Page 77 - STAV 78 01.09.2016
P. 77

STAJALIŠTA



                                             KRIVO SRASTANJE
                                             Bilješke iz Irana (8)
                                            SUSRETI






                                            S DISIDENTOM







                          Piše:              “Kuće su”, rekao mi je jednom, “opasnije od ulice: dobro usmjeren
                          Sadik IBRAHIMOVIĆ  parabolični mikrofon može registrirati i najmanji šum, a policajci
                                             tokom upada često znaju poturiti i nakon temeljite pretrage ‘pronaći’
                                             navodne inkriminirajuće materijale. A pronađu sve što žele”





                 ekam ispred zgrade u kojoj živi   Lijepa je ulica Valiasr. I najduža u   bez sjaja. Jelo nije ni pogledao, a čaj je
                 Parviz Sirhindi, mladi iranski   Teheranu. Duga je, kažu, nevjerovatnih   pio polahko, kap po kap. Bilo je očito da
                 pisac, poliglota, briljantni inte-  četrdeset kilometara. Zasvođena s obiju   nije dobro. Pobojao sam se kakve njegove
         Č lektualac i višestruki robijaš u   strana visokim platanama čiji se vrhovi   iznenadne reakcije, ekscesa, pa sam nabr-
          zloglasnom zatvoru Evin. Susrećemo se,   spajaju i prave za vrelih ljetnih dana teš-  zinu pojeo juhu, zatražio račun i zamolio
          tako, s vremena na vrijeme, šetamo uli-  ku, ugodnu hladovinu, ova ulica naliku-  konobara da nepojedenu hranu upakuje
          com ili nekim od brojnih parkova i vo-  je čudesno lijepom hladnjaku kakvog su   i uruči prosjaku koji je oslonjen na zid
          dimo duge, višesatne razgovore. Nikada   kadri napraviti samo oni koji većinu svog   sjedio nekoliko metara dalje.
          se nismo susreli i razgovarali u mom ili   života provedu pritisnuti teško snošljivom   Dižemo se, on mi šapuće kako neće
          njegovom stanu. Uvijek na otvorenom   jarom “Božije Zvijezde”.       kući, hoće, veli, u Melat-park; ima on-
          i uvijek polušapatom. “Kuće su”, rekao   Navečer je još ljepša. Već s prvim su-  dje veliko jezero, htio bi malo posjediti,
          mi je jednom, “opasnije od ulice: dobro   mrakom, iz bočnih i manje zanimljivih   popiti čaj i gledati u vodu. Zaustavljam
          usmjeren parabolični mikrofon može re-  ulica, počinje se u nju slijevati nepregled-  taksi i ubrzo smo u Melat-parku. Nisam
          gistrirati i najmanji šum, a policajci to-  na rijeka ljudskih tjelesa, ispune je miri-  ga ništa pitao, nije se imalo šta pitati, šut-
          kom upada često znaju poturiti i nakon   si iz stotina malih restorana, miješaju se,   ke smo sjedili, pili čaj i gledali u vodu
          temeljite pretrage ‘pronaći’ navodne in-  isprepliću, snažno i za nesviknute nosnice   po kojoj su se igrala svjetla razasuta s
          kriminirajuće materijale. A pronađu sve   katkad preoštro, stvarajući neodređenu i   brojnih lampiona i koja je na mahove
          što žele.”                        prijatnu aromu.                    vonjala na ustajalu ribu.
            Stoga, naša susretanja ugovaramo na   Ima i djevojaka u ulici Valiasr. Lijepe   – Ima li velikih rijeka u Bosni – pre-
          ulici, usred automobilske i ljudske vre-  su i smjerne. Šetaju u parovima ili ma-  kida šutnju slabim, promuklim glasom.
          ve, hodamo brzo, često mijenjamo smjer   njim grupama, došaptavaju se, smijulje,   – Ima jedna, pogranična. Ostale su
          kretanja, a kada se umorimo, sjedamo u   odmjeravaju ispod oka Parviza i mene,   kratke i nisu plovne.
          čajdžinicu, pijemo čaj od mente i šutimo.  ustvari mene, Parviz je klasični iranski   – Jesu li lijepe?
            Sirhindi je pisac bez knjiga. Kritizi-  tip, svakodnevan i nezanimljiv, dok sam   – Jesu.
          rao u njima vladajući režim, pa mu knjige   ja, kakav god da bio, ipak zanimljiv, ati-  – To je dobro. Hajdemo sada. Umo-
          konfiskovali, zabranili mu rad i strpali ga   pičan, svijetle puti, visok, previsok, za-  ran sam.
          u Evin. Odležao tri godine, nastavio pi-  pravo kolosalan – rijetki su dvometraši   Dopratio sam ga do taksija, rukova-
          sati, i opet u Evin. I tako ukrug, jedana-  u ulici Valiasr.         li smo se, ruka mu je bila vlažna, a sti-
          est godina. Na koncu je popustio i digao   Slobodnih klupa nema i pitam Parvi-  sak iznenađujuće snažan, ušao je u auto
          ruke od svega. Zauzvrat, zaposlili ga na   za hoćemo li sjesti u neki restoran. On, i   i nestao u gužvi. Začudo, kada je otišao,
          državnoj televiziji, izmislili neku nepo-  dalje natmuren, odobravajući klima gla-  prožeo me osjećaj ugodnog olakšanja,
          stojeću uredničku funkciju, dali mu la-  vom i pokazuje na slobodan sto u obli-  a pomisao kako se ne bih smio viđati s
          bavo radno vrijeme, veliku plaću i stan   žnjoj restoranskoj bašči. Sjedamo, poru-  obilježenim čovjekom ubrzo se obliko-
          u elitnoj ulici Valiasr. Sirhindi nije mo-  čujem večeru, a on se mršti i negoduje.   vala u tvrdu odluku.
          gao ništa od toga odbiti, a nije ni htio:   Nije, kaže, gladan, popit će samo čaj. Ko-  Te noći usnio sam Parviza kako se
          predugo se, veli, borio s vjetrenjačama,   nobar me upitno gleda, a ja mu kažem da   kupa u mutnoj rijeci. Smijao se, prskao
          pa mu dodijalo.                   donese poručeno.                   vodom, a ja sam mu s obale dovikivao
            Evo ga. Tmuran je i neraspoložen. Ni-  Parviz odmahuje rukom i pripalju-  kako je voda prljava, možda i zaražena,
          sam ga do sada vidio ovakvog. Tiho me   je cigaretu. Izgleda jako loše. A oči, sve   i da odmah mora izaći van. Nije me po-
          pozdravlja i predlaže da krenemo.  do večeras blistave i iskričave, mutne,   slušao.                n


                                                                                                    STAV 1/9/2016  77
   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82