Page 7 - STAV broj 334

SEVDALINKO, KO LI MI TE KRADE

Sarajevu je nedavno završeno snimanje dokumentarnog filma
U radnog naziva Love Songs from Sarajevo. Iza filma stoji produ-
centska kuća “Kanaki Films” iz Španije. Iako sinopsis još uvijek nije
dostupan javnosti, sudeći prema nazivu i onome što se može vidje-
ti iz objava Bože Vreće na društvenim mrežama, koji se pojavljuje u
filmu kao, čini se, glavni lik, tema je historija glavnog grada Bosne i
Hercegovine i uloga sevdalinke u našoj kulturi. Božo Vrećo i ekipa su
se tokom snimanja provozali u tramvaju iz 1895. godine, obišli Aške-
našku sinagogu, boravili u selu Lukomir, kao i u Zemaljskom muzeju.
“Hvala, moje voljeno Sarajevo, što me voliš i što te uvijek volim, a
svašta smo skupa preživjeli”, napisao je muzičar na svom Instagra-
mu, a ranije je svojim pratiocima otkrio da će u filmu moći čuti nje-
govu verziju uspavanke Nani Nani i novu autorsku pjesmu.
Božo Vrećo jedan je od simbola bosanskohercegovačke LGBTQ+
zajednice. Nosi skupocjene haljine i štikle, šminka se, pleše, a sve
to uz izvođenje, kako on kaže, sevdalinki, muslimanskih narodnih
gradskih pjesama. Još uvijek je nejasno da li španska ekipa uopće
zna šta je sevdalinka, kako je nastala i ko su njeni istinski reprezenti
i da li je Božo Vrećo, poznat i po sinkretičkoj pojavi i po sinkretičkoj
muzici, prava osoba za priču o ovoj temi.
Nedavno iskustvo krađe stećaka od Bosne i Hercegovine i njihovo kada vide muškarca obučenog u ženu kako izvodi ovu tradicionalnu
stavljanje pod regionalnu kapu kao i slični pokušaji otimačine sevda- bošnjačku pjesmu i kako govori o njenom historijatu. Nadamo se da
linke dobar su povod da se zabrinemo kakav će dojam o sevdalinki i se Božo Vrećo u filmu nije dotakao i sufizma, islamske duhovnosti
našem sveukupnom kulturno-historijskom naslijeđu imati neupućeni muslimana, u koji je, kako sam kaže, nestvarno zaljubljen. /M. A./

KOVAČ JE POKUŠAO ZABRANITI
ODLAZAK NA OLIMPIJADU

osna i Hercegovina je kao nezavisna država, pod zastavom s
Bljiljanima, prvi put nastupila na Olimpijskim igrama u Barceloni
u ljeto 1992. godine. Sastavljen je skroman tim koji se na jedvite
jade dokopao Španije, a prava drama odvijala se u Sarajevu. Dan
prije polaska na Olimpijadu poginuo je Vinko Šamarlić u borbama
za odbranu grada, a još dvoje olimpijaca čekalo je pomoć snaga
Ujedinjenih naroda da krenu na put ka Barceloni.
Španski novinari koji su izvještavali iz opkoljenog Sarajeva nekako
su uspjeli naći jednog od njih, džudistu Vladu Paradžika, trećepla-
siranog s posljednjeg džudo-prvenstva tada već bivše Jugoslavi-
je, koji je nestrpljivo čekao vijesti iz štaba UN-a hoće li krenuti na
Igre ili ne. Plave kacige pregovarale su sa srpskim vlastima iz sa-
rajevskih predgrađa o odlasku bh. olimpijaca iz opkoljenog grada.
O njihovom je odlasku odlučivao Tomislav Kovač, ratni gospo-
dar života i smrti sa sarajevske Ilidže, kasnije pomoćnik ministra
unutarnjih poslova, danas optuženi ratni zločinac i bjegunac od
bh. pravosuđa. Kovač, koji već godinama živi u Srbiji izbjegavaju-
ći suđenje za učestvovanje u Genocidu u Srebrenici, kazao je da
nema šanse da dopusti odlazak olimpijaca u Barcelonu. “Nije ih
briga za sport, to je politička propaganda”, rekao je Kovač. “Srbi
ne smiju u tome učestvovati. Dok god je ovdje rat, niko neće otići
u Barcelonu.” Ali, inat volja i hrabrost Sarajlija bili su jači od Kova-
čevih prijetnji i zabrana, sportaši su izašli iz opkoljenog Sarajeva,
pridružili se ostatku tima i 25. jula 1992. godine prvi put na Olim-
pijskim igrama prodefilirali iza zastave nezavisne Bosne i Herce-
govine, zastave koju je ponosno nosio Zlatan Saračević. /N. H./

Bilans sudskih postupaka za pokušaj puča terorista FETÖ-a

STAV 30/7/2021 7