Page 29 - STAV broj 408 - 409

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
JEDAN OD ONIH TRENUTAKA

SJEĆANJE NA

MAJKU I SIVI,

DEPRESIVNI DAN

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Majku zatičem usnulu. Mirno spava, ali blijeda je, iznurena i, prvi
put to uočavam, nekako sićušna, kao da se doslovno usukala
u sebe. Sjeo sam pored nje i dugo je držao za ruku, usahlu,
prošaranu staračkim pjegama. Probudila se, blago me pogledala
i tiho prošaputala: “A ti si već tu.”

Davno je ovo bilo, a bilo je ovako: u susret mi ide F. K., zgubidan i vječiti obrasce, da me porede s nekim, pa makar
– Kako ti je mati? pisac u pokušaju. to bio i Meša Selimović...
– Onako. Ima, veli dok mi prilazi, novu knji- I tako, godinama, od knjige do knji-
– Djeca velika?! gu, ali objaviti je niko ne želi. Dakle, bez ge, uvijek isto: talentiran, velikog spi-
– Jesu. pozdrava, uvoda, ničim ni pozvan ni iza- sateljskog potencijala, a para nigdje,
– Završili su škole?! zvan, priča mi ovo: dragi si moj! Nigdje! Znaš li ti koliko
– Jesu. – A vazda pametan, talentiran, ino- sam ja knjiga napisao?!
– Je li se neko od njih udao, oženio? vativan, iskričave misli, duhovit, i to – Znaš li ti šta je psihička sekunda?
– Jeste, kćerka. na engleski način duhovit! Da, da, što – Ne, ne znam.
– Ima li djece? me tako gledaš?! Imam punu kutiju – Idi, molim te! Nemoj da to dozna-
– Da, sina. takvih novinskih tekstova! Pa snažan ješ od mene! Na nekoliko sam sekundi
– Znači, djed si? u proznom iskazu, pa iskričave... ne, to od psihičke sekunde! Hajde, idi!
– Tako ispada. sam već rekao... Eh, da! Majstor kratke Iz predostrožnosti, a siguran da je
– Jesi li se ti oženio? forme, a teška je to i zahtjevna književ- ovo jedan od onih dana kada sve ide
– Nisam. na forma, ne može to, je li, baš svako, kako ne treba, kući se vraćam taksijem.
– Zašto nisi? a ja, darovit i lucidan, to mogu, lahko i Majku zatičem usnulu.
– Neće me niko. lepršavo, k’o od šale, poigravam se sti- Mirno spava, ali blijeda je, iznurena
– Otkud to?! Pa ti si uvijek bio faca! lovima, stilskim postupcima, neobič- i, prvi put to uočavam, nekako sićuš-
– Eto, nisam više. Žurim. Ćao. nim temama... na, kao da se doslovno usukala u sebe.
Evo, tačno ovako, u hodu, u svega Ima tu, kažu tekstovi o meni u toj ku-
Sjeo sam pored nje i dugo je držao
tridesetak sekundi, desio se razgovor s tiji, ima tu, piše u njima, postmodernistič- za ruku, usahlu, prošaranu staračkim
bivšom mi komšinicom, ženom enor- kih književnih postupaka gdje, kako vele,
mne radoznalosti i nevelike pameti, na događaj sam po sebi ne uvjetuje nastanak pjegama.
koju sam, nakon mnogo godina, natrapao književnog teksta, što je tačno, jer, darovit Probudila se, blago me pogledala i
po izlasku iz apoteke s prepunom kesom i inovativan, svjesno sam kompoziciono tiho prošaputala: “A ti si već tu.”
skupih i uglavnom neučinkovitih lijeko- gradio takvu osebujnu, ali baš osebujnu Pomogao sam joj da se pridigne.
va za moju bolesnu majku. literarnu arhitektoniku... Pogledala je kroz prozor, u nepro-
Nedugo potom, a to, brzo uviđam, uop- Pa utjecaj Selimovića, što mi, moram zirnom magluštinom poklopljenu ma-
će nije slučajnost nego jedan od onih dana ti priznati, nije baš drago... Selimović je, halu, i jedva čujno izustila kako je dan
određenih za susretanje sa “živopisnim naravno, veliki autor, ali... Znaš, nikad ni- siv i depresivan.
likovima” i slušanje njihovih nebuloza, sam volio da me trpaju u određene stilove, Ništa nisam rekao. n

STAV 30/12/2022 29