Page 3 - STAV broj 398

UVODNA RIJEČ

Filip Mursel Begović

Sarajevski “nekrolozi”

NESKRIVENE KARIKATURE

U POSTČINJENIČNOM

SVIJETU JEDNE

POSTČARŠIJE

Sarajevski nekrologij objavljen je post- opoziciju (koja je ustvari istinski režim), ne iz lošeg hrvatskog vica... I među muslimanima
humno, a neke su porodice Aliji Nametku do samo da reagiraju predsjedništva stranaka, se sankcionira kritika ceha koji od vjerskog
smrti zamjerale napisano. Neki mu i dan-da- razni mediji na sisama ambasada i stiftunga autoriteta proizvodi klerikaliziranu dogmu. Ima
nas nisu halalili, a naš veliki pisac je 35 godina te nezavisni analitičari nego te dočeka prezir uleme koja također od ambasada prima mi-
pod zemljom. Pisano u formi dnevničkih zapi- neimenovane mase bukadžija po društvenim šljenja, koja mimo Knjige ide tako daleko da
sa, Nekrologij predstavlja književni kolaž koji je mrežama koje se ne etiketira botovima. Oni joj je sve poravno – i spol i rod. Zanimljivo, ne
uzburkao malograđansku sarajevsku močvaru su navodno glas naroda. Njihovo opće neza- boje se prozivke na Sudnjem danu, a boje se
i svojim iskričavim sarkastičnim duhom rušio dovoljstvo više nema definicije. Mrze nešto prozivke stranih centara.
zidiće šeherskog mediokritetstva. Nije Name- što više ne mogu ni opisati. Mržnja je uglav- Svaki sarajevski kartel (kružok) ima pred-
tak napisao ništa što do tada nije bila dnev- nom lična. Ne postoje činjenice, samo etikete. vodnika, na razini je sljedbe koja na čelu ima
na doza trača i dio razgovorljive kulture sijela. Možete izmisliti štagod hoćete, upakirati to i svog kumira. I zato je smiješno kada čujemo
Nije ispisao ništa što od uha do uha nije sto- plasirati čaršiji i ona će to pohlepno proždi- Bošnje da viču da nama hitno treba lider, ne
tinu puta pretresno uz zavodljive podsmijehe rati. Postvrijeme jedne postčaršije. shvatajući da lidera proizvodi smislena i orga-
zavisti i gibeta. Dodao je tome svoj književni Ima li onda ovaj svijet smisla ako činjeni- nizirana zajednica, a ne navijačka buka raznih
osjećaj za anegdotalno i teatralno, možda je ce više nisu argument? Politički spin i gibet sljedbi po društvenim mrežama. Oni koji su
upravo to najviše i zaboljelo učmalu građanšti- preuzimaju kontrolu nad našim životima i širi u politici izbrisali granicu između onoga što
nu, kada su se prepoznali kao ono što u zbilji i se strah u svim smjerovima. Strah da je svako proizvodi medijski mainstream i margina na
jesu – ljudske karikature. Zanimljivo će biti da špijun i da se svi špijuniraju, da neka velika društvenim mrežama ovih dana se tužakaju
je Nametkov Nekrologij u nekoj vrsti duhovne sila, mimo Boga Uzvišenog, upravlja našim da im se napada porodica. Ono što su sami
komunikacije s Ljetopisom Mula Mustafe Ba- životima. Da nam nema pomoći, da je otpor proizveli vraća im se kao bumerang, ali i dalje
šeskije, koji je također osjetio potrebu da pikne uzaludan. Prepuštanje i ravnodušnost dohakat insistiraju da su žrtve, da su progonjeni. Ka-
karakternu psihopatologiju Sarajeva. će Bošnjacima. Osjećaj determinacije vodi u kav apsurd, kakvo licemjerje, moguće tek u
No, mi se pitamo što bi sa Nekrologijem eliminaciju slobodnog duha. postčinjeničnom vremenu jedne postčaršije.
bilo danas? Ima li smisla razmišljati o ovovre- Bošnjački intelektualci svake fele su naj- Time je džematska poštapalica doći će
menom nastavku? U vremenima kada je naša gori. Umjesto da krče i otkrivaju nove prostore, vrijeme u raznim apokaliptičnim nastavcima
stvarnost svedena na žuti tisak, na tračersku oni služe kao prostitutke, tu su tek da legitimi- opisa budućnosti već stigla u došlo je vrijeme.
pretpostavku, na laž. Koga bi uopće šokiralo ziraju opće etikete, navijači su bez autentič- Ko kaže da već sunce nije izašlo na Zapadu,
takvo nešto? Možda je Nekrologij Sarajevu nog osjećaja za stvarnost – onu političku, onu kako je u ovom broju Stava hipotetički upi-
potrebniji nego ikada, upravo zbog nuklear- društvenu i onu kulturnu. Ideologije nemaju, tao hadži hafiz Mehmed Karahodžić? U koje
ne doze licemjernosti koja zagađuje prostor, igraju na dvije-tri strane istodobno, njuškaju to blještavilo materijalizma gledamo, u kojem
možda bi trebalo ponuditi ogledalo razmaže- poput uhoda i strvinara tražeći leševe pa kre- smjeru? Šta su nam uzori dok pljujemo po
noj čaršiji čiji je trgovački duh transcendirao ću u lov da legitimiziraju buku koju proizvo- svojoj vlastitosti i međusobno se glođemo?
u najgoru vrstu mentalnih pijačarenja, a mož- de društvene mreže. Narod po provincijama Predznake kraja vremena tražimo u doslovnim
da je sve zajedno otišlo toliko daleko da nam koji se često iz gradskih visina omalovažava i opisima. Doista je naša razumijevanje prene-
pomoći nema. Uostalom, kome više status ismijava, koje bi navodno trebali obrazovati, u senog značenja ništavno. Alija Nametak je
književnika išta znači, kome je književno djelo pravilu je bolji od njih. A to je situacija u kojoj puno izravniji, citirajući hafiza Hasana Sena-
mjerilo ičega? Ko uopće čita išta osim naslova Bošnjaci idu ka sunovratu. ju, efendiju Hadžijahića i njegove zaključke o
i kratkih komentara na društvenim mrežama? Baš kao što živimo postčinjenični svijet, pokajanju s jednog vaza: “Allah dželešanuhu
Kao da je nastalo poravnanje, pa je vremen- naša postčaršija je razvila naviku da od br- prima tobu i kad insanu duša dovde dođe (po-
ska linija prerasla u ravnu crtu u kojoj nema bljivih analfabeta proizvode autoritete. Gra- kazao je rukom grlo). Ali jebo sam mu mater
ničega novoga. Nema više novih umjetničkih đanska hrabrost je reći da je Ivana Marić ko je dotle čeko.”
pravaca, nema više autentičnih moda, osim jedna krajnje potkapacitirana naklapača, da Kao što rekosmo, vrijeme se poravnalo,
prežvakavanja, persiflaže i kolažiranja ono- je Dino Mustafić jedan boljševik koji nikada ni o čaršiji više ne možemo reći ono što već
ga već dosegnutoga. Hvata nas nostalgija nije otišao dalje od beogradskih teatarskih neko prije nas nije primijetio i opisao. Jedina
za prošlim koje robotski imitiramo dok pra- predgrađa u kojima služi kao multikulturalni razlika je u tome da se njeni “nekrolozi” više
znu ljušturu tijela ustoličujemo za božanstvo. privjesak srpskom nacionalizmu, da je Borka ne skrivaju, niti ih ima smisla podrediti književ-
U Sarajevu se živi perverzna i izvrnuta Rudić jedna obična ambasadorska služavka, nosti. Postčaršija je javno postala ono što je
stvarnost. Politički opisano, ako kritiziraš tzv. da je jedan Enis Bešlagić klaunovska prikaza nekada tako brižljivo skrivala – karikatura. n

STAV 21/10/2022 3