Page 47 - STAV broj 292

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Na promociji koja to nije bila

PRVI I POSLJEDNJI

SUSRET S NEDŽADOM

IBRIŠIMOVIĆEM

Nakon što je Nedžad, ne bez napora i svako malo brišući znojno čelo,
Piše: pročitao pitko i vješto sročen sažetak voluminozne knjige, red je došao
Sadik IBRAHIMOVIĆ na promotore, ali, premda obojica više no kompetentni, opet nažalost i na
opće čuđenje i komešanje prisutnih u sali, o samoj knjizi nisu rekli gotovo
ništa. Nedžad je, pak, i začuđen i zatečen, oborene glave netremice gledao
u imaginarnu tačku, komešanje i šaputanje u publici bivalo je sve jače

edžada Ibrišimovića upoznao sam Nedžadom, a s nakanom da relaksiram sumor- – Pretrpana je mnoštvom suvišnih detalja
15. juna 2011. godine ispred tuzlan- nu atmosferu, rekoh mu, onako kao usput, i čitalački potpuno neprohodna.
skog Narodnog pozorišta nakon pro- da smo on i ja najvjerovatnije dalji rođaci. – To nije nikakav odgovor.
Nmocije njegove za života posljednje On me kratko i sa zanimanjem pogleda, – Znam da nije, odgovor je mnogo širi,
objavljene knjige (doduše, viđao sam ga i ra- oči mu bljesnuše, živnuše, ili mi se to u onom ali zar sam ovo što sam naveo trebao reći, a, s
nije, ponekad u Sarajevu, češće u Tuzli, jer polumraku učinilo, i karakterističnim, samo druge strane, glumatati ne želim? Uostalom,
bio je oženjen Tuzlankom, ali do tog susreta njemu prirođenim glasom reče: ista je stvar i s tvojim Vječnikom. Znaš li koliko
nismo se zvanično upoznali). – Kako? je ljudi pročitalo tu knjigu? Najviše pedeset!
Dvojio sam se da li da mu priđem. Bio – Koliko mi je poznato, Vi ste starinom Odgovorno to tvrdim! A i tih pedeset proči-
je vidno neraspoložen, ljutit čak, a bilo mi porijeklom iz Čelića, a i moja nena, očeva maj- tali su taj tekst isključivo iz profesionalnih
je jasno i zbog čega: pozorišna sala, redovito ka, rođena je u Čeliću i iz loze je Ibrišimovića, razloga, uključujući i mene!
dupke puna kad Tuzlu pohode veliki autori, pa kako u tom mjestu ne postoji druga loza – Veliš, pedeset? A reci mi, bogati, kako
a Nedžad je jedan od takvih nesumnjivo bio, s istim prezimenom, Vi i ja smo u daljoj ili ih prebroja? Baš me zanima!
nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta, na- možda bližoj rodbinskoj vezi. – Znaš šta! Ja sam tvoju knjigu doživio
žalost, okupilo se jedva pedesetak znalaca i – Jesam, jesam, starinom sam iz Čelića, kao majstorski potkovano jaje! Malo ko to
poštovalaca njegovog djela, uglavnom ljudi nego reci mi kako se… – zausti Nedžad, ali može i umije, samo pravi majstori, a ti si
iz struke, prosvjetari, studenti književnosti obratiše mu se tri-četiri žene s molbom da im ovom knjigom svoj majstorluk još jednom
i poneki neupućeni znatiželjnik. napiše posvete na njegovim knjigama koje su dokazao i svaka ti čast – reče ulagivački neki
Nakon što je Nedžad, ne bez napora i sva- te večeri kupile, a Nedžad mi reče da ne idem, krezubi ruralac čije je najveće životno posti-
ko malo brišući znojno čelo, pročitao pitko da sačekam, želi sa mnom još razgovarati. gnuće to što je poznavao Nedžada i vodao
i vješto sročen sažetak voluminozne knjige, Malo potom, pojavi se nepoznat mi lik i u ga po kojekakvim seoskim vašarištima na
red je došao na promotore, ali, premda obo- ime organizatora “promocije” pozva Nedžada, kojima se, osim drugih krkanluka, izvodila
jica više no kompetentni, opet nažalost i na mene i još nekolicinu prisutnih na večeru u izvorna muzika koju je, prema tvrdnjama
opće čuđenje i komešanje prisutnih u sali, o obližnji restoran. Helem, ulazimo u restoran. ruralca, Nedžad neobično volio. Ustvari,
samoj knjizi nisu rekli gotovo ništa. Nedžad I dalje jako ljut, Nedžad ne želi ništa jesti niti ovaj plitkoumnik nije shvatio da je veliki
je, pak, i začuđen i zatečen, oborene glave ne- sjesti za zajednički, spojeni stol, nego sjeda za pisac nerado slušao takvu muziku i da je
tremice gledao u imaginarnu tačku, komeša- stočić u uglu, poručuje bosansku kahvu, šuti pristajao hodati po tim zabitima samo zato
nje i šaputanje u publici bivalo je sve jače, jer natmuren kao noć i pali cigaretu za cigaretom. ne bi li proniknuo u suštastvenost ruralnog
promotori su, umjesto o knjizi, raspredali o – Rođak! – obrati se iznenada meni. Gle- bošnjačkog bića, a izvorna muzika bila je
Ibrišimovićevom skulptorskom, dramskom i dam te i uviđam da si zaista pravi Ibrišimo- tek jedan od elemenata u tom svojevrsnom
poetskom opusu, dakle, svjesno ili ne, a razlog vić. Isti si k’o ja kad sam bio mlad. disperziranom mozaiku koji je nastojao po-
mi ni do danas nije jasan, ignorirali predmet- Samo se osmjehnuh i ne rekoh ništa. složiti i u cijelosti sagledati.
nu temu, obesmislili svrhovitost zbog koje Proturječiti mu u tom trenutku i reći da se I to je bio kraj. Nedžad Ibrišimović uga-
su i autor i oni i mi u publici bili tu, riječju, ne prezivam tako činilo mi se posve neumje- si cigaretu, diže se i bez pozdrava napusti
te večeri promocije Ibrišimovićeve knjige u snim, a potvrda da sam bio upravu uslijedi- prostoriju. Nismo se ponovo vidjeli. Prese-
sali Narodnog pozorišta nije bilo. la je odmah. lio je tri mjeseca kasnije i nije bilo prilike
Dakle, stojim ispred pozorišta i dvojim se – A vas dvojica – sad se obraća promoto- da ustanovimo jesmo li rođaci. Ali, u kraj-
da li da mu priđem. Ipak, presijecam dvojbu, rima – jeste li pročitali knjigu? njem, to nije ni važno, ostao je samo žal što
prilazim mu, pozdravljam ga, predstavljam se – Ja jesam – oglasi se prvi, a drugi ne se nismo upoznali u drugim, primjerenijim
i, mada mi takve jeftinoće nisu svojstvene, to- reče ništa. okolnostima, međutim, bilo je kako je bilo i,
kom kurtoaznog razgovora s neraspoloženim – Pa, zašto niste ništa kazali o knjizi? očito, drukčije nije ni moglo biti. Usud. n

STAV 8/10/2020 47