Page 8 - STAV broj 149

na mjestu događaja

Bošnjaci u Srebrenici o proslavljanju neustavnog i uvredljivog praznika

Deveti januar može
se obilježavati
samo kao datum
početka genocida
“Ako ćemo pravedno, 9. januar treba se obilježavati u cijeloj
Piše: Adem MEHMEDOVIĆ Bosni i Hercegovini, ali kao dan kada je počeo genocid. Na
taj su dan doneseni planovi i strategija kako da se uništi
Uprkos odluci Ustavnog suda Bosne jedna zemlja i jedan narod. Ovo što ja govorim potvrdio je sud
i Hercegovine o neustavnosti ovog u Hagu, između ostalog, presudama Radovanu Karadžiću i
datuma, 9. januar i ove je godine u Ratku Mladiću”, poručuje majka Hatidža Mehmedović
manjem bosanskohercegovačkom
entitetu obilježen kao Dan Republike Srp- kolika je tuga da znaš da je neko ubio tvo- mogla otvoriti moja duša, tuga bi prekrila
ske. Preživjele žrtve genocida u Srebrenici je dijete, a ne znaš zbog čega je ubijeno. cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čo-
smatraju da je obilježavanje 9. januara kao Zbog toga se treba boriti za istinu i prav- vjek čovjeku može zagorčati život”, priča
Dana Republike Srpske još jedna uvreda du”, kaže majka Hatidža, koja dodaje da je Hatidža, koja smatra da se normalni ljudi
u nizu za Bošnjake, te podsjećaju da je to njoj presuđeno kada su joj djeca ubijena: trebaju stidjeti onih koji su činili zločine i
dan kada je 1992. godine planiran genocid “Sve što sam imala meni je ubijeno. I ja sam počinili genocid, ali, umjesto da se stide,
u Bosni i Hercegovini. Takvo mišljenje di- ubijena kada su ubili moju djecu. Ovakvih u ovom manjem entitetu koji su nazvali
jeli i Hatidža Mehmedović, predsjednica kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko Republika Srpska danas se slavi.”
Udruženja “Majke Srebrenice”. hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi
Bajram kad nema ko vrata da otvori, kad Hatidža ističe i da samo ime ovog bo-
Hatidža Mehmedović izgubila je sve dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja sanskohercegovačkog entiteta dovoljno
svoje voljene u genocidu počinjenom u agonija nikad neće stati. Meni je presuđe- govori. “Naziv Republika Srpska poru-
julu 1995. godine, dva sina, Azmira i Al- no kad su moja djeca ubijena. Kad bi se čuje da ovdje ima mjesta za jedan narod
mira, i supruga Abdulaha. Danas Hatidža samo. Ovdje je čista dominacija jednog
sama živi u srebreničkom naselju Vidiko-
vac, u koji se vratila prije 15 godina. Iako
je izgubila sve što je mogla izgubiti, majka
Hatidža ipak se nije predala. Nakon rata,
nastavila je borbu za pravdu i istinu. U po-
sljednje vrijeme zbog narušenog zdravlja
rijetko se pojavljuje u javnosti.

“Mnoge su majke umrle, a nisu doče-
kale da nađu svoju djecu. Ja ću se uvijek
boriti za pravdu i istinu, dok sam živa. Sve
moje bogatstvo ukopano je u Memorijal-
nom centru u Potočarima, moji Azmir i
Almir. Oni, i sve nevine žrtve ubijene u
ratu, daju mi snagu da se borim. Nadam se
da više nikad nijedno dijete neće stati pred
vod koji će ga strijeljati. Teško je opisati

8 11/1/2018 STAV