Page 15 - STAV broj 204

Politiku koja je i na posljednjem Saboru
definirana samo kao politika kontinui-
teta bez daljih pojašnjenja. Ta politika,
kojoj je presuđeno u Hagu, u Čovićevom
razumijevanju, prije svega, podrazu-
mijevala je konstitutivnost budžeta, a
ne naroda, trećinu državnog, polovinu
federalnog, kao i očuvanje ratom osvo-
jenog teritorija. Koliko je Čoviću stalo
do hrvatskog naroda, najbolje ilustrira
njegov odnos prema Hrvatima u RS-u.
Uostalom, kao i njegov odnos prema Hr-
vatima koji nisu bliski HDZ-u. Ovome
treba pridodati i odnos prema hrvatskim
žrtvama ubijenim od strane JNA, vojske
RS-a i raznih srpskih paravojnih forma-
cija. “Čovićevci” će se vrlo rado pojaviti
na godišnjicama zločina kojeg su poči- za oživotvorenje trećeg entiteta, u čemu tačkom 6. Sporazuma Karadžić-Boban,
nili pojedinci iz Armije RBiH i o tome mu je, dakako, dobrodošla politička po- nećete čuti ništa o zločinima počinjenim
će danonoćno govoriti. O godišnjicama drška Milorada Dodika. Razgraničenja nad hrvatskim civilnim stanovništvom
ubistva hrvatskog civilnog stanovništva političkih interesa Čovića i Dodika ne- od strane JNA i vojske RS-a, i obrnuto.
kakav je, recimo, Uborak i Sutina u Mo- umoljivo podsjećaju na Sporazum Bo- I jedni i drugi uglavnom lamentiraju o
staru, premda se radi o prvoj masovnoj ban-Karadžić potpisan u Grazu 6. maja zločinima Armije RBiH.
grobnici u Bosni i Hercegovini, nećete 1992. godine. Baš kako su se tada usa- Argumentacija kojom se Čovićev
čuti ni pola suvisle rečenice. glasili Karadžić i Boban o teritorijalnom HDZ koristi o navodnim legalnim i le-
Njegov neumoljivi stav o izmjenama razgraničenju dviju konstitutivnih jedi- gitimnim predstavnicima “hrvatskog
izbornog zakona kao preduvjeta formi- nica, jednako toliko su se u političkim konstitutivnog budžeta”, ups, “naroda”,
ranju vlasti na nivou Federacije, jasno interesima saglasili i Čović i Dodik. I odnosno etnički čistog hrvatskog prostora
je to svima, samo je još jedan pritisak stoga, što u potpunosti korespondira s u BiH, definiran je još devedesetih go-
dina. Već u prvoj tački HNS-ove Dekla-
racije da su opredijeljeni za “neovisnu,
cjelovitu, stabilnu i prosperitetnu BiH
kao optimalan okvir za ostvarivanje hr-
vatskih nacionalnih interesa i ciljeva u
BiH” prepoznatljive su u preporukama
Franje Tuđmana da hrvatski političari
u BiH trebaju voditi hrvatsku politiku,
koja će voditi računa o interesima Hr-
vata u BiH, ali i ukupnim hrvatskim
interesima te da se zalažu za neki oblik
kantonalnog ili konfederalnog poveziva-
nja, kako hrvatski narod više nikad ne bi
bio “u ropskom i podređenom položaju
prema drugim narodima”.
U razlozima formiranja Herceg-Bosne
18. novembra 1991. godine navedeno je
navodno “nepovjerenje prema neprinci-
pijelnoj politici muslimanske elite i ne-
moćne bosanskohercegovačke vlasti” i
stoga su “legalni i legitimni predstavnici
hrvatske politike” stigmatizirali Stjepa-
na Kljujića, e da bi na sjednici održanoj
23. decembra 1991. u Tomislav-Gradu
ovlastili dr. Tuđmana da zastupa interese
HZ-HB pred međunarodnim faktorima,
kao i za međurepublička dogovaranja o
utvrđivanju konačnih granica Republike
Hrvatske. Premda će HNS Deklaracijom
upozoriti na opasnost i pogubnost po-
litika koje negiraju ustavna i dejtonska
načela konstitutivnosti i međusobne jed-
nakopravnosti konstitutivnih naroda,
potpuno će zažmiriti pred činjenicom

STAV 31/1/2019 15