Page 101 - STAV broj 304-305

Salih Ðedović dvadeset godina sadi dudove po Sarajevu Nura Alispahić, majka Srebrenice
BOSANSKA HURMA DRŽI ZEMLJU DA ŽIVOT IZMEĐU 11. I 17. JULA
NE KRENE

Iz djetinjstva pamtim ogromni stari dud sa crnim plodovima “Bila sam u kući. Navečer kasno govore na televiziji: ‘Sad ćete
na brijegu iznad kuće kod djeda Mustafe i nene Hadžire. Na vidjeti čudo veliko, majka će prepoznati sina, a sestra brata.’
travnjaku ispod ove grdosije bilo je mnogo opalog duda, a ti Pojavi se onda kamion, izvode mladiće, ruke im svezane, kad
plodovi bili su veliki, sočni, medenasti. Sve smo ih kupili i jeli onaj četvrti izađe – moj Azmir! Pala sam, plakala. Nemojte mi
sa slašću, topili su se u našim ustima, a dio smo kupili u male ga tući, nemojte mi dijete ubit... Joooj... Sjećam se kako ga
drvene sahane za djeda i nenu. Djed Mustafa, koji je bio i hodža jedan zlikovac, dok moj Azmir leži licem na zemlji, pita je li ikad
u selu, izlazio bi iz kuće podučavajući nas: “Ove okolne planine spavao za ženom, a moje sunce mu odgovara: ‘Nisam, čiko.’
razbacao je Gospodar da drže zemljinu koru, a ovaj dud čuva Reče mu onaj s puškom još: ‘E, nećeš ni spavati!’ Ubiše ih onda,
zemljište, ovu cijelu stranu da ne krene. Eto, čuva kuću i nas, pa spališe. Sve sam ‘vako i na sudu u Beogradu svjedočila na
upija vodu svojim velikim žilama da one podzemne vode ne suđenju Škorpionima. Rekla sam: ‘E, da mi je znat ko je taj što
poplave kuću…” Mi ga nismo mnogo slušali. Bili smo zauzeti može djecu ubijati.’ Onaj Slobodan Medić, glavni iz Škorpiona,
dudovima. Kada smo krenuli prema kući, umrljanih i ruku i usta, ponavljao je da ga ne kunem jer i on ima djecu. Osudiše i njega
nena je pustila kokoške, a one u trku pod dud, a plodove su i ostale, pa kasnije i taj glavni poginu sa ženom i djetetom. Žao
gore i ptice tamanile. Svi smo se okoristili dudom. mi je njegovog sina, nije dijete ništa krivo. A kazna? Nema prave
Stav, br. 17, 2. 7. 2015. kazne za ono što uradiše mom Azmiru. Nikog ne kazniše ni za
onoliku pobijenu mladost na tuzlanskoj Kapiji.“
Stav, br. 18, 9. 7. 2015.

“Znate šta... vruć samun je vruć samun!”
ZA MAGIJU SU POTREBNI RAMAZAN,
ČAROBNI ŠTAP I MALO ĆUREKOTSKE
PRAŠINE

U sjećanjima iz mog djetinjstva onaj dugi štap kojim se samuni
ubacuju u peć bio je “čarobni štap“. Kada se samuni u nju ubacuju,
nestane ga s ulice, a kad se iz peći vade, izleti na ulicu velikom
brzinom. Valja malo i pripaziti da te ne opali u glavu. Štap koji izleti
kroz onaj prozorčić na ulicu donosi miris tek pečenih samuna.
Taj “čarobni štap“, koji nestaje danas iz upotrebe i u glasovitim
sarajevskim pekarama, i zvuk koji proizvodi nerazdvojni su dio
audiovizualnog doživljaja ramazana.
Stav, br. 18, 9. 7. 2015.

STAV 31/12/2020 101