Page 13 - STAV broj 387
P. 13

uvijek nije pravosnažna presuda, već prvoste-
          pena, ali nema sumnje da će i pravosnažna
          biti identična ovoj prvostepenoj. Tužilac je
          mene nakon skoro 15 godina ubacio u op-
          tužnicu, do tada su me tretirali samo kao
          svjedoka. Ono što provjereno znam jeste
          da je on išao u Mostar “po pamet”. Sudija
          koji je prvobitno vodio ovaj proces uopće
          nije htio razmatrati potvrđivanje optužnice
          jer naprosto za takvo što nije bilo valjanog
          argumenta, ali je onda “isposlovano” da na
          njegovo mjesto dođe drugi sudija koji će to
          učiniti i bez ikakve potrebe i mene i moje
          saborce mrcvariti.

          STAV: Početkom augusta, tačnije 7. augusta
          1995. godine, borci Petog korpusa ARBiH
          oslobodili su Veliku Kladušu i time je pre-
          stala postojati samoproglašena Autonomna
          pokrajina Zapadna Bosna pod vodstvom
          ratnog zločinca Fikreta Abdića. Vi ste bili
          jedan od svjedoka i nastanka i nestanka
          ove paratvorevine, pa možete li ukratko
          kazati koliki je u to doba bio značaj rije-
          šiti se unutrašnjeg neprijatelja?
          ABDIĆ: Mi smo u tom trenutku najprije
          dogovorili koordinaciju s Hrvatskom voj-
          skom. Tačno 4. augusta smo krenuli, a već
          smo 6. augusta bili u Hrvatskoj, gdje smo
          se spojili s Hrvatskom vojskom u akciji
          “Oluja” i očistili jedan dio njihove terito-
          rije od srpskog agresora. Onda smo preko
          jedne zone, koja je bila okupirana od SAO
          Krajine, krenuli prema Velikoj Kladuši,
          gdje su nam se pridružili i borci iz Bužima
          i Cazina. Naravno da je oslobađanje Veli-
          ke Kladuše bilo značajno. Zašto? Zato što
          su domaći izdajnici poslušni Fikretu Ab-
          diću po snazi bili jednaki kao oba srpska
          agresora. Kada kažem oba srpska agresora,
          mislim i na Vojsku Republike srpske i na
          bandu koja se borila za SAO Krajinu. Op-
          ćepoznato je da smo se mi od 1993. do 1994.
          godine borili na tri fronta, sve do tzv. sloma
          prve autonomije. Te nas je 1994. godine Na-
          rodna odbrana Zapadne Bosne, podržana
          Srpskom vojskom Krajine, napala sleđa i
          uspjela ponovno oteti Veliku Kladušu, ali
          je konačni slom ove paratvorevine Fikreta
          Abdića došao 1995. godine, kada smo final-
          no oslobodili ovo područje.

          STAV: Operaciju “Tigar”, koja je po Vašem
          nadimku i dobila naziv, jednom prilikom
          kolege novinari su nazvali “ratnom kome-
          dijom u kojoj je namagarčen Fikret Abdić”.
          Kako je ta akcija izgledala i koliko je bilo
          opasno infiltrirati se u redove autonoma-
          ša, što ste upravo Vi učinili?
          ABDIĆ: Ja sam bio na čelu jedne diverzant-
          ske jedinice koja je nosila naziv “Tigrovi”,
          po kojoj sam dobio nadimak, a kasnije je
          operacija “Tigar”, u kojoj smo razbili snage
          Fikreta Abdića, dobila naziv po mom na-
          dimku. To je jedna simpatična priča. Ova


                                                                                                    STAV 5/8/2022 13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18