Page 3 - STAV broj 294
P. 3

UVODNA RIJEČ


                                            Knjiga Alije Izetbegovića


                 JA NIKAD NIKOME NITI BIH



                MOGAO, NITI BIH HTIO, NITI



                            BIH ŽELIO BITI ALIJA




                                            Ha se pojavio, bio je i ostao prvi i jedini predsjednik u mome

         Piše: Nedžad IBRIŠIMOVIĆ           životu. Čega predsjednik? Čega god, ali je bio i ostao moj prvi i
                                            jedini predsjednik. Ja sa ovo svojih godina niti imam kad čekati
                                            nekog drugog predsjednika, niti mi kakav drugi predsjednik treba


                 lija Izetbegović bio je moja duša,                            još i drugih Bosanaca, pa i Srba i Hrvata.
                 i duša moga oca, pa i duša moga                               Bošnjački narod je mahom pristao da bude
                 djeda, i tako možda u nedogled,                               – Alija! I obratno! U pauzi zasjedanja Dru-
          Aali za razliku od nas, duša Alije                                   gog bošnjačkog sabora u “Holliday Innu”
          Izetbegovića bila je svjesno, javno i ne-                            u Sarajevu neko je zidove oblijepio slika-
          prekidno više od pola stoljeća izložena                              ma Alije Izetbegovića. Kada je on stupio
          cijelom svijetu na vidjelo! Bila je to duša                          za govornicu, prvo što je rekao bilo je to
          koja se smireno i odlučno, hrabro i mudro,                           da se one njegove slike skinu. Da to nisam
          časno i pošteno oduprla svim perfidnim i                             vidio i čuo 1993, ja ga sada ne bih rahat
          svim brutalnim silama, koje su nasrnule                              mogao zvati Alija, a još manje dragi Alija,
          na muslimana Bošnjaka i Bosanca ovdje                                mada mi nikad nije ni palo na pamet da
          u civiliziranoj Evropi, nadom u ono jedi-                            ga lično oslovljavam samo imenom. On
          no dobro na kojem zapravo i počiva i ovaj                            je za mene uvijek bio moj Predsjednik!
          i onaj svijet.                                                          Kada mi se prvi put ukazala prilika da
            Ja nikad nikome niti bih mogao, niti                               ga vidim izbliza, zamolio sam samo to da
          bih htio, niti bih želio biti Alija! A on je                         popijemo kahvu. Ništa drugo. Rukovali
          meni bio. I meni i drugima. Ako je meni                              smo se, sjeli za hastal, a došle su i kahve.
          i svome narodu bio drag, a jest, ja mogu                             On me je upitao: “Šta želiš, Nedžade?”
          samo nagađati kakav je bio onima koji                                “Ništa, gospodine Predsjedniče, želim
          mrze muslimane. Ali je i njima bio Alija!                            samo u miru i tišini, šutke, bez ijedne ri-
          I u tome je stvar! Šta znači biti? Znači vi-                         ječi, s Vama popiti kahvu.” On se nasmijao
          djeti! Šta znači vidjeti? Znači pogledati.   ranga potvrđuju da je Alija Izetbegović   i pristao. Imao je plave oči, nekako taman,
          Šta znači pogledati? Znači biti svjestan da   iznjedrio veliku, značajnu i, ako Bog da,   kroz koje se nije moglo prodrijeti, ali koje
          ono što gledaš ti i ono gleda tebe. I boriti   trajnu knjigu.        su uvijek bile i tople i smirene i u koje je
          se. On je volio i poštovao sve što razuman   Ha se pojavio, bio je i ostao prvi i jedini   svako mogao gledati, i katil i dijete.
          čovjek voli i poštuje. Znam da je volio i   predsjednik u mome životu. Čega predsjed-  Samo su se dva puta u svojoj povijesti
          poštovao, recimo, knjigu. I sam ih je pisao   nik? Čega god, ali je bio i ostao moj prvi i   svi Bošnjaci okupili na jednom mjestu. Dva
          i objavljivao. Osim one knjige koja će ti   jedini predsjednik. Ja sa ovo svojih godina   puta stvarno i dva puta u mojoj mašti. Prvi
          se dati ili u desnu ili u lijevu ruku, svaki   niti imam kad čekati nekog drugog pred-  put 1829. godine u Tuzli sa Husein-kape-
          čovjek ima i svoj napisani ili nenapisani   sjednika, niti mi kakav drugi predsjednik   tanom Gradaščevićem i to u zimu, iako
          životopis. Kada nene vire kroz tarabu na   treba. Uostalom, tvrdim da je on, na neki   u to doba u Bosni niko nikome zimi nije
          sokak, i one čitaju, čitaju knjigu sokaka.   način, svakome s kim se rukovao nudio da   išao u pohode, i drugi put 2003. godine u
          Ali knjiga koju od samoga početka listam s   bude Alija, nudio svoje mjesto, ponudio   jesen, po jakoj neprekidnoj kiši na džena-
          radosnim pristankom, punim povjerenjem   svoje predsjednikovanje! A zaista je imao   zi predsjednika Alije Izetbegovića. I to je
          i iskrenim divljenjem širom razrogačenih   ruku za rukovanje i ja ne znam ima li iko   bilo stvarno. A u mojoj mašti: prvi put u
          očiju, jeste velika knjiga Alijina života,   na svijetu takvu ruku za rukovanje kao   Bratuncu 1991. kada se čulo da su četnici
          knjiga u kojoj su i izmišljeni ljudi živi i   što je imao on, a rukovao se s mnogima i   ubili jednog Bošnjaka i drugi put u Sara-
          opipljivi, knjiga u kojoj ti svi sve otimaju,   ovdje i, što kažu, i na Istoku i na Zapadu.  jevu 1983. kada se čulo da su komunisti
          a sve valja držati na okupu. Knjiga koju,   Ne ulazim u to ko je sve pojedinačno   grupu muslimana osudili na dugogodiš-
          kako sam reče, da se njega pitalo, nikad   na tu njegovu nijemu, ali iskrenu ponudu   nje robije. Alija Izetbegović je vjerovao u
          ne bi ni pisao, ali kad ga je već dopanu-  pristao – i nije uspio, ali znam da je na tu   snagu dobra i samo je na to cio život stav-
          la, ispisat će je do kraja bez posustajanja.   njegovu ponudu pristao i u tome uspio,   ljao svoj potpis.
          Počasni doktorati i nagrade svjetskoga   kakav je da je, bošnjački narod, a i dosta   Pisano 2003. godine    n


                                                                                                    STAV 22/10/2020 3
   1   2   3   4   5   6   7   8