Page 41 - STAV 72 21.07.2016

Ćamila i Vejsil Veledar
godinama pokušavaju
sahraniti svog sina Amela,

ubijenog u selu Čeljevo kraj
Čapljine prije 23 godine.
Veledari znaju gdje je tijelo
njihovog sina. Pokopano
je u grobnici u Pločama,

no suha birokratija Bosne
i Hercegovine i Hrvatske
godinama odgađa

ekshumaciju

sina. A samo se još toga boji. Da ne do- onda pokaže ka kutu sobe, kraj kuhinje. Koji mjesec ranije počela su hapšenja
čeka sinovljevu dženazu. “Ovdje su ga mučili, tu su ga rezali, tu su čapljinskih Bošnjaka. Civila, vojnika. Bez
ga tukli, sjekli mu glavu pa po njoj sipali obzira na to da li su bili pripadnici HVO-a,
policijska marica so. Da progovori, da kaže gdje su ostali. bili su im namijenjeni Gabela i Dretelj. Nji-
Ćamila i Vejsil vratili su se u Čeljevo Da kaže gdje je oružje. Onda su ga tjerali hove sudbine, odlukom na koju je potpis
2000. godine. U njihovoj je kući vrijeme da liže so s poda. Evo, ovdje gdje mi sje- stavio Jadranko Prlić, premijer Hrvatske
stalo sedam ljeta ranije. Na zidu dnev- dimo”, pokazuje rukom. zajednice Herceg-Bosna, bile su stavljene
ne sobe slike sinova. “Vidiš kako je bio Kahva koju pijemo odjednom gubi u ruke ljudi poput Boke Previšića, zapo-
lijep moj Amel, vazda su čeljevske cure slast, limunata postaje gorka. Kako svaki vjednika logora Gabela. Policija, civilna i
zvale, pitale za njega”, kaže nam Ćamila. dan može tuda proći na stotine puta, od vojna, hapsi po kućama, selima, po šuma-
Stvarno je lijep, kao kakav stasiti napa- sobe do kuhinje, misli li i o čemu drugom ma. Veledar je mahala koji kilometar iznad
dač Veleža. Ćamila šuti, gleda u sliku. I osim o toj julskoj noći 1993. godine? Počitelja, na pola puta do Domanovića. U

STAV 21/7/2016 41