizor. Bezu-
pozdravio nas i upitao komandanta koli- mak. Uskoro je tutnjanje tenkova postalo spješno pokušavajući da izbjegne raketu,
ko mu ljudi može dati, objasnio je da su razgovjetnije. Tek na pojedinim mjesti- drugi tenk bio je pogođen u prednji dio i
u četiri rova imali dosta ranjenih, da je tu ma moglo se, kroz sitnu šumicu, nazrije- u momentu obuhvaćen plamenom.
najpotrebnije i da mu dadne protuoklop- ti kretanje. “Eno ih”, viknu Hamza, “eno S naše linije odaslana je puščana salva
njake ako ih ima. “Evo ti petnaest ljudi, ih, izlaze na ivicu šume.” Pokušavao sam prema njihovoj pješadiji, koja je obezglav-
neka se izaberu, oni znaju ko s kime ide, ih vidjeti kroz susnježicu, a Hamza ih je ljeno išla čas lijevo, čas desno, ostavljena
ako ti je to dovoljno”, reče mu komandant. brojao: “Jedan, dva, tri, četiri, uh i ‘pra- bez zaštite na proplanku. Neki su vukli
Čovjek, uz osmijeh, potvrdi da je itekako ga’”. Sad smo ih već jasno mogli vidjeti. ranjene i izvlačili se natrag. Ubrzo su im
zadovoljan, da se može pokrpiti linija a i Jedan za drugim izlazili su na proplanak. nevolje zadali i naši minobacači.
zatvoriti rov pored ceste. Zaustavili su se na samom izlazu na pro- Dva tenka još su gorjela dok su se agre-
Krenuli smo za njim pognuto kroz tran- planak turirajući motore. Tih nekoliko sorski vojnici pokušavali dokopati šumice.
šeje. Upozorio nas je na jednom dijelu puta minuta činilo mi se ko da su sati. U totalnom rasulu “praga” je pošla nazad
na snajper koji je tu neprekidno tukao. Mi Gledali smo ih na tom proplanku ispod i zaglavila se u samom špicu šume. Ali se
smo ostali na prvom rovu, nas četverica, nas: mi u njih, a njihove cijevi u nas. Prvi nekako uspjela iščupati i s još jednim ten-
a ostale povede naprijed. Zatekli smo tri tenk ispalio je granatu, a za njim svi ostali. kom brzo krenuti prema putu koji je vo-
oskudno obučena promrzla momka. Od- Počela je kanonada po našim rovovima. Tre- dio iza šume.
mah smo se raspremili i zauzeli položaje. nutak poslije, granata pogodi direkt u naš Bili su potučeni do nogu za nepunih
Dok smo se raspakirali pričali su nam o grudobran, a druga odmah doletje tik nam petnaest minuta. S naše se linije još pucalo,
jutrošnjim napadima. “Bilo je gutavo ma- iza leđa. Hamza me udari po ramenima i ali oni su zamicali iza sitnog drveća. Usko-
loprije”, dobaci mršavi momak, “ja sam pokaza rukom. Prema susjednom rovu išla ro je utihnulo, čuo se samo pokoji pucanj.
mislio da nećemo uspjeti očuvati liniju. je grupa agresorskih vojnika, njih tridese- Vjetar je još šibao ravnicom, a tenkovi
Navalili su ko mutavi. Gore, lijevo od nas, tak. A onda se iz šumice pojavio veliki broj ispred nas dogorijevali su u tom zadivlju-
došli su na dvadeset metara od linije. Ali, četnika. U tom momentu prva dva tenka jućem prizoru.
eto, fala Allahu, uspjeli smo ih odbaciti.” dodala su snažno gas i krenula naprijed, “Kapija Posavine” čvrsto zaključana
U tom momentu neko povika da četnici dok ih je “praga” štitila tukući po našim nudila je agresoru samo smrt... ništa više
dolaze. Huso još nije bio ubacio ni rede- rovovima. Otpočela je pješadijska bitka. osim smrti. Mnogi su je taj dan ovdje i naš-
nik u mitraljez. Skočio sam s puškom na Agresorski vojnici pokušavali su prići li. U hladnom ledenom snijegu gradačačke
grudobran. što bliže, ali bili smo dobro raspoređeni ravnice zauvijek su se gasile ideje o Velikoj
Ništa nisam vidio od jakog vjetra i sit- niz tranšeju pa smo ih zakovali u snijeg. Srbiji u nekim glavama. Nama je pobjeda
nog snijega. Udarao je po očima i lijepio Neki su nastojali prići nam puzanjem, ali bila suđena... n

STAV 5/11/2020 47