Page 11 - STAV broj 291

zaroviti u zemlju u jednom seoskom potoku Indikativno je da se u vezu s Aletovićem i navodni atentat na
i na taj način izbjeći da budem uhapšen ili
ubijen na licu mjesta. Četnici su pretraži- Dodika i Vulina dovode izvjesni Nedžad Hajdurović i Samir
li i prerovili cijelo područje, uključujući i Begović, navodno, također iz Janje. Međutim, Aletović i drugi
taj potok, ali nisu me pronašli. Ležao sam
nepomičan, zatrpan zemljom, kao u grobu, Bošnjaci iz male Janje tvrde da u Janji ne postoje osobe tih
samo je lice, odnosno nos bio iznad zemlje imena. Ne bi iznenadilo da su ti nepostojeći Janjani Hajdurović
kako bih mogao disati. Četnici su mi bili
toliko blizu da se zemlja pod njihovim no- i Begović igrači velikosrpskih obavještajaca i paraobavještajaca
gama slivala na mene, ali nisu me vidjeli. i da se u narednom periodu oglase i priznaju da su pripremali
Na kraju su konstatovali da više nema ni-
koga i otišli. U selu nije ostalo ništa, kuća atentat na Dodika i Vulina, a predvođeni Aletovićem. Time bi
mi je spaljena, a ja sam se prebacio kroz bila ugrožena cijela bošnjačka zajednica Janje
četničku teritoriju do Tuzle. Bio je to moj
prvi proboj iz Podrinja do Tuzle. Odmah
sam pristupio TO Tuzla. Nakon nekog
vremena provedenog na ratištu oko Tuzle, zaštitom UN-a. Tokom demilitarizacije validni dokumenti. Već tada je bilo jasno
grupa boraca je odlučila poći u pomoć bor- okupljao sam omladinu i učio ih borilač- da se Srebrenica teško može odbraniti. I
cima Armije RBiH i bošnjačkom narodu u kim vještinama, a kroz sport obrazovao ih zaista, jula mjeseca 1995. godine, četnici
Podrinju. Priključio sam im se. U augustu i odgajao u vremenu i mjestu gdje je to bilo predvođeni Ratkom Mladićem ušli su u
1992. godine pješke smo iz Tuzle prešli pre- gotovo pa nemoguće. A onda je došla 1995. Srebrenicu. Desio se nezapamćen genocid
ko 100 km pod punom ratnom opremom, godina. Bio sam sa djevojkom, sadašnjom nad Podrinjcima. Treba znati da Srebrenica
svaki sa po 20 kg municije i kroz četničku hanumom, na sokaku Petriče u predgrađu nije pala bez otpora. Nekoliko dana od već
teritoriju. Bio je to moj drugi proboj, ovog Srebrenice, kada je ispaljena prva granata započetog napada na Srebrenicu pružan je
puta iz pravca Tuzle ka Podrinju, odnosno od strane četnika koji su opkolili Srebreni- žestoki otpor u svim sektorima odbrane.
Srebrenici. Otišao sam a da se nisam hala- cu. To je bio početak srebreničke agonije. Lično sam bio u jedinici koja je zaustavila
lio sa majkom. Selamio sam se i rekao da Nakon što sam se tu rastao sa djevojkom, prodor četnika iz Šekovica u Srebrenicu,
idem na ratište oko Tuzle, kao što sam to i ponovo sam je vidio tek nakon proboja sa jugozapadnog dijela prema Srebrenici,
ranije činio. Nisam imao snage da joj ka- iz Srebrenice u Dubravama kod Živini- gdje su pretrpjeli gubitke u ljudstvu i na-
žem gdje idem jer sam znao kakva bi bila ca. Nastupio je metež u Srebrenici. Svaki oružanju. Tako je bilo na svim prilazima
njena reakcija. Nakon toga, prvi put sam se dan koji je dočekala Srebrenica značio je prema Srebrenici. Sjećam se jednog borca
čuo sa majkom u vrijeme demilitarizacije stotine žrtava i bilo je jasno da je tragedi- koji je hrabro jurišao prema tenkovima i
Srebrenice, u proljeće 1995. preko radioa- ja Srebrenice neizbježna. U to vrijeme bio transporterima. Poginuo je od granate koja
matera, trajalo je to samo jedan minut, kad sam na liniji sa jedinicom iznad Srebreni- ga je pogodila direktno u tijelo, bio je pot-
mi je čula glas, nije više mogla progovoriti. ce na jednoj koti. Svojim očima sam vidio puno raskomadan.
Do tada nije vjerovala da sam živ, mislila dolazak silnih četničkih jedinica iz Srbije Nakon što je odlučeno da se krene u
je da sam poginuo 1992. godine u Konje- preko Skelana, redovne vojske tada SR Ju- proboj prema slobodnoj teritoriji, počelo
vić-Polju. Čak ni pisma koja sam joj slao goslavije. Ispred mehanizacije su tenkovi, se sa pripremama. U mjestu Jaglići iznad
preko Crvenog križa iz Srebrenice nisu je transporteri i ostala motorna vozila, zatim Srebrenice okupile su se sve jedinice. Bila
mogla uvjeriti da sam živ, sve dok mi nije silna pješadija. Dakle, Srbija je ušla u Bo- je noć pred polazak sa zbornog mjesta Ja-
čula glas, mislila je da sam mrtav. snu da napadne demilitarizovanu zonu, za- glići, prišao mi je jedan učenik iz kluba bo-
U proljeće 1993. godine Srebrenica je jedno sa grčkim i mnogim drugim stranim rilačkih sportova sa vidnim žalom na licu
proglašena demilitariziranom zonom pod dobrovoljnim jedinicama, za što postoje i rekavši da je to možda posljednji put da se
vidimo. Tražio je da se halalimo. Nikada
više nisam vidio tog momka Admira Dadu,
kao ni Safeta, Ikana, Elvira, Nusreta... Svi
su pobijeni. Tu noć su se mogle naslutiti
strahote koje nadolaze. Kao u filmovima
strave i užasa, konji su njištali, psi zavijali,
krave mukale, sve je mirisalo na krvopro-
liće. Kolona dužine 10-tak kilometara se
pripremala da u zoru krene putem neizvje-
snosti. Jedna sekunda vječno traje, takav je
osjećaj kada je čovjek u nevolji, dok ono što
je lijepo tako se čovjeku čini da brzo prođe.
Kada je svanulo, kolona se počela kretati.
Sve što sam pojeo za šest dana proboja bio
je kakao koji mi je pred polazak dao Ad-
mir Dado i dio riblje konzerve negdje na
sredini puta. Šest dana nespavanja, gladi i
probijanja kroz 130 km puta prema Tuzli.
Od gladi, iscrpljenosti i straha, čovjek če-
sto nije mogao razabirati da li je to što se
dešava san ili java. Dešavalo se da na trenu-
tak insan zaspi u pokretu ili kraćoj pauzi i

STAV 1/10/2020 11