Page 13 - STAV broj 415
P. 13

do auta. Tu smo proveli noć i dan. Auto je
                                                                               bilo bez stakala, ali ipak da ne kisnemo.
                                                                               Sljedeći dan su došli po nas i odveli nas u
                                                                               grad Reyhanli na sigurno“, priča Sudisa.
                                                                                  „Dva dana nismo jele, imale smo flaši-
                                                                               cu vode. Iz auta gledam, okolo ljudi motaju
                                                                               svoje mrtve u deke, jakne, marame i stav-
                                                                               ljaju u auta. Neki voze mejte na motoru, na
                                                                               leđima. Sve zgrade, kuće, samo ruševine“,
                                                                               opisuje Sudisa pojašnjavajući da su ih u
                                                                               gradu Reyhanli lijepo ugostili i brinuli se
                                                                               o njima dva dana. Nakon što su ih nahra-
                                                                               nili, velikim kamionom su ih prevezli do
                                                                               grada Mersina.
                                                                                  „Odlazak do Mersina je isto bio opasan.
                                                                               Autoput prepolovljen, žice od struje i od sru-
                                                                               šenih kuća po cesti. U isto vrijeme su moji
                                                                               roditelji podigli sve na noge da nas pronađu.
                                                                               Ljudi su mi pisali, žene iz Republike Tür-
                                                                               kiye zvale me sebi“, priča Sudisa i dodaje da
                                                                               je iz Mersina došla za Izmir, gdje su je lijepo
                                                                               dočekali, obezbijedili hotelsku sobu i hranu.
                                                                                  „Gospodin Mustafa i njegova supruga
                                                                               Bosanka Arnela, te Vasvija, članica grupe
                                                                               ‘Zambak’ su mi prije svega pružili utočište
                                                                               i osjećaj da nisam sama“, kaže Sudisa i isti-
                                                                               če da još uvijek ima traume i da joj se pod
                                                                               nogama ljulja.
                                                                                  „Noću teško spavam, bilo kakav zvuk
                                                                               me budi. Spasile smo i macu za koju je moja
                                                                               kćerka vezana, pogotovo poslije očeve smr-
                                                                               ti, koja je i sama bila u šoku i traumi. Ovu
                                                                               sedmicu ćemo pokušati da s macom se vra-
                                                                               timo u Bosnu svojim roditeljima, koji su
                                            Vasvija s porodicom i Sudisa s kcerkom u Izmiru
                                                                               bili jako uplašeni, a i moja rodbina“, priča
                                                                               Sudisa za Stav.
          Poslije su se izgubile mreže, internet. Ostali
          smo tako zarobljeni. Ljudi su bili prestrav-  “A zima, prvi put u ovom   „BRZ OPORAVAK, REPUBLIKO TÜRKIYE“
          ljeni. Kad se malo razdanilo, zgrada oko nas  mjesecu da bude tako hladno   Nesreće poput ovog razornog zemljotresa
          kao da i nije bilo. Mahale koju volim više                           prilika su da se ljudi ujedine i pokažu svo-
          nije bilo, zgrade su skliznule na cesti, market   u Antakyi. Oko –2 stepena.   ju humanost. Udruženje žena „Zambak„ iz
          koji je bio u prizemlju je propao u podrum,  Poslije su se izgubile mreže,   Republike Türkiye je svojim primjerom po-
          a prvi sprat je bio prizemlje. Ljudski urlici,                       kazalo koliko su bitni brza reakcija, umre-
          lavež pasa, zvuk cigle i rušenje. Dovila sam   internet. Ostali smo tako   žavanje i osjećaj za drugog čovjeka, posebno
          da nas neko kontaktira, da se desi nešto jer   zarobljeni. Ljudi su bili   u ovakvim situacijama.
          svi oni opet imaju negdje, a ja i kćerka ne.                            „‘Brz oporavak, Republiko Türkiye’ je
          Kad su rekli da je i aerodrom sravnjen, mi-  prestravljeni. Kad se malo   bila prva rečenica koju sam vidjela u pone-
          slila sam da nam je tu kraj“, priča Sudisa i   razdanilo, zgrada oko nas   djeljak ujutro, šestog februara, na ekranima.
          ističe da su je zahvaljujući postu koji je osta-                     Uhvatila me neopisiva panika, strah i prvo
          vila na Facebook grupi počele kontaktirati   kao da i nije bilo. Mahale   smo pozvali sve članove porodice i prijate-
          žene. S obzirom na to da nije bilo interneta,   koju volim više nije bilo,   lje koji se nalaze u dijelu zemlje pogođenim
          prolazile su samo SMS poruke.                                        zemljotresom. Veze su bile pokidane, a pro-
            Priča da je njena rodica na kraju tra-  zgrade su skliznule na cesti,   tok informacija veoma slab“, priča Vasvija
          žila pomoć od Udruženje žena „Zambak“,   market koji je bio u prizemlju   Safić Özsan, predstavnica Udruženja „Za-
          organizacije koja okuplja žene porijeklom                            mbak“ za Izmir.
          iz BiH i Bošnjakinje iz drugih balkanskih  je propao u podrum, a prvi   Naglašava kako su nakon kratkog šoka
          zemalja u Turskoj, te kako su se odmah an-  sprat je bio prizemlje. Ljudski   kao Udruženje donijeli brze odluke o raspo-
          gažirale da joj pruže pomoć. S njom je stu-                          djeli zadataka kako bi se što prije priključili
          pila u kontakt Bosanka iz Izmira čiji je muž  urlici, lavež pasa, zvuk cigle   pomoći koja je bila neophodna. Najteži za-
          porijeklom iz susjednog grada Reyhanli.   i rušenje. Dovila sam da nas   datak je bio locirati žene i studente porije-
          Iako su uvjeti bili haotični, oni su poslali                         klom s Balkana koji se sa svojim porodica-
          svog zaposlenika po Sudisu i njenu kćerku.  neko kontaktira, da se desi   ma nalaze u pogođenom području.
            „Čovjek koji je dolazio po nas je imao   nešto jer svi oni opet imaju   „Unatoč nedostatku interneta, uspjeli
          udes jer je autoput bio prepolovljen. Ipak je                        smo ih kontaktirati te saznati u kakvom sta-
          pješke došao po nas i išli smo pješke nazad  negdje, a ja i kćerka ne.”  nju se nalaze i da li im je potrebna pomoć.


                                                                                                    STAV 17/2/2023 13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18