Page 7 - 11.06.2016 Faktor 209
P. 7

SUBOTA I NEDJELJA           I 7
                                                                                                                          11. i 12.6.2016. I

                                                                                                                                        Teme




     POTRESNO SJEĆANJE IDRIZA EF. MEMIĆA NA RAMAZAN 1993. GODINE

     Plakao sam dok sam iftario





     pogaču od bijelog brašna








     Za mene je to bio nevjerovatan dan. Da iftarim pogaču, za sehur je grah, plus da zapalim

     pravu cigaru. Smatrao sam da to više ne postoji i da se neće pojaviti, priča Memić


     PIŠE SAMIR KARIĆ                                                                                                          ja smatrao da više ne postoji i
                                                                                                                               da se neće pojaviti – ispričao
            uze su tekle niz lice                                                                                              nam je Idriz.
            Idriza efendije Memi-                                                                                                Njegova životna drama iz
            ća u ramazanskim da-                                                                                               1993. godine je nastavljena u
     S nima u februaru 1993.                                                                                                   Konjević Polju, gdje se održa-
     godine, kada mu je Ibrahim                                                                                                vao sastanak vojnih i civilnih
     Rizvić kazao da će za iftar je-                                                                                           starješina. Kada je stigao, sa-
     sti pogaču od bijelog brašna.                                                                                             znao je da se i njegova snaha
     Plakao je od sreće. A sreća je,                                                                                           porodila, pa je odlučio da sa
     baš kao i hrana, tih dana rijet-                                                                                          bratom daju imena njihovoj
     ko dolazila u Kamenicu, Glo-                                                                                              djeci. Planirao je svom sinu
     de i druga podrinjska mjesta.                                                                                             dati ime Abdulkerim, a brat
                                                                                                                               svom Ikbal.
     Pakao ratnih dana                                                                                                           -Kada smo ustali da učimo
     Sakupljeni u zvorničkim na-                                                                                               ezane, on je uzeo svoj sina, a
     seljima, u okruženju, gladni i                                                                                            ja svog. U tom trenutku, otac
     izloženi pucnjavi, ubijanjima i                                                                                           pita: kakva će to oni dati ime-
     granatiranju, Bošnjaci iz ovih                                                                                            na? Majka mu je odgovorila.
     krajeva, pokušavali su da preži-                                                                                          A on je samo uzdahnuo i ka-
     ve. I da nađu put ka slobodnoj                                                                                            zao: pa zar nijedan neće dati
     teritoriji. Mnogima su rama-                                                                                              ime Muhamed? Ja sam u tom
     zanski dani tada dali dodatnu                                                                                             trenutku svoje dijete na uho
     snagu da se izbore sa najvećom   MEMIĆ: Rat, neimaština i glad                                                            zovnuo – Muhamede, na izne-
     životnom tragedijom.                                                                                                      nađenje svih nas – ispričao
       Idriz efendija, rođen u Ka-  – Srebrenicom, Bratuncem i  četvrto dijete. Imao sam 32   RAZGOVOR SA VEZISTOM             nam je Idriz.
     menici kod Zvornika, danas  Vlasenicom. Izabrano je vojno  godine – priča nam on.
     ugledni profesor u Behram-be-  i civilno rukovodstvo, a Idrizu   Tada su skoro svi civili na-  Pošalji brašna, pa ću svirati  Zemlja se tresla
     govoj medresi u Tuzli, odlu-  je pripalo da bude predsjednik  pustili Kamenicu, a ostalo je                               Nakon sastanka u Konjević
     čio je prvi put javno ispričati  ratnog predsjedništva slobod-  pet ljudi, koji su bili potrebni   Jedan od saboraca Idriza efendije je znao svirati saz.   Polju, Idriz i njegovi sabor-
     detalje pakla iz 1993. godine,  ne teritorije Zvornika.   da zajedno sa Idrizom ponesu   Svirao je, sjeća se naš sagovornik, i jedne večeri kada su   ci, obavljajući razne zadatke,
     i u ovim mirnodopskim dani-  Rat, neimaština, okruženje,  njegovu suprugu i tek rođeno   radiovezom razgovarali sa Nijazom Banjanovićem, koji je   nalazili su se u reonu planine
     ma, prisjetiti se ratnih rama-  nedostatak hrane... Stigao je  dijete. Tada su vidjeli agresor-  bio radiovezista.        Udrč. Navodi da je tokom pje-
     zanskih dana.           februar 1993. godine, došao  ske vojnike koji su se spuštali   -Naš vezista je tada rekao: da li bi mogao odsvirati jed-  šačenja po šumi bio rasterećen,
       Božijom voljom je, govori  je i ramazan, a Idriz se na po-  prema naselju.   nu za Radio Zvornik? Sazlija mu je odgovorio: pošalji vreću   misleći da nema opasnosti. Ali
     nam Idriz, dok razgovaramo  četku našeg razgovora prisjeća                 brašna, ja sam profesionalac, neću da sviram džaba – ispri-  tada se začuo pucanj iz PAT-a.
     u najboljoj školi u sjeveroi-  jednog teškog petka.   Nije bilo hrane      čao nam je Idriz.                              Bio je ranjen.
     stočnoj Bosni, dio rata proveo   -To su bili najgori dani kojih  -Snijeg je padao, granate su pa-                           -Osjetio sam da se sva ze-
     u Podrinju. Početkom agresi-  se sjećam. Neprijatelji su stal-  dale. Bilo je oko ikindije kada  na liniji ako ima šta jesti taj dan  brašna. Razmišljao sam da li  mlja stresla. Pao sam, ali ni-
     je, Idriz, koji je tada obavljao  no bacali granate, a oko moje  smo krenuli. Čekali smo da mi  i ako im je porodica otišla na  će je i nama malo dati. On je  sam osjetio da sam udaren.
     imamsku dužnost u Zvorniku,  kuće je uvijek bila velika kon-  supruga odleži neka dva sata.  sigurno – dodaje Idriz efendija.  uzeo tu pogaču i svu je izlo-  Imao sam dužu bradu. Snijeg
     imao je upalu pluća. Tih dana  centracija stanovništva, jer sam  Prešli smo u Glode, i iz Gloda   Pozadinac se vratio nave-  mio. Prvo je meni dao komad.  je bio 25 centimetara. Osjetio
     je namjeravao ići ka slobod-  ja bio osoba koja kaže kada ci-  je narod već otišao za Cersku.  čer. Bio je treći dan ramaza-  Bio sam jako sretan čovjek –  sam na licu nešto vruće. Vidio
     noj teritoriji.         vili idu, a kada ne. Neprijatelj  Mi smo se smjestili u kanjonu  na. Idriz i njegovi saborci su  govori nam Idriz.  sam krv. Krv je tekla. Pogođen
       -Međutim, ljudi su mi ka-  je to primijetio, pa su tu bacali  rijeke Drinjače, u mjestu zva-  naložili vatru u kući u kojoj su   Bio je i iznenađen. No, tu  sam oko desnog oka. Sjećam se
     zali: ti ako odeš, ovaj kraj će  granate. Supruga mi je tada do-  nom Duga njiva, koje pripada  boravili, a nakon toga i iftarili.  nije bio kraj njegovoj sreći.  da sam u desnom džepu imao
     pasti. Ti si autoritet. Na neki  bila porođajne bolove – priča  Glodima. To je potrajalo nekih  Ibrahim je pokucao na vrata.   Ibrahim je počeo da rovi po  jednu bombu, i bilo mi je na
     način su mi zabranili da idem.  nam ovaj profesor, navodeći da  20-ak dana. Sve je bilo u fe-  -Kao da ga sad gledam. Pita:  stvarima koje je donio, a Idriz  umu da ne pužem na toj stra-
     Onda sam odustao od toga –  je tada otišao da klanja džumu.  bruaru – prisjeća se efendija.  jeste li me prevarili sa iftarom?  je u međuvremenu kazao da se  ni, da je ne aktiviram – priča
     prisjeća se Idriz.        -Kada sam se vratio, žena   Tih dana je počeo i ramazan.  Pa dodaje: Ali i ja ću vas pre-  treba praviti čorba za sehur.   nam efendija, navodeći da je
       Tada je došlo do udruživa-  mi se porodila. Porodila se u  Ljudi su željeli da poste, govo-  variti. Bilo mi je žao što će   -Kaže on meni: efendija,  tada pao u komu u kojoj se
     nja sa susjednim općinama  vrijeme džume. Bilo mi je to  ri nam Idriz, ali nisu imali šta  me promašiti njegov iftar, jer  grah je za sehur. On je nekoliko  nalazio 24 dana.
                                                      jesti na sehuru, a još manje su  je sigurno bolji. Međutim, on  maramica odvezivao i ukazala   Odveden je prvo u zemuni-
                 STRAŽA KOD ŠTALE                     imali hrane za iftare. Ali za ra-  je sjeo pored nas. Uzeo neki  se šaka graha. Rekao sam da  cu koja se nalazila u blizini, a
                                                      mazan se uvijek ponešto nađe.
                                                                              najlon i raspakovao, i izvadio  ćemo pripremiti naš standar-
                                                                                                                               potom u Konjević Polje i Sre-
      Ko je pomuzao kravu?                              -Naš redovni ramazanski  je jednu pogaču od bijelog  dni hljeb, a on je rekao: poga-  brenicu. Sjeća se da je ranjen
                                                      obrok je bio od bundeve, i ako                   ča je i za sehur. Rekao je: ima  šestog dana ramazana, a da se
        Dok su boravili u Dugoj njivi, Idriz i njegovi saborci su   imamo kukuruznog brašna,   Naš redovni   još jedna. Bio sam presretan –  na bajram prvi put probudio.
      imali i jednu kravu. Zanimljivo je, priča nam ona, na koji   samo malo glazure napravimo   ramazanski obrok   govori Idriz, napominjući da   -Bio sam u ratnoj bolnici u
      način su nabavili tu kravu.                     okolo. Uz to, po jedan krompir,                  je vrhunac njegove sreće bio,  Srebrenici, a onda sam pre-
        -Jedan naš vezista koji je bio u komandi jednom je ka-  ne čitav, izrežemo kao čorbu   je bio od bundeve,   kada je jedan čovjek, koji je  bačen helikopterom. Kasnije
      zao: efendija, ima jedan čovjek, doveo moju kravu i sad mi   – govori nam Idriz.   i ako imamo   bio zajedno s njima, ponudio  sam bio na liječenju u Austri-
      je prodaje za 300 maraka. Rekao sam da mu kaže da će mu   No, jednog dana, nastavlja   kukuruznog brašna,   da zapale „pravu cigaru“, jer  ju. Vratio sam se polovinom
      platiti, a naravno da neće platiti. Međutim, mi kada god do-  on priču, njegov pozadinac,        su do tada pušili orahov list i  1994. godine – priča nam Idriz.
      đemo u štalu do krave, ona bude pomužena. Neko je već   Ibrahim Rizvić, neustrašiv čo-  samo malo glazure   stabljike duhana.  Kada se vratio, bio je glavni
      pomuzao, a ne možeš nikome ništa reći – priča nam Idriz.   vjek, otišao je u Cersku da do-  napravimo okolo. Uz    -Ja sam tada plakao. Za  imam za Zvornik, a kasnije i
        Kasnije, kako bi mogli nekada da pomuzu kravu i piju   nese hrane za vojsku, jer su svi   to, po jedan krompir,   mene je to bio nevjerovatan  za Teočak. Danas je profesor
      mlijeku, Idriz i njegovi saborci su uveli stražu kod štale gdje   civili tada već biti u Konjević   dan. Da iftarim pogaču, za  u Behram-begovoj medresi
      se krava nalazila.                              Polju i Cerskoj.          ne čitav, izrežemo     sehur je grah, plus da zapalim  u Tuzli. Ima suprugu, petero
                                                        -Vojska je bila sretna da bude   kao čorbu     pravu cigaru. Nešto što sam  djece i troje unučića.
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12