Page 13 - STAV broj 267

Čuvaj se svojih želja
DA LI JE, ZAISTA,

SVE BILO NORMALNO

Bezmalo mjesec od početka krize uzrokovane pandemijom
virusa korona sa svih strana dopiru glasovi protkani dovama
i molitvama, željama i težnjama, da sve ovo prođe i da se
vratimo u normalu, odnosno u normalan život koji smo živjeli
Piše:
Elvir MUSIĆ prije pandemije. Međutim, nije li baš sada, kada društvom
prevladava baš ta želja vezana za povratak u “normalu”,
trenutak da se zapitamo: Da li je, zaista, sve ono što je činilo
naš životni stil prije pandemije bilo normalno

ovjek je biće koje s vremenom bjesomučnoj borbi za političke poene u samo ovo navedeno. Shvatili smo mnogo
zaboravlja sve ono ružno i nega- kojoj su se bedastim smatrala pitanja o više. Shvatili smo, između ostalog, i to
tivno što je doživio i pamti samo krajnjim posljedicama i cijeni koju smo da smo upravo mi glavni krivci i uzroč-
Člijepe i pozitivne trenutke koje plaćali za te sitnošićardžijske uskogrudosti. nici pojava koje smo, možda, nerijetko i
ga čine sretnim. Zbog te umnogome po- Shvatili smo i koliko nam je u ostvarivanju kritizirali. Popularnost i utjecaj svako-
hvalne odlike nerijetko ponavlja greške iz zajedničkih interesa bitno jedinstvo bez jakih influensera, selebritija, zvijezda i
prošlosti, nespreman da se suoči sa svim kojeg sada ne bismo bili u stanju stati na zvjezdica produkt je naše spremnosti da
onim što ga je tištilo i opterećivalo, a što crtu jednom bezličnom virusu koji je na im posvetimo pažnju koju su oni kasni-
je prepustio zaboravu. Bezmalo mjesec koljena bacio cijeli svijet. Shvatili smo i je vješto čuvali potičući nas da mijenja-
od početka krize uzrokovane pandemi- koliko nam znači zemlja, kolika je pred- mo životni stil, zanemarujemo tradiciju,
jom virusa korona sa svih strana dopiru nost poljoprivrednih potencijala Bosne i ogromne novce trošimo na skupu odjeću,
glasovi protkani dovama i molitvama, Hercegovine i kako divno može mirisati tašnice i asesoare od kojih sada, izolira-
željama i težnjama, da sve ovo prođe i da taj grumen zemlje koji je s koljena na ko- nima od društva i osuđene na drugova-
se vratimo u normalu, odnosno u norma- ljeno, s generacije na generaciju, prenošen nje s vlastitim mislima, nemamo nikakve
lan život koji smo živjeli prije pandemije. do nas. Shvatili smo da smo bili žrtvama koristi. Razmislimo samo o tome kako se
Međutim, nije li baš sada, kada društvom konzumerizma kojeg nismo ni bili svje- bezličnim i bespotrebnim danas doima je-
prevladava baš ta želja vezana za povra- sni kupujući sve ono što nam jeste i nije dan takav sadržaj uvršten u programsku
tak u “normalu”, trenutak da se zapita- bilo potrebno, pritom zanemarujući teško shemu jedne od televizija s nacionalnom
mo: Da li je, zaista, sve ono što je činilo stanje u kojem su nerijetko noći dočeki- frekvencijom.
naš životni stil prije pandemije normalno vale naše komšije. Shvatili smo vlastiti udio u krivici zbog
ili nam je pandemija – uprkos svoj pat- Sada, kada konačno progledavamo, po- javljanja mnogih pojava koje nam se danas
nji i svim strahovima koje je prouzroko- činjemo osjećati i stid zbog nekih svojih čine toliko stranim i tako dalekim. Napri-
vala – ponudila priliku da razmislimo o ponašanja, navika i odlika iz doba prije mjer, zahvaljujući našoj pažnji, doktori,
svojim životima i iz onog što smatramo pandemije. Ali, nismo u izolaciji shvatili naučnici, izumitelji, književnici, umjet-
da je u doba prije korone bilo normalno nici, rudari, veterinari, šoferi... živjeli su
uklonimo sve ono nenormalno uslijed u sjeni sportskih zvijezda čiji su ugovori
čijeg trenutnog nepostojanja počinjemo Shvatili smo koliko nam nerijetko bivali težim od godišnjih budže-
shvatati da nas je tištilo i opterećivalo? ta ministarstava zdravstva. Shvatili smo i
Da li bismo iz trenutnog stanja izolira- znači domovina koje koliko nam znači domovina koje smo se,
nosti trebali izvući pouke i shvatiti da valjda naviknuti na život u njoj, odricali
se, kad sve ovo prođe, moramo posvetiti smo se, valjda naviknuti i kudili je hvaleći se radnim vizama za-
svemu onome što nam trenutno nedo- na život u njoj, odricali padnih zemalja iz kojih danas molimo za
staje i distancirati od svih onih navika i povratak. Shvatili smo još mnogo toga,
pojava bez kojih se sada osjećamo opu- i kudili je hvaleći se ali je i ovo sasvim dovoljno da se postavi
štenije i lakše? radnim vizama zapadnih pitanje: Da li je, uistinu, ono što smo ži-
U doba pandemije, izoliranosti, usmje- vjeli u doba prije pandemije baš sve bilo
renosti na porodicu i na osnovne životne zemalja iz kojih danas normalno ili je ovo prilika da razmislimo
potrebe počinjemo shvatati koliko nas o svemu i iz onog normalnog otklonimo
je koštalo politikantstvo usmjereno ka molimo za povratak sve što je bilo nenormalno? n

STAV 16/4/2020 13