Page 22 - STAV broj 295
P. 22

POLITIKA



          “Mi se borimo za naš život, mi smo jedni drugima
          komšije i moramo komunicirati, moramo graditi Veliku
          Kladušu na dijalogu, trebamo biti spremni i oprostiti ako
          imamo nešto jedni drugima da oprostimo i komunicirati
          jedni s drugima, ali, naravno, ono što smo obavezni
          prema ovoj zemlji, državi Bosni i Hercegovini, nikada ni

          u jednom momentu ne smijemo zaboraviti”



          je proglašenje zateklo kod kuće, a otac   dosta se osjetila podjela unutar našeg
          je u to vrijeme bio u Bihaću. U Veli-  lokalnog stanovništva. S obzirom na
          koj Kladuši ostala sam sve vrijeme do   to da predajem Bosanski jezik i književ-
          prvog oslobođenja Velike Kladuše. Po   nost, moja prva obaveza jeste učiniti da
          oslobođenju, kako sam tada već završi-  se pojam jezika, identiteta, ono što smo
          la srednju školu, počela sam raditi kao   i ko smo, ugradi kod te djece kao nešto
          novinar na Radiju Bosne i Hercegovine,   što zaista osjećamo. Od prvog dana kada
          Studio Velika Kladuša. To je bilo moje   definiramo jezik mi ga definiramo kao
          prvo zaposlenje, nisam nikad ni raz-  osnovni identitet jednog naroda, mi ga
          mišljala da će mi to stajati kao prvi po-  živimo na taj način, svako od te djece
          sao koji sam počela raditi. Ovaj period   naučilo je zašto je jezik bosanski i zašto
          slobode trajao je do novembra, kada je   se ne zove nikako drugačije. Smatram
          ponovo izvršen napad na Veliku Kla-  da su svi ti mladi ljudi budućnost Velike
          dušu. Mi smo se povukli na slobodnu   Kladuše i ove promjene koje se dešava-  pričamo ovu priču o Bosni i Hercego-
          teritoriju i sve do kraja rata ostajem na   ju u Velikoj Kladuši rezultat su sazrije-  vini kroz angažman u Bošnjačkoj zajed-
          radiju. Taj radio je u mnogo situacija   vanja koje se moralo desiti”, kaže Bise-  nici kulture ‘Preporod’, gdje sam u jed-
          značio žilu kucavicu našim ljudima koji   nija Mušedinović i dodaje da u Velikoj   nom mandatu bila predsjednica, sada sam
          su ostali u Velikoj Kladuši, kao i onima   Kladuši postoji legenda prema kojoj će   potpredsjednica. To je jedan fantastičan
          koji su bili na slobodnoj teritoriji, jer u   “selamet u Bosni i Hercegovini krenuti   tim koji baštini sve tekovine koje Bosna
          nekim slučajevima dio porodice ostao   iz Velike Kladuše”, te se nada da će ova   i Hercegovina ima od srednjovjekovnog
          je na jednoj strani, dio na drugoj. Ta   prilika koju živimo u 2020. godini biti   doba do danas”, kaže Bisenija.
          ekipa ljudi okupljenih oko Radija BiH,   jedna takva mogućnost.         Osim toga, Mušedinović je angažirana
          Studio Velika Kladuša, sigurno je jedna   Osim političkog angažmana kroz   i u Kulturno-umjetničkom društvu “Tono
          svijetla tačka u našoj historiji. Mi smo   Stranku demokratske akcije i dužnosti   Hrovat”, te radi s djecom u okviru lokal-
          bili specifični, mi smo u tom periodu   vijećnika u OV Velika Kladuša, Bisenija   nog udruženja koje okuplja porodice s dje-
          željeli da ispričamo priču o slobodi, o   je aktivna i u brojnim drugim segmenti-  com s poteškoćama u razvoju, a aktivna
          tome koliko je Velika Kladuša dio Bo-  ma javnog kulturnog života.   je i u horu duhovne muzike “El-Verdu”.
          sne i Hercegovine i kako nikad od toga   “Od 1998. godine do danas, kroz ra-  “Sve su to načini da doprinesemo za-
          ne odustajemo”, priča Bisenija.   zličite segmente, ljudi poput mene, ne ja   jednici. Bez obzira na to što čovjek ima
                                            sama, jer pojedinac sam ništa ne može,   masu problema, nađe načina da učini
          POVRATAK KUĆI
            Po završetku rata Bisenija je upisala
          Filozofski fakultet u Tuzli, Odsjek za bo-
          sanski jezik i književnost. Poslije studija
          vratila se u Veliku Kladušu.
            “Iz Tuzle se nisam vratila sama, vratila
          sam se s prijateljicom. Ona je rodom iz
          Bratunca, Sabira Salihović, jedna divna
          osoba. Nekako smo u isto vrijeme zavr-
          šile fakultet. Bile smo dobre prijateljice,
          a i sada smo. Kada sam rahmetli mami
          rekla da dolazim kući, pitala sam mogu
          li povesti i Sabiru jer su njeni roditelji
          tada bili u kolektivnom centru, tako da
          je Sabira došla sa mnom u Veliku Kla-
          dušu. Ja sam počela raditi u Velikoj Kla-
          duši, a Sabira u Bužimu. Od kada sam
          počela raditi, nastojala sam opredjeljenje
          da živim u Velikoj Kladuši prenijeti i na
          mlade ljude s kojima sam se tada upo-
          znala. To su bile jako osjetljive godine,



         22  29/10/2020 STAV
   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27