Page 23 - STAV broj 401

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Bilješka umjesto portreta

SLIČICA O ATIEH, ŽENI

KOJU SAM VOLIO, ALI...

Bergson mora položiti ovaj ispit ili ostaje bez posla. Barem mi je
tako rekao. A Bergson, opet, ne zna perzijski jezik. Ili, određenije,
ne u onoj mjeri koliko je dostatno za posao diplomate. Zna to i
Piše: Atieh Melathab. I zna da pomažem Bergsonu, pa se nadnosi nad
Sadik IBRAHIMOVIĆ radove sve češće, pucketa usnama sve zvonkije, otvara prozor, kao
zamišljeno gleda u daljinu.

edavno, prvi put nakon mnogo stariji od mene), ozbiljan i uglađen, ra- I ja se pozdravljam s Atieh, učtivo,
godina, u san mi je došla Atieh duje se poput djeteta; smijem se i ja, ko- odmjereno, a tako rado bih joj rekao što-
Melathab, profesorica koja me mičan mi je taj kontrast, iskašljavam se šta, možda predložio da se vidimo, ali ne
Nje naučila osnovama perzijskog usiljeno, predstava je završena, Atieh se smijem, ne usuđujem se; ona me pažlji-
jezika. Ovo je priča o njoj. okreće, gleda me blago, bez prijekora, vo sluša i gleda, vadi iz torbe mali notes,
Polažemo završni ispit. Atieh Melat- prilazi mi i šapuće: ispisuje adresu, broj telefona i kaže: “Na-
hab bešumno korača između dvaju redova – Imate li Vašu fotografiju kod sebe? zovi. I dođi. Najbolje oko pet. Zaista bih
klupa, zastajkuje povremeno, nadnosi se – Ne, nemam. Zašto? željela uraditi tvoj portret.”
nad rad nekog od polaznika tečaja, puči – Željela bih Vas naslikati. Uzimam papirić, kažem da će mi biti
usne i podiže obrve, lijepa je kada napu- – Lijepo od Vas, ali fotografiju zai- zadovoljstvo i izlazim u hol gdje me Ber-
či usne i podigne obrve, kucka prstom u sta nemam. gson, pun zahvalnosti, nestrpljivo čeka.
rad Đine Frančeskoli, šapuće joj nešto na – Imate li kod kuće? Nisam nazvao Atieh Melathab. Razlog
uho, a praskavi afrikati koji se ne daju sti- – Nisam siguran, mogu pogledati. je prozaičan: preopasan je to iskorak i,
šati pucketaju s njenih senzualnih usana – Ništa, onda, uradit ću Vaš portret, bez obzira na moje čiste namjere, bio bi
poput otvaranja kesice bombona, šire se onako, po sjećanju – šapuće cvrkutavo, a umah uočen, uhapšen i žestoko kažnjen.
učionicom i uspavljuju me. potom glasno objavljuje da je vrijeme za (Oni koji su duže boravili u Iranu odlič-
Walteru Bergsonu, švedskom diplo- ispit isteklo. no znaju o čemu pričam.)
mati, nije do spavanja. Nervozno gricka Bergson blista, sretan je, presretan, Ipak, papirić koji mi je dala dugo sam
olovku, svako malo briše orošeno čelo i, pita Atieh na engleskom kada će moći čuvao, katkad vadio iz novčanika, koleblji-
kada je Atieh okrenuta leđima, dobacu- dobiti certifikat, ona se smješka i blago vo premetao među prstima i, na koncu,
je mi ceduljice s pitanjima na čijoj po- ga prekorava: “Walter, Walter, nakon tri s odlučnošću koja je možda samo drugo
leđini – ako znam, a uglavnom znam – mjeseca učenja takvo pitanje morali biste ime za strah, zapalio u pepeljari, da ne-
pišem odgovore. Bergson mora položiti postaviti na perzijskom jeziku”, te ljuba- stane svaki trag i pokidaju se niti dok su
ovaj ispit ili ostaje bez posla. Barem mi zno dodaje da ne zna, menadžment škole tanke i nejake.
je tako rekao. A Bergson, opet, ne zna će, veli, o tome blagovremeno obavijestiti I to je to. Gotovo.
perzijski jezik. Ili, određenije, ne u onoj svakog od polaznika. Zapretao sam tek iskru nerasplamsa-
mjeri koliko je dostatno za posao diplo- Bergson skrušeno zahvaljuje, pruža le vatre i nikakve štete ni koristi u tome,
mate. Zna to i Atieh Melathab. I zna da joj ruku i odmah je unezgođeno povla- baš ničeg osim tupog bola koji se podmu-
pomažem Bergsonu, pa se nadnosi nad či – nema rukovanja sa ženama u Iranu, klo gnijezdi tik iznad pupka, ondje gdje,
radove sve češće, pucketa usnama sve a potom prilazi meni i govori da će me kako vele, glavinjaju snažne, neoslobođe-
zvonkije, otvara prozor, kao zamišlje- čekati u holu. ne emocije, sudaraju se silovito, pa takvog
no gleda u daljinu; Bergson mi dobacu- Žene polaznice tečaja: Đina, Žanet, nesretnika dobro boli, tu, iznad pupka.
je novu ceduljicu i podiže kažiprst, još Lora i ostale, opraštaju se s Atieh, raz- A lijeka za takvu boljku nema.
jedan odgovor mu fali, pišem odgovor, mjenjuju zagrljaje, poljupce, plaču, za- Osim vremena.
on se smije, zadovoljan je, emfatično si- tim se okreću meni, pružaju ruke, iskre- A vrijeme, opet, nije zaliječilo ništa.
gnalizira da je ispunio potrebnu kvotu no, ganutljivo, Lora me grli i plače, tečaj Naprosto je, kao mutna, plahovita ri-
od dvadeset tačnih odgovora; pedese- je završen, lijepo smo se družili i svi smo jeka, potopilo i Atieh i mene.
togodišnjak (bio je sedamnaest godina toga svjesni, nikad se više nećemo vidjeti. I ostavilo ovaj zapis. n

STAV 11/11/2022 23