Page 21 - STAV broj 360

Zločin nad Bošnjacima sela Poljak

TROGODIŠNJACI ADMIR

I NELA I NJIHOVE MAJKE

NIKAD NISU PRONAĐENI

Zločin u Poljaku posebno je težak i brutalan jer je taj dan ubijeno deset osoba ženskog spola.
Zapravo, u toku napada na selo je ubijeno sedam žena. Dvije žene s dvoje male djece su zarobljene
i odvedene iz sela. Od tada im se gubi svaki trag. Taj dan su zarobljene Zuhra Muharemović (1970)
i njen Admir, te Adila Smailović (1969) i njena kćerka Nela. Admir i Nela rođeni su 1990. godine.

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ Đulsa Mustafić (1934) je u napadu srpskih na pravosudne organe da pokrenu proces i
snaga na selo teško ranjena i izumrla je na odgovorne privedu pred lice pravde.
ojne jedinice iz Srbije, zajedno s putu do bolnice u Srebrenicu. U napadu “Državna agencija za istrage i zaštitu
lokalnim srpskim snagama, 24. na Poljak ranjen je i Džemail Suljić, koji (SIPA) je dolazila, uzimala izjave od mje-
januara 1993. godine upale su u je preživio. Nažalost, Suljić je umro nakon štana, tih preživjelih. Dokle je to stiglo, ja
Vselo Poljak kod Srebrenice i ubile rata, 2015. godine, u Tuzli. ne znam, znam da su dolazili i od mene su
dvadeset i jednu osobu, uglavnom civile. Zločin u Poljaku je posebno težak i bru- uzimali izjavu”, kazao je Salko Nukić, član
Na najbrutalniji način tog su dana ubije- talan jer je taj dan ubijeno deset osoba žen- Organizacionog odbora za obilježavanje
ni stanovnici sela. Hamed Selimović (1963. skog spola. Zapravo, u toku napada na selo stradalih Bošnjaka Poljaka.
godište) je zarobljen i živ zapaljen na sijenu je ubijeno sedam žena. Dvije žene s dvo- Istog dana kada je izvršen napad na
u selu. Supružnici Ahmed (1929) i Tifa Baj- je male djece su zarobljene i odvedene iz Poljak područje općine Srebrenica gra-
ramović (1933. godište) uhvaćeni su i zakla- sela. Od tada im se gubi svaki trag. Taj dan natirano je iz Srbije. U granatiranju sela
ni u kući. Ukopani su u zajednički mezar. su zarobljene Zuhra Muharemović (1970) Đurđevac ubijene su tri osobe: Ahmet
U Poljaku su taj dan ubijene svekrva i njen Admir, te Adila Smailović (1969) i Avdić (1969), Ramo Avdić (1939) i Mevla
Nura (1920) i snaha Bahra Pejmenović njena kćerka Nela. Admir i Nela rođeni su Halilović (1950).
(1958). U napadu na selo ubijena je i Mir- 1990. godine. Od početka rata granatiranja srebre-
sada Nuhanović, koja je tek bila napunila “One su odvedene i od tada ni traga ni ničkog teritorija s planine Tare (Srbija) su
18 godina. Četiri člana porodice Selimović glasa. Taj dan su zaklali majku od moje su- bila česta. U septembru 1992. godine gra-
također su ubijena: Hamed (1963), Mulka pruge, brata su joj ubili, a ona je odvedena. natirano je selo Beširevići. Prilikom grana-
(1964), Mustafa (1965) i Hamida (1963). Niti njih ima živih niti mrtvih, mora neko tiranja ubijeno je na licu mjesta 11 osoba,
“Brat Mustafa bio je 1965. godište, a znati gdje su. Još je jedna žena s muškim a od posljedica ranjavanja na putu do bol-
majka Hamida 1933. Majku su ubili u kući, djetetom odvedena. Imaju neke priče da nice i u srebreničkoj bolnici preminulo je
nije ubijena puškom nego nožem, a brat je su viđene u Bajinoj Bašti, ali to su samo još osam osoba. Granata je direktno pogo-
bio ranjen, sakrio se u podrum, gdje je iskr- priče”, svjedočio je prije nekoliko godina dila u podrum školske zgrade i usmrtila
vario i umro”, svjedočila je Mujesira Nukić. Adilin suprug Mirzet Smailović. stanovnike koji su tu pokušali naći spas.
U Poljaku su ubijeni i Nedžad Osma- Za zločin nad Bošnjacima u selu Poljak Od 19 ubijenih osoba, četvero je bilo dje-
nović (1967), Hazim Muharemović (1975), do sada niko nije odgovarao. Svake godine ce. Ni za ovaj zločin niko nije odgovarao,
Edhem Nukić (1935), Redžo Bektić (1936), prilikom obilježavanja godišnjice zločina kao ni za zločin od 12. aprila 1993. godine,
Hamdija Bajramović (1966), Huso Aljka- preživjeli i predstavnici udruženja koja oku- kada su granatirana igrališta ispred sred-
nović (1966) i Nurija Bajramović (1934). pljaju preživjele žrtve Genocida apeliraju nje i osnovne škole u Srebrenici. Ubijeno
je više od stotinu osoba. Niko nije odgo-
varao ni za bombardiranje Sućeske 1992.
godine, kada su u selu Bučinovići ubijene
četiri djevojčice iz porodice Gabeljić (Ešefa,
Nermina, Ševala i Ramiza).
Zločin u Poljaku samo je jedan od zlo-
čina koji su počinjeni nad bošnjačkim sta-
novništvom do jula 1995. godine. Preživje-
li se nadaju da će neko odgovarati za ovaj
zločin, iako je nade sve manje da će se od-
govorni naći pred licem pravde. Kako god,
zločin nad Bošnjacima u Poljaku ne smije
biti zaboravljen. n

STAV 28/1/2022 21