Page 29 - STAV broj 331

Tačnije, 19. juna 1995. godine moj brat
je postao punoljetan. Bio je dijete još
uvijek”, govori Muhidinova sestra Ner-
mina Selimović.
Mujo i Muhidin, nakon pada Srebre-
nice, krenuli su preko šume u nadi da
će stići do slobodne teritorije.
“Kada je pala Srebrenica, on je s
babom, amidžom i amidžićima krenuo
preko šume. Nažalost, nije uspio preći.
Prema papirima koje imamo, našli su
ga na Kameničkom brdu. Tijelo nije
kompletno, pronađene su samo tri kosti.
Pronađen je prije sedam godina, ali ži-
vjeli smo u nadi da će biti pronađeno još
njegovih kostiju. Prvo su našli njegovu
butnu kost, a nakon toga, kroz nekoli-
ko mjeseci, našli su jednu nadlakticu i
jednu podlakticu. Nismo se odlučiva-
li za ukop zbog tog. Međutim, više ni-
šta se ne pronalazi. Otac i mati su već
u godinama i hoće bar da znaju gdje mu
je mezar dok mjeseci”, govori Nermina
i dodaje da su u genocidu ubijeni i njen
amidža i amidžići koji su zajedno na put
smrti krenuli s njenim bratom.
Muhidin se od oca Muje razdvojio
kod Bukve na Kameničkom brdu. Ni-
kada više se nisu sastali, a Mujo je na
slobodnu teritoriju bez sina stigao na-
kon 48 dana lutanja i preživljavanja po
podrinjskim vrletima i šumama. Snage
da priča o svemu više nema.
Sestra Nermina brata Muhidina
posljednji je put vidjela 1993. godine,
kada se porodica razdvojila. Naime,
Nermina je s majkom i drugim bratom
konvojima otišla u Tuzlu, a Muhidin
je s ocem ostao u Srebrenici.
“On je bio dijete, tek počeo da živi.
Sjećanja žive, uspomene će živjeti dok
kraja života. Sjećam se posljednjeg vi-
đenja i rastanka. Mi smo u Srebrenici
tokom rata živjeli u rudarskim zgra-
dama. Kada smo krenuli, sjećam se
rastanka, kada smo bili u konvoju, on
nam je mahao. Tada nisam mogla ni
zamisliti da ga više nikad neću vidjeti. Za-
dnje pismo je poslao u aprilu 1995. godine, U jednom od pisama sestri Nermini napisao U pismu bratu Muhidin je opisao u
u kojem je govorio kako nije imao šta obući je da je “ponovo krenuo u srednju školu”. nekoliko rečenica svu realnost i bol ratne
i obuti, da je ponovo krenuo u školu, ali da Naime, Muhidin, nakon što je njegova po- Srebrenice.
se nada da će sve proći i da ćemo se vidjeti. rodica protjerana iz rodnog mjesta, nije bio “Što se mene tiče nije mi loše. Dva puta
Nažalost, nije došao. Pisma sam sačuvala i u prilici da ide u školu. na dan jedem, odjeće nemam, obuće nemam,
to je uspomena na njega”, ističe Nermina, “Ako hoćeš jednu novost, i ja sam pošao u ali sve u svemu dobro je, samo da se živi”,
koja kaže da je porodici ostala samo jedna I srednje. Malo mi je neobično, nisam odav- napisao je Muhidin 22. aprila 1995. godine.
Muhidinova fotografija iz osnovne škole. no išao, ali navići ću se”, napisao je Muhidin U julu 1995. godine Muhidin je ubijen, a
U pismima koja je Muhidin slao sestri i u pismu koje je poslao putem Crvenog križa u julu 2021. godine, nakon 26 godina, pro-
bratu pisao je o životu u ratnoj Srebrenici. sestri Nermini u aprilu 1995. godine. naći će vječni mir u mezarju u Memorijal-
nom centru Srebrenica – Potočari.
Ranije su u mezarju Memorijalnog cen-
Muhidin se od oca Muje razdvojio kod Bukve na Kameničkom brdu. tra Srebrenica – Potočari ukopani Muhidi-
Nikada više se nisu sastali, a Mujo je na slobodnu teritoriju bez nov amidža Ibrahim (ukopan 2003) i njegov
sina stigao nakon 48 dana lutanja i preživljavanja po podrinjskim sin Muriz (ukopan 2015). Drugi Ibrahimov
sin Mensur do sada nije pronađen i identi-
vrletima i šumama. Snage da priča o svemu više nema. ficiran. n

STAV 9/7/2021 29