Page 27 - STAV broj 141
P. 27

STAJALIŠTA

Piše:                                              Apokrifni frazarij
Irfan HOROZOVIĆ
                                                  Vidim kako ključaju prizori iz mog života

                                                  BOSANSKI
                                                  LONAC

                                                  Nekad davno, na jednoj od tzv. omladinskih radnih akcija,
                                                  pravili smo predstavu. Svašta je bilo u njoj: pjesme, skečeva,
                                                  pantomime... I zvala se, ta predstava u kojom smo se nastojali
                                                  predstaviti, kako bi drukčije – Bosanski lonac

Kao u onoj istočnjačkoj priči,                        Muškarci uvijek znaju opisati ono       Kakvi okusi!
              kao u onom japanskom filmu          što su pojeli.                              Kasnije sam s djecom pošao u šumu.
              – čovjek se utopi u svojoj šolji-                                               Puteljak i smijeh koji je svijetlio i zvo-
              ci čaja. A o loncu se tako malo         – Sve u loncu pusti svoju dušu i, kad   nio. Najednom se moja djevojčica uko-
 zna. Kad podignem pergament s grla gli-          se to prožme, okus je nevjerovatan. Narav-  čila. Nisam u prvom trenutku shvatio
 nenog lonca, najednom osjetim mirise i           no, ako je lonac dobro složen.              šta se događa.
 vidim kako ključaju prizori iz mog živo-                                                     – Zmija – samo je promucala.
 ta. Nijedan lonac nije isti. Kao što nije ni         – Znam ja... žene to...                 Pogledao sam i vidio je. Zgrabio sam
 čovjek. Mnogo je sjećanja u tom loncu od             – Bio kuhar ili kuharica – veli ono-    kamen, preskočio potok i ubio zmiju. U
 pečene zemlje.                                   mad Brko (kako bi drukčije omastio brke)    godinama koje su slijedile potpuno sam
                                                  svom očito neobaviještenom sagovorniku      na to zaboravio. Moja djevojčica, iako je
     – Šta je ovo? – pitam iako vidim gla-        – najvažnije je da u loncu budu tri vrste   tad bila vrlo mala, nikad nije. Narasla je
 vicu bijelog luka koja se skuhala s osta-        mesa. To je presudno za konačni okus...     zmija. Narastao je i njen otac. Nema više
 lim sastojcima.                                      – Koje vrste?                           naših rođaka. Nema ni njihove kuće s bo-
                                                      – Koje imaš. Janjetina, junetina, može  gatim vrtom. Nešto dalje od tog mjesta
     Majka me pogleda i ništa ne odgovo-          i piletina. Kako kad...                     oživjela je zmija. Zmijuga i dalje.
 ri. Trenutak kasnije, kad vidi da sam još            – Divljač?                              I Fadil se iz sjećanja pojavljuje iza
 uvijek zamišljen, kaže:                              – Bezbeli. Dobar sastav pokaže na       svojih vrata s velikim pladnjem na kojem
                                                  kraju svu svoju dušu...                     su poredani mali zavezani glineni lonci.
     – Bosanski lonac, sine.                          – I srna?                               Niko ga ne bi primijetio da on svaki put
     Majka.                                           – I srna.                               ne oglasi:
     Kamo sam sve s bosanskim loncem                  – I zec?                                – Achtung! Achtung!
 putovao, nesvjestan toga. Lonac je mož-              – I zec.                                Gosti to spremno nagrađuju svojim
 da znao. Stvari i inače znaju više od ljudi.         – A kupus?                              pljeskom, sretni što će pojesti nešto tako
 Bio sam student u gradu drukčijih jela.              – Kakav kupus?! Kupus kao kupus.        dobro. Čak i mala djeca. Oni možda i naj-
 Postojalo je ipak u njemu mjesto gdje se         Ili krompir. To je nako...                  više. To je prizor svaki put samo za jedno
 mogao pojesti bosanski lonac. Nije bilo              – Neki bi samo kupusa.                  jelo. Za bosanski lonac. Gostionica je na
 baš jeftino. Međutim, nisam mogao pro-               – Neka im ga. Lonac nije izmišljen      obali kod Velog Lošinja. Taj prizor svaki
 pustiti da ponekad ne odem tamo i odam           zbog kupusa.                                put razveseli njegove goste. Fadil je Pri-
 poštovanje svojoj gladi i zavičaju. Dobro            – A kad se nema?                        jedorčanin, dugo je radio u Njemačkoj i
 su ga sastavljali i pravili. I uvijek je to bio      – Nema ni lonca. I tačka.               ovo je opetovana velika pobjeda njego-
 događaj uz koji su se, nevidljivim koncem,           I onda mnoga druga sjećanja naviru.     ve kuhinje.
 vezivali mnogi drugi događaji.                   Jedanput smo kod rođaka pravili lonac.      Ne znam gdje je sad Fadil, ali njegov
     Lonac nije samo jelo, on je dio istinite     Imali su nešto zemlje i malu kuću po-       bosanski lonac nikad neću zaboraviti.
 priče o nama – koje nismo svjesni. Nekad         kraj grada. Bio je tu i potok. Složili smo  Kao i nijedan od onih iz kojih sam či-
 davno, na jednoj od tzv. omladinskih rad-        meso s povrćem. Sve što smo pronašli u      tao vrijeme.
 nih akcija, pravili smo predstavu. Svašta        njihovom malom vrtu završilo je u veli-     Otvori bosanski lonac i zagledaj se u
 je bilo u njoj: pjesme, skečeva, pantomi-        kom loncu. Grah. Grašak. Mrkva. Luk.        svoj život.                         n
 me... I zvala se, ta predstava u kojom smo       Krompir. Kupus. Sud od pečene zemlje
 se nastojali predstaviti, kako bi drukčije       pekao se u vreloj zemlji.
 – Bosanski lonac.

                                                                                                              STAV 16/11/2017 27
   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32