Page 3 - STAV 82 29.09.2016
P. 3
UVODNA RIJEč
Filip Mursel Begović
Predizborna priča s poučkom
Prvi Put S babom
na lokalne izbore
“A zašto ovi čikci napadaju onu zgradu”, što se slijeda prioriteta tiče. Pa se dobra- dalje prema školi, a priču o Bosancima i
pitao me četverogodišnji sin dok smo za no zapetljah. No, tada se dogodilo nešto Bošnjacima zamijenila su pitanja o tome
vrijeme februarskih protesta 2014. godi- što me posve izbacilo iz cipela. ko su ovi čikci na predizbornim plaka-
ne prolazili pored sarajevske Skupštine Odnekud je mališa iskopao sjećanje tima. “Ko je onaj zeleni, je l’ on dobar”,
Kantona. Rekoh mu nešto u smislu da na razgovor koji je prije par godina čuo pita me nakon što je ugledao kandidata
nisu normalni. “A protiv čega se bune”, prisluškujući rahmetli dedu Kasima u SDA Nedžada Ajnadžića. “A ko je onaj
pitao je dalje. “Protiv vlasti”, rekoh, ali Zagrebu, a koji se sastojao od toga da su crveni, je l’ on loš”, pažnju prebaci na
umah je dijete željelo znati što je to vlast. dedu za vrijeme rata u Hrvatskoj komši- plakat kandidata SDP-a Igora Kamoča-
- To ti je, sine, ona policija, one zgra- je uredno slali da se vrati tamo natrag u jia. “A ko je ona naranča s naušnicom,
de gdje je policija. svoju Bosnu, jer, bogati, šta će jedan “ba- šta je on”, pita me zbunjeno dijete za
- A što se čikci svađaju s vlasti? lija” u “Lijepoj našoj”. I pita me sad mali kandidata DF-a Samera Rešidata. “A ko
- Hoće više para. genijalac: “A šta kad dođemo u Hrvatsku, je onaj ćelavi plavi”, pita za Reufa Baj-
- Aha! A, babo, jeste li ti i mama vlast? smijem li reć’ da sam Bošnjak, hoće li me rovića kojega “život ne čeka”.
- Šta hoćeš da ti kupim? neko tjerat’ u Bosnu?” Krenuh s odgovo- I tada po prvi put u meni probudi
- Dinosaura kakvog ima Keno. rima sad u skladu s Ustavom Republike želju da iskoristim dječije povjerenje
Gorjelo je Predsjedništvo BiH, gorjela Hrvatske i pravima nacionalnih manji- te crvenim narančama s plavim ćelama
je Skupština Kantona, ali sam tada uspio na, ali shvatih da je to uzalud. Nikada vratim za sve ono što su u predizbornim
jednim gumenim Pterodaktilom kupiti so- nisam vjerovao u tzv. sjećanje upisano u kampanjama buncali o Bošnjacima koji-
cijalni mir u svojoj porodici. U više sam genotip, nešto što neki narod nosi u sebi ma su, ako su se nacionalno izjašnjavali
navrata uživao u razgovorima sa sinom arhetipski zabilježeno kao svojinu svojih i svoju politiku definirali bošnjačkom, u
koji je sada prvačić. Zavolio sam posve, predaka, da je nekome zapisan genocid, ime svojeg ujedinjenja pripisali naciona-
za nas odrasle, iskrivljeni i začudni ugao a drugome ispijanje piva u pabu. No, za- lizam. Sinu da kažem: “Zeleni su uvijek
iz kojeg promatra tekućicu koju naziva- mijetih u svom sinu začetak onoga čega dobri, a ostali su loši!” I gotovo je, moj
mo životom. I tako nedavno krenusmo za sam se užasavao za vrijeme svog života u će sin vjerovatno uvijek glasati za zelene
ruku u školu, ja pritisnut životnim oba- Hrvatskoj – mimikrije. I pomislih da nije jer su dobri, jer je tako rekao babo, a on
vezama, a on preplavljen dječijom naiv- ni genotip bezvezna stvar i da je očito u zna. Ali kako ću mu to objasniti kada su
nošću i iskrenošću. No, odjednom su ga svakom od nas homo bosniakusa sakriven po Hollywoodu svi superheroji crveni –
počele zanimati nezgodne stvari. Pa mogu jedan kameleon, jedan suncokret, jedan poput Supermana, Spiderama i Ironmana,
li kršćani u Džennet, i kako to, i ako su plašljivi vrabac. Čeka umilno neke draže i izuzev šejtana. U meni se ipak probudio
muslimani dobri, ko je onda, bolan, loš, slobe, štele i tute, radovane i mladiće da nam demokrata, zasvirala je himna BiH, iz
pa zašto Bog brine i o onima koji u Njega nožem objasne ko smo i šta smo: “Skidaj magle su se ponosno uzdigli vrhovi Ma-
ne vjeruju, i sve tako redom me pita isku- gaće, pa ću ti reći hoćeš li preživjeti!” A glića i Bjelašnice, Trebevića i Jahorine,
šavajući moju snalažljivost koja, pobogu, mi i dalje nešto kalkuliramo, pa smo malo zavihorile se zastave od Kulina bana do
u svakom trenutku mora biti odmjerena i Jugoslaveni, pa Bosanci, pa malo Bošnjaci, naših dana, i odustah u ime višeg držav-
u skladu s Ustavom države BiH i podjed- Evropljani nadasve, pa bi onda bili samo nog interesa. A kako i neću! Ali mali i
nakim pravima konstitutivnih naroda, ne sekularni nenacionalni građani. dalje gleda zapitanih očiju, njega zanima
uključujući za sada Sejdića i Fincija. “Al- No, budući da moj sin sve proma- ko je dobar, a ko je loš. Kontam ja tako,
mir je rekao da mi nismo Bošnjaci nego tra kroz crno-bijeli svijet sveprisutnih budući da su se ljevičari dogovorili oko
smo Bosanci, a ti si rekao da smo Boš- crtića i Marvelovih heroja, u njegovom jedinstva nakon lokalnih izbora, a da su
njaci”, upita me dok smo silazili niz Ko- razumijevanju ako je jedan lik loš (an- ovi navodni nacionalisti već ujedinjeni,
ševsko Brdo. Šta mu odgovoriti? I jedno tijunak), onda drugi mora biti dobar skontam spasonosnu misao pa mu kažem:
je i drugo tačno, a opet ne posve, barem (junak) i vazda pobjeđuje. Hodali smo “U jedinstvu je snaga!” n
urednik@stav.ba
STAV 29/9/2016 3