Page 3 - STAV broj 293

Ista igra, drugi igrači

PONOVO

ZABORAVLJAJU

DA NEKO IGRA I

U ODBRANI

“Na kraju želim da kažem da nisam učinio nikakvu štetu Jugoslaviji.
Tu štetu učinili su joj oni koji su inicirali ovaj proces. Uskogruda i lo-
kalistička gledanja nanijela su već do sada krupne štete ovoj zemlji.
To se ponovilo i u slučaju ovog procesa. Njega su mogli pokrenuti
samo ljudi čiji horizonti ne sežu dalje od atara ovog grada”, izrekao je
Alija Izetbegović 16. augusta 1983. godine u svojoj završnoj riječi na
montiranom suđenju, nakon kojeg završava na dugogodišnjoj robiji.
Iz zatvora je izašao 25. novembra 1988. godine. U Predsjedništvo
Bosne i Hercegovine ušao je 25. novembra 1990. Ostalo je historija
koja nas upućuje da je obilježavanje Dana državnosti ove zemlje usko
povezano sa životom i djelom ovog čovjeka. Ništa nije slučajno, bez
sumnje tvrdimo ravnajući se teističkom logikom. Specijalno izdanje
sedmičnika Stav, posvećeno obljetnicama tri vrlo značajna datuma
u historiji Bosne i Hercegovine, koji su se navršili u 2020. godini,
prisilio nas je da duboko zarovimo u arhivu koja do sada nije bila
poznata javnosti. Pritom zapažamo još jednu neslučajnu koincidenci-
ju: 1. marta 1946. godine prvi put uhapšen je Alija Izetbegović; 1.
marta 1992. godine uspješno je pod njegovim vodstvom i uz pomoć
ostalih patriota Bosne i Hercegovine održan Referendum za nezavis-
nost. Međutim, u specijalnom izdanju Stava ne bavimo se opažanji-
ma i znakovitim koincidencijama već dokumentiranim činjenicama i
svjedočanstvima živih protagonista koji su imali zapažene ili ključne
historijske uloge, a povodom 95 godina od rođenja Alije Izetbegov-
ića, 30 godina od obnavljanja višestranačja u Bosni i Hercegovini
i 25 godina od prihvatanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ono
što proizlazi iz nepoznate UDBA-ine arhive, a autoru ovog teksta su
među prvim stvarima koje su mu zapale za uredničko oko, jeste posve
u kontradikciji sa svim spletkama i lažljivim konstrukcijama koje su se
pokušavale lijepiti Aliji Izetbegoviću. Mimo toliko puta demantirane
laži da je bio pripadnik Handžar divizije ili da je s ostalim “Mladim
muslimanima” bio proustaški orijentiran, jedna od podvala jeste i ta
da je navodno bio agent KOS-a ubačen u redove bosanskoherce-
govačkih patriota. Ovu suludu tvrdnju lahko demantira prezentirana
historija isljeđivanja Alije Izetbegovića, a treba istaći da su objavljeni
dokumenti tek mali dio građe koja zbog svoje obimnosti nije priklad-
na za časopisni prostor. Naravno, Alija Izetbegović više je od konk-
retne političke ličnosti, on je postao simbol na koji se nasrće s ciljem
uništavanja svih pozitivnih državotvornih vrijednosti koje predstavlja.
Pritom se nasrće i na njegove saputnike. Nedavno se neko usudio iz-
reći da je Izetbegovićev zatvorski sapatnik Mustafa ef. Spahić također
dio iste KOS-ovske klike. A Spahiću je, pribilježio je to i sam Alija u
svom Zahtjevu za zaštitu zakonitosti iz 1986. godine, ponuđeno da
na istražnom ispitivanju 1983. potpiše zapisnik koji je sastavila UDBA
i slobodno odšeta kući. Odbio je jer moral mu nije dopuštao da lažno
tereti druge. To ga je koštalo pet godina robije. Ovdje je važno prim-
ijetiti da je upravo na ovakvom moralu izrasla i čeličena generacija
koja je uz liderstvo Alije Izetbegovića osigurala da se i u 2020. godini
slave 1. mart i 25. novembar. Međutim, sa žalošću primjećujemo da
suđenje iz 1983. godine suštinski nikad nije završilo. Ista igra, drugi
igrači. No ponovo zaboravljaju da neko igra u odbrani i da neće pre-
dati utakmicu. A ima nas i u napadu.
Filip Mursel Begović, glavni urednik

STAV 15/10/2020 3