Page 3 - STAV broj 289

UVODNA RIJEČ

Filip Mursel Begović

Izetbegović nije prijetio, samo je uputio na dijaloški put

HRVATI BI TREBALI BITI

PUNO PAMETNIJI OD

POVRŠNOG LAGUMDŽIJE

Bosanske Hrvate poprilično je uznemiri- U tom smislu, komunisti su ulagali i u kul- treba špekulirati oko toga je li dijalog moguć,
la izjava predsjednika SDA Bakira Izetbego- turu, posebno onu folklornu, koja ima potenci- jer ako postoji dobra volja, on će naći svoj put.
vića da će se slučaj Komšić spustiti na niže, jal masovnosti, dominantno među omladinom. U svemu tome nas ne brine to što predstav-
lokalne razine. Zloupotrebom i komadanjem Zato je postojala i hiperprodukcija svih onih nici međunarodne zajednice matematički re-
njegovih rečenica Hrvati su zanemarili drugi ploča narodne muzike s raspjevanim narodi- daju političke odnose u Bosni i Hercegovini,
dio Izetbegovićeve izjave koji upućuje da je ma Jugoslavije. Eto, da se narodi zbližavaju posve nesposobni da shvate i uvaže menta-
navodna prijetnja tek dobronamjerna opome- uz pjesmu, da se kulturni sistemi postavljaju litete triju naroda u Bosni i Hercegovini, kao
na da su Hrvati fulali politički smjer. u položaj zajedništva unutar jugoslavenskog vrlo bitan faktor u njihovim međuodnosima.
Mogli bismo primijetiti da su ključne riječi nadsistema. U Bosni i Hercegovini mi danas Ne brine nas što neki Britanac ili Amer to ne
nedostatak povjerenja, a ono se ne može do- govorimo o narodima Bosne i Hercegovine, razumije, ali brine nas što Dragan Čović, a
biti gratis, na lijepe oči. Previše je primjera iz a ako uzimamo pouke iz jugoslavenske proš- uz njega i onaj Herr Flick Božo Ljubić, uopće
historije odnosa triju naroda u BiH kada je to losti, ne znači da automatski želimo obnoviti ne shvataju da ne mogu s Bošnjacima tjerati
povjerenje preko noći narušavano. Naprimjer, Jugoslaviju. Možda je to najveća greška ovo- inat. To je stijena o kojoj će se zasigurno raz-
Stočani i Livnjaci nikad neće zaboraviti kako ih dobnih titoista, što ovovremeno zajedništvo biti. Prepričao nam je profesor doktor Fahru-
je HVO razoružao 1993. godine i s prvih linija vide kroz prizmu povratnog integralnog jugo- din Rizvanbegović razgovor s Jadrankom Pr-
koje su zajednički držali odveo u koncentracijske slavenstva prezirući bilo kakav spomen imena lićem iz augusta 1992. godine pred zgradom
logore. Ne mogu se zaboraviti ni sve poslije- triju naroda u Bosni i Hercegovini. Takvih je Vlade Herceg-Bosne u Mostaru, u kojem ga
ratne opstrukcije, prijetnje samoupravama, kao u Bosni i Hercegovini najviše među Bošnja- je ovaj upozorio da se Bošnjaci ne bi treba-
ni one današnje neprestane kalkulacije o tzv. cima. Upravo zbog toga su ti pseudoutopisti li joguniti jer je “Hrvatska na Ivanu i to mora
trećem entitetu. Čović igra u talu s Dodikom, opasni po opstanak Bosne i Hercegovine. prihvatiti kao činjenicu”. Rizvanbegović mu je
i to već ptice na grani znaju. S obzirom na to, Naprimjer, jedan površni Zlatko Lagumdžija odgovorio: “Nama ne preostaje ništa drugo,
povjerenja između Hrvata i Bošnjaka nema i ne vidi nikakav problem u srbijanskoj inicija- nego da vas potjeramo do mora.” Prlić se na
ne može ga biti. To su činjenice. tivi za regionalnim povezivanjem pod nazivom to krajnje cinično nasmiješio. “Pa, kako, ne-
Da bi se ono izgradilo, bilo bi potrebno mali Schengen. Ne vidi u njoj obličja krnje mate s čime?”, upitao je. Rizvanbegović mu
ne samo ublažiti političku retoriku, već bi bilo Jugoslavije na koju 1991. godine nije pristao reče: “Nemamo drugog izbora, mi nemamo
potrebno i poslužiti se resursima iz sektora Alija Izetbegović i time spasio i Bosnu i Her- kamo, to nam je jedino preostalo!”
kulture koji bi bili zajednički doprinos dijalogu cegovinu, a vjerovatno i Hrvatsku. Mentalni 25 godina nakon Daytona Bošnjaci i dalje
dvaju naroda. Naravno, i onaj treći, srpski, kao sklop Zlatka Lagumdžije sugerira i izjavljuje nemaju kamo jer nemaju zamjenske domovi-
i onaj četvrti, iako malobrojan, jevrejski, zatim da bismo nepristajanjem na ovu inicijativu mi ne. Srbi i Hrvati se hvale da imaju. Genocid
i onaj neopredijeljeni građanski, trebali bi se bili osuđeni na bošnjakistan. Ne samo da je nad Bošnjacima nije moguć, probali su, nisu
uključiti na ravnopravnoj osnovi. Oko definicije Lagumdžija politički slijepac, on je i klevetnik! uspjeli. Trebali bi Hrvati uvažiti da, jer njima je
karaktera rata devedesetih nije moguć konsen- Što je najgore, kao takav, deset puta kvalitet- to puno lakše shvatiti nego Srbima, Bošnjaci
zus, to je očito, bez obzira na to što činjenice niji je političar od SDP-ovaca koje je ostavio neće nikuda i da je puno bolje stvarati povje-
i haške presude svjedoče u korist Bošnjaka. iza sebe. Neko će reći da je tu samo riječ o renje, voditi dijalog, a ne rat.
Primjerice, komunisti su upravo preko tekovina ekonomiji. Nije, jer teorija kaže da nema eko- Međutim, šta ćemo, oni su u izjavi Bakira
NOB-a održavali homogenizacijski potencijal nomije bez političke agende. Izetbegovića vidjeli ucjenu i prijetnju. U biti je
jugoslavenskih naroda. Kada je taj potencijal Bez obzira na komunističke invektive iz to bila ispružena ruka i u izraženijem tonalitetu
počeo blijediti, početkom sedamdesetih go- prošlosti, posve je jasno da se povjerenje objašnjenje da je put kojim su krenuli krivi put.
dina 20. stoljeća, započelo se ulagati u ve- najbolje gradi kroz dijalog u kulturi. Međutim, Naravno, Hrvatima niko ne može nametnuti
like filmske produkcije partizanskih filmova. kako vidimo, i za tu vrstu dijalogu potrebna je dijalog s Bošnjacima jer je to protivno samoj
Neposredno iskustvo rata počelo je blijediti, politička volja koja će ga poticati i u takvu vr- definiciji dijaloga. Hrvatima niko ne može is-
nove generacije osjećale su zamor od priča stu dijaloga ulagati. Možda bi nam odjednom pisati pravilnik o dijalogu, jer je i to protivno
o Mirku i Slavku, slušale rok i pank, pa je neki trebala postati bitna nacionalna društva naro- definiciji dijaloga, ali dijalog je jedina opcija,
komesar zaključio da bi trebalo obnoviti kul- da BiH koje su neki gledali s prijezirom, videći a krivim i ciničnim putevima ne dolazi se do
turu sjećanja na narodnooslobodilačku borbu. u njima nešto zaostalo i anahrono. Uopće ne rješenja. n
urednik@stav.ba

STAV 17/9/2020 3