Page 28 - STAV 78 01.09.2016

POLITIKA

Četvrti je juni 1992.
godine. Aiša Popović
ostala je sama u svojoj
kući u čajničkom selu
Bučkovići. Ima 86 godina,
jedva da može hodati.
Sjedila je pred svojom
novom kućom kad su iz
šume naišli Jovanovići.
Naredili su joj da odmah
uđe u kuću. Čim je sjela,
Jovanovići su zapucali ka
njoj iz automatskih pušaka.
Nekoliko trenutaka kasnije,
Maj 2003. godine kada je
ekshumirano tijelo Aiše Popović zapalili su joj kuću

zarasli. Teško im se može i prići. Svratili ostatke majčine kuće. Ondje gdje je Petar znao ko su ubice, ali je i dalje tragao, htio
su kod komšije Petra Pljevaljčića. Petro- rekao da traže našao je nekoliko kostiju. saznati šta se desilo nakon što se otrgnuo.
va supruga napravila im je kahvu. Petar Odnio ih je u Institut za nestale. Neko- “Svi ti ljudi koji danas žive po selu znaju
je kum s Jovanovićima, znaju se cijeli ži- liko dana poslije, u maju 2003. godine, šta je bilo i šta su uradili. Ali boje se pri-
vot. Dok piju kahvu, Petar odlučuje Nu- ponovo su došli u selo. S njima je bio i čati, neki i ne žele. Oni koji znaju mnogo
riji ispričati ono što je, kako mu je rekao, Šefik Delahmet, istražitelj Instituta za su mi puta kazali da ih je pobio onaj ko
godinama nosio kao teret na plećima. nestale BiH. “Sa mnom je išao neko od ih je zatvorio”, priča Mevludin.
“Pobila su ih ona gamad iz Halu- radnika, a vozio nas je jedan od sinova.
ga”, govori Petar. Nurija ga gleda, Petar Ekshumacija je rađena u devastiranoj ORLOVI I GAVRANOVI
ponavlja i štapom pokazuje ka kućama kući. Na ulazu, s lijeve strane, pronađene Šesnaestog oktobra 2014. godine po-
Jovanovića. U selu svi to znaju, dodaje. su ljudske kosti”, ispričao je kasnije pred licajci SIPA-e pohapsili su Jovanoviće.
Kako Petar zna? On je bio taj koji se sa- Sudom BiH Delahmet. Pojasnio je da su Prvo su uhapšeni Stevo i Milosav, otac i
krio u kukuruze kada su Jovanovići pu- izgoreni ostaci prosijani i da su tom pri- sin. Dan kasnije, Slavko i Marijan, njihovi
cali u Aišu Popović. Sve je gledao, sve je likom, osim kostiju, pronađeni zlatnici rođaci. Desetog novembra podignuta je
vidio i zapamtio. “Tražite u prizemlju i čahure. Nurija je odmah, kada je vidio optužnica. Suđenje im je počelo 23. janu-
gdje vam je sećija bila”, rekao mu je Pe- zlatnike, znao da su to ostaci njegove maj- ara prošle godine. Kazali su da nisu krivi.
tar. Tištilo ga je to godinama, boljelo ga ke. Aiša Popović cijeli je svoj život nosila Cijelim tokom suđenja tvrdili su da nisu
je zbog zločina nad komšijama s kojima sedam zlatnika na prsima. imali nikakve veze sa zločinom. Da su u to
je lijepo živio godinama. Petar je ljut jer Nurija je konačno mogao pokopati vrijeme bili na liniji fronta. Da su u danu
se zločinci ne hapse, jer ih viđa slobodne svoju majku. Mevludin Medošević tako- kada je gorjela kuća Ahmeta Medoševića
skoro svaki dan. đer je tragao. I on je našao tijelo svog oca, bili u bajti i igrali karte sa suborcima. Da
“Vidio sam ih i ja, jednom”, priča nam majke i sestre. Bila su zakopana oko 150 su vidjeli da nešto gori u selu u kojem i
Mevludin. “Marijan je naišao sa ženom metara od mjesta na kojem je uspio po- oni žive, ali da su nastavili igrati karata i
i djecom. Vozio ih na motokultivatoru. bjeći od Jovanovića. Tijela djece, Murisa nakon toga se razišli. Da nisu imali poj-
Kad me je ugledao, skočio je i počeo bje- i Mevlide, još nisu pronađena. Ostala su ma ko je Aiša Popović. Da su za požar u
žati. Ostavio i mašinu i sve. Bježe i on i vjerovatno u kući u kojoj su i zapaljeni. njenoj kući saznali tek kada su se vratili s
žena, motokultivator upao u jarak. Valjda “Nismo to mogli otkopati ručno, to je sada linije. Da su za zločin saznali tek kada su
je mislio da ću ga ubiti, šta li.” ruševina, sve je zaraslo. Možda bi se mo- uhapšeni. Da su selom harale neke para-
Nurija Makota s dvojicom je prijatelja, glo nekim bagerom, ali do sada to niko vojne formacije koje su pljačkale i ubija-
po uputama Petra Pljevaljčića, pretražio nije uradio”, priča nam Mevludin. On je le. “Beli orlovi”. “Crni gavranovi”. “Plavi
orlovi”. Iz Srbije i Crne Gore.
Šesnaestog oktobra 2014. godine policajci SIPA-e “Mene je strah da će biti oslobođeni,
pohapsili su Jovanoviće. Suđenje im je počelo 23. januara nisam siguran da će biti kažnjeni”, kaže
Mevludin Medošević. “Lažu godinama,
prošle godine. Cijelim tokom suđenja tvrdili su da nisu lažu na sudu, lagali su svi njihovi svjedo-
imali nikakve veze sa zločinom. Da su u to vrijeme bili na ci. Ja sam živi svjedok, pobjegao sam iz
liniji fronta. Da su u danu kada je gorjela kuća Ahmeta njihovih ruku od smrti, a osjećao sam se
kao da meni sude. Kao da sam ja lažov, a
Medoševića bili u bajti i igrali karte sa suborcima. Da su ne oni. Ali ja vjerujem u pravdu. Vjeru-
vidjeli da nešto gori u selu u kojem i oni žive, ali da su jem da će odgovarati, da će biti osuđeni.
Ali čak i ako ih oslobode, neka znaju da
nastavili igrati karata nikada neće imati mira. Proganjat ćemo
ih do Sudnjeg dana.” n

28 1/9/2016 STAV