Page 3 - STAV broj 312

UVODNA RIJEČ

Filip Mursel Begović

Spokoj neka je njegovoj plemenitoj duši

AKO BOŠNJACIMA NE

VALJA BALAŠEVIĆ, NIKO

IM NE MOŽE VALJATI

Ako ćemo suditi prema Đorđu Balaševi- što je sasvim prirodno kada se definirate kroz Triput sam vidio Đorđa Balaševića. Prvi put
ću, Jugoslavija je umrla na njegovom albumu pripadnost subkulturalnim plemenima, ali po- na majčinom krilu 1984. u Zagrebu, na nekom
Panta rei i s njegovom pjesmom Requiem iz sve je neozbiljno kada odrastao čovjek svoj koncertu u narodnom domu. Ono o čemu je
1988. godine. Stoga, posve je kriva konsta- identitet i dalje definira kao pubertetlija. Tražili pjevao prepoznavao sam već u ranom djetinj-
tacija muzičkog kritičara Aleksandra Dragaša su neki, posve nerazumno, mane ličnosti koja stvu. I Vasu Ladačkog i Baneta. Drugi put sam
da je sa smrću Đorđa Balaševića “simbolički ih, u političkom smislu, nema. Neki su Srbi po- imao 15 godina. U Hrvatskoj je tog novembra
i duhovno izdahnula i Jugoslavija”. Stihovima tezali njegove “izdajničke” koncertne puteše- 1994. vladao režim Franje Tuđmana. Balašević
upućenim komandantu Brozu, referirajući se stvije po BiH i po Hrvatskoj, a neki drugi su je bio zabranjen. Zbog ekavice, nije bilo dru-
na svoj stari hit Računajte na nas iz 1978, on mu pripisivali krimen da je pjesmom Ne lomite gog razloga. Trauma rata i željezna zavjesa je-
je suštinski najavio i raspad Jugoslavije: “A mi bagrenje (1986) sudjelovao u velikosrp- zičkog puritanizma nisu dozvoljavali emitiranje
gde smo mi, naivni / što smo se dizali na Hej, skoj propagandi protiv Albanaca. Balašević je bilo čega istočnijeg od Dunava. Bez obzira na
Sloveni / kao da smo uz tu priču izmišljeni / i sam priznao da je ta pjesma zaista nastala to što je Balašević 1993. pjevao Vukovaru i
i prevareni.” Priča o Balaševiću, Jugoslaviji i pod dojmom kosovske krize, ali da je nadrasla bio zabranjen i u Srbiji.
Titu definitivno je završena 1993. njegovom politički trenutak. Kao i sve drugo što se tiče U vlaku, na putu do “neutralne” Ljubljane,
angažiranom pjesmom Krivi smo mi, pozna- ovog muzičara, njen kontekst zaista je postao gdje je održavao svoj koncert, hrvatski graničari
toj i kao Putuj, Evropo, nemoj više čekati na univerzalan. Općenito gledajući, nema ništa maltretirali su nas, gotovo dva sahata, pitanji-
nas. Balašević je bio muzički nostalgičar, nije kod Đorđa Balaševića da bi se moglo svrstati ma poput “što idemo na koncert tom četniku”.
bio jugonostalgičar. Mnogi će, dakle, pobr- u bilo koji drugi kontekst mimo mirotvorstva, Slušati Balaševića tada, pod Tuđmanom, bila je
kati emocije iz prošlosti (odrastanja, mlado- univerzalnih emocija, muzičke izvrsnosti i na- neka vrsta otpora i revolucije koju sam zdušno
sti, zaljubljivanja...) s emocijama koje se tiču stupa koji su širili pozitivnu atmosferu počesto podržao. Treći i zadnji put sam vidio Balaševi-
političkog okvira Jugoslavije. Nekima upravo u formi kabarea i stand-upa. ća u Mariboru. Imao sam 16 godina. Tada sam
zato smeta Balašević, krivo razumijevajući da I neki Bošnjaci su preispitivali objavu sa- čitao avangardnu poeziju i na živce mi je išla
je krivac za nostalgično prizivanje bivše drža- rajevskog imama Muhameda ef. Velića, koji se patetična raja koja se okupljala po klupama i
ve. To da je uspio probuditi emocije publike nekovrsnom dovom oprostio od ovog velikog svirala uz gitaru njegove pjesme, pila T’gu za
od Vardara do Triglava, bez obzira na nacio- muzičara. Neki ograničena horizonta rekli su jugom i Colu. No, ona je voljela Balaševića pa
nalnost, emocije koje, vjerovali ili ne, postoje da se “ćafiru ne smije učiti dova”, a neki su sam ga morao voljeti i ja. Zajedno smo otišli na
na univerzalnom nivou, to da je pripadao pri- isticali da je “psovao Boga”. Ustvari su pono- koncert. Palili su se upaljači, publika se njihala
je svega publici, a ne političkom prostoru ne vili optužbu Muamera Zukorlića iz 2016. pred zagrljena, a njene su se oči caklile. Baš kada
može biti opisano drugačije nego kao vrlina, njegov koncert u Novom Pazaru. Pjesmu tet- je trebao pasti poljubac, ja sam morao glumi-
kao rijedak uspjeh, a ne kao omađijavanje s ku je napisao prije 45 godina i nikada se nije ti revolucionara. Gledao sam njene napučene
nečim za što je označio propalim. Za sebe našla na njegovom albumu. Ipak, Balašević se usne, sve te upaljače, sve te zajedničke emo-
je rekao da je “jugoplastičar, a ne jugono- tada javno izvinio muslimanima, a za Bošnjake cije i odlučio sam da je sve to odvratna pate-
stalgičar”, da mu “fali Jugoplastika, a ne Ju- je rekao da s njima ima poseban odnos. I za- tika u kojoj, ja revolucionar, ne mogu sudjelo-
goslavija”. Time je ujedno i opisao emocije ista je imao. Nakon njegovog koncerta Spa- vati. Ljubav se, posebno poljubac, mislio sam,
svoje publike, kojih ni oni sami možda nisu vaj, mala, mašala u Sarajevu 1998. godine u ne može dijeliti kolektivno. Čak sam je, onako
bili svjesni. Ovaj vojvođanski šarmer i ljudina Banjoj Luci su mu poručili da ga “čeka me- raznježenu i podatnu, optužio da je malogra-
dobro je to znao. tak”. Dova se može učiti kome god hoćemo, đanka. Oholi i ljubomorni “babin sin jedinac”
Drugi su, pak, bili iziritirani masovnim di- pa i Panonskom Mornaru iz novosadske Ulice prezreo je zicer poljubac. Tu smo se Balašević
jeljenjem kolektivnih emocija, a uslijed izlijeva Jovana Cvijića br. 33, a mi možemo slobodno i ja razišli. Zakratko, slušao sam ga i dalje, ali
često patetičnih nježnosti nakon smrti ovog reći da Bošnjacima niko ne može valjati ako ponovo sam mu se intenzivno vratio s 27 go-
kantautora. Takvi su reagirali iz oholog kultur- im ne valja Đorđe Balašević. dina. Dirnuo me tada njegov album Dnevnik
nog snobizma ili elitizma, nadmeno definirajući Na kraju nešto sasvim lično jer bez toga, starog momka, a posebno pjesma Princezo,
svoj suprotstavljeni ukus alternativnim, pan- kada je riječ o Balaševiću, nije moguće. Na- javi se. S 28 godina sam se oženio. Toliko o
kerskim, rokerskim itd. Osjećali su otpor ba- ime, mnogi će posvjedočiti da ih je pratio u meni, nama i Balaševiću, spokoj neka je nje-
laševićevskom Weltschmerzu (svjetskoj boli), svim etapama života. govoj plemenitoj duši. n
urednik@stav.ba

STAV 26/2/2021 3