Page 3 - STAV broj 214

UVODNA RIJEČ

Filip Mursel Begović

Ovo je posve istinita i proživljena priča

RAT SE NE

ZAUSTAVLJA PJEVANJEM

BALAŠEVIĆEVIH PJESAMA

VEĆ POSJEDOVANJEM SILE

“Samo da rata ne bude” jedna je lijepa nakon koncerta, kolega Srbin vodi ko- da je Alija Izetbegović također zamajavao
antiratna balada Ðorđa Balaševića. Pjeva legu Bošnjaka na strijeljanje. Nalaze se narod izrekavši: “Mirno spavajte, rata
se, već standardno i u dužem periodu, u na obali Drine, mladi Bošnjak je uz svog neće biti.” Međutim, prema pouzdanim
izvedbi djece školskog uzrasta na raznim brata i oca. Preplašen, izluđen, u potpu- i dokazanim informacijama, Alija je znao
manifestacijama u organizaciji Bošnjaka noj nevjerici. Ide svom kraju, ide u Dri- da će rata biti, ali je kupovao vrijeme da
u Federaciji BiH. Za to vrijeme u manjem nu da ga odnese. Iza njih se nalaze njegov isti taj narod naoruža. Ne zaboravimo da
entitetu najavljuju osnivanje rezervnog kolega Srbin u pratnji dvojice četnika. U u trenutku dok je Sarajevo već opkoljeno,
sastava policije, čime bi se ustvari napra- rukama su im automatske puške. Toliko dok su tenkovske cijevi uperene prema
vile snage koje su i 1992. godine započele su puta zajedno jeli, veselili se, pjevali glavnom gradu, većinom Bošnjaci izlaze
rat. “Samo da rata ne bude” jedna je lijepa protiv rata, a sada ga vodi na strijeljanje. na ulice s Titinom fotografijom u ruka-
pjesma, a hvala Bogu da je SDA žestoko Božijim određenjem, to nije bio kraj, jer ma, po njima “dejstvuju” srpski snajperi,
odgovorila priopćenjem i upozorila Srbe s druge obale zapucali su pripadnici Teri- a oni protestiraju protiv rata i provaljuju
da odustanu, inače će morati odgovoriti torijalne odbrane, što je obitelj dovedena u Skupštinu BiH. Šta reći nego da su bili
organizacijom rezervnog sastava u Fede- na strijeljanje iskoristila, skočila u Drinu, potpuni i beznadežni naivci. Da je Alija
raciji BiH. Sasvim logično, jer na formi- preplivala i spasila se. Ovo je posve isti- kojim slučajem rekao “rata će biti”, bez
ranje rezervnog sastava policije ne možete nita i proživljena priča. Bezbrojne druge ikakve sumnje bio bi napadnut od sa-
odgovoriti Balaševićem. nisu imale sretan završetak. mih Bošnjaka koji su buncali “đe će nas
“Samo da rata ne bude” jedna je lije- A koliko morbidan i koliko genocid- naša armija”, dok je ta ista srpska vojska
pa antiratna balada Ðorđa Balaševića, ali no ciničan moraš biti da sagradiš most na već imala uperene cijevi u Sarajevo. I to
ja je nisam pjevao 1996. godine na njego- Drini i nazoveš ga “Bratoljub”? Most je je Alija dobro znao, zato je i poručio us-
vom koncertu u Mariboru. Išla mi je na to koji su izgradili Srbi, završen je prije pavanima da “mirno spavaju”, dok su se
živce, uključivši i sve one upaljače u ru- dvije godine te povezuje BiH i Srbiju na budni naoružavali.
kama suznih djevojčuraka. U jednu sam pravcu Bratunac – Ljubovija, tačno na I tako, dok bošnjačka djeca pjevaju
bio i zaljubljen. Kada sam je ugledao kako mjestu gdje se u Drugom svjetskom ratu, “svakoj bajci naude – da rata ne bude”,
se uz stihove “računajte na nas” njiše s baš kao i 1992. godine, vršio genocid nad na društvenim mrežama, kao iz kakvog
upaljačem u rukama, odljubio sam se. Ne Bošnjacima. Bez obzira na to, potrebno horora, iskaču snimci srpske djece koja
volim patetiku, nikako je ne volim, iako je vjerovati u dijalog, ulagati u njega, ali, uz pratnju i dirigiranje sveštenika pjeva-
bi neko takvu priliku dobrano iskoristio bogati, da se načas zaklonimo od patetike ju: “Сви Четници иду брат до брата / И
jer patetika računa na žensku slabost. i onog “bratski” u dijalogu. Pjevati anti- слушају Ђујић команданта/ Сви Четници
Bilo mi je važno otići na taj koncert, ratne pjesme također je nešto pohvalno, љуту битку бију / Сви се боре за своју
osjećao sam tada da je to neka vrsta od- jer time pokazujemo da težimo miru i da Србију. / Они иду савет да потраже / Од
govora ili pobune prema tadašnjoj poli- ga zagovaramo. Ali, kada taj osjećaj pre- српскога Ђенерала Драже / Њима Чича
tici u Hrvatskoj, onoj kojoj je Balašević raste u patetiku, što je čest slučaj, tada мудар савет даје / Како Српска колевка
bio nepoćudan izvođač, iako u njegovim se pokazuje nedopustiva razina slabosti, да траје. / Храбра срца они у бој крећу...”
pjesmama nije bilo ništa sporno. Lijepa snishodljivosti i uspavanosti. A kao što U svakom slučaju, pokazalo se da se
je to pjesma, ali je posve besmisleno izvo- rekosmo, patetika računa na slabost koju rat ne zaustavlja pjevanjem Balaševiće-
diti je nakon rata. Ono što je najgore, a će neko iskoristiti ne bi li vas zaskočio. Na vih pjesama već posjedovanjem sile. I
žalosno je i tragično je, bilo je besmisle- djevojčurak koji je opijen ljubavnom ba- zato, svim Bošnjacima u Bosni i Her-
no izvoditi je i prije rata. ladom zaskače nabrijani tinejdžer, a Boš- cegovini, domovinskim zemljama, di-
Konkretno, 1991. godine u sarajevskoj njake na Drini zaskaču neobrijani četnici. jaspori, kao i svim drugima koji Bosnu
Zetri održava se koncert “Yutel za mir”, Ima i Neretva, tamo su neki drugi vuci, i Hercegovinu doživljavaju kao svoju
a jedan Bošnjak i jedan Srbin iz Istočne nošeni vjetrovima s Dinare, ali oni nisu domovinu, želimo sretan 15. april, koji
Bosne nalaze se na koncertu i zajedno dio ove priče iako su i oni nekad pjevali se obilježava kao Dan Armije Republike
pjevaju antiratne pjesme. Šest mjeseci “računajte na nas”. Neko bi mogao reći Bosne i Hercegovine. n
urednik@stav.ba

STAV 11/4/2019 3