Page 18 - STAV 66 09.06.2016

POLITIKA

Što kada bi se bosanskohercegovačke političke prilike

transplantirale na Hrvatsku

MOŽE LI U BOSNI

PASTI VLADA

Posmatranjem prakse u Italiji sedamdesetih i osamdesetih godina
te u Hrvatskoj nedavno i njezinom usporedbom s redovnim

stanjem najraznovrsnijih koalicija potpuno suprotstavljenih
Piše: Faris NANIĆ
stavova na čak četirima nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini,
razumom obdareni mogu samo postaviti pitanje – kako bi u
takvim uvjetima Italija i Hrvatska uopće opstale

edamdesetih i osamdesetih godina posao” pa, tehnički, nije bilo prepreka međuvremenu usisana u njemački euro,
prošlog stoljeća Italija je postala funkcioniranju ekonomije. Postojao je i počela ozbiljno posustajati i propadati.
simbolom političke nestabilno- konsenzus oko razvojnih projekata i smjera Politički eksperiment trideset i kusur
Ssti, ne samo zbog sporadičnog te nova vlast nije stubokom mijenjala za- godina poslije inauguriran u Hrvatskoj
lijevog i desnog terorizma već, prije sve- tečene prioritete. Konačno, kratkotrajne – koalicija dviju koalicija desne i desno
ga, zbog čestih političkih kriza uzrokova- vladajuće koalicije trošile su manje nego centrističke provenijencije s “nestranač-
nih nestabilnošću koalicija koje su činile što bi to činila stabilna četverogodišnja kim” premijerom upitne kvalifikacije –
vladajuću većinu, a kojima su dominirale vlast, pa je i stalan budžetski deficit bio zbog sasvim drugačijih razloga pokazao
dvije “velike” stranke, demokršćani i so- ekonomski održiv, a ni tadašnja Evropska je neuspjeh u samome početku. I ova je
cijalisti. Stalne krize vlasti, izglasavanja zajednica, čiji je Italija bila osnivač, nije vlast, uz veliku nominalno narodnjač-
nepovjerenja, preslagivanja parlamentarne određivala kriterije javnog duga i budžet- ku i demokršćansku stranku HDZ, sa-
većine, kao i česti izbori, prvenstveno su skog deficita do osnivanja monetarne uni- stavljena od većeg broja strančica, nekih
bili rezultat “greške” ugrađene u izbor- je. I konačno, Italija je u to vrijeme bila izrazito desne, pa i radikalne orijentacije
ni sistem koji je određivao nizak izbor- nacionalno i vjerski, iako ne i ideološki u formi tzv. Domoljubne koalicije. Dru-
ni cenzus, pa se fragmentirana politička monolitna država čije se temeljne odred- gi partner, iznenađen dobrim izbornim
volja biračkog tijela reflektirala na složen nice, uključivši i odnos prema fašističkoj rezultatom, također je bio sastavljen od
sastav parlamenta s velikim brojem ma- epohi, nisu dovodile u pitanje. Barem ne pojedinaca različitih svjetonazora, kat-
lih i minornih stranaka, često klijentskih u javnom prostoru. Model je propao sredi- kad i potpuno suprotstavljenih, ali s
lijeve ili desne radikalne scene. One su u nom devedesetih, kada je zbog korupcij- platformom konsenzusa oko nužnih re-
raznim kombinatorikama činile krhku skih afera morala pasti socijalistička koa- formi i politike “čistih ruku”. Imala je,
vladajuću većinu samo matematičkog zbi- licijska Vlada Bettina Craxija, a pravosuđe baš kao i u Italiji, nacionalnu i vjersku
ra radi koji je omogućio velikoj stožernoj pokrenulo opsežnu operaciju “Mani polite” monolitnost, a jedini musliman u Vladi
stranci koalicije da s relativnom većinom (“Čiste ruke”), koja je trebala iskorijeni- uživao je podršku Katoličke crkve, a ne
glasova ipak formira vladu. Dešavalo se ti korupciju, poboljšati državne prihode Islamske zajednice.
da neke koalicijske vlade traju svega ne- i vratiti povjerenje u Italiju kao zemlju Kao i u Italiji sedamdesetih, imala je
koliko mjeseci. sigurnu za ulaganja. Operacija je rezulti- političku podvojenost, bipolarnost koja je
rala potpunom propašću tradicionalnih, više bila ideološkog, a gotovo nimalo eko-
PROPAO POLITIČKI EKSPERIMENT čak i velikih stranaka i novim preslagi- nomskog karaktera. No, ideološka pod-
Zanimljivo je da je italijanska eko- vanjima na političkoj sceni, stvaranjem vojenost nastala na različitim interpreta-
nomija, unatoč takvoj nestabilnosti, sta- novih koalicija i saveza desnog i lijevog cijama odnosa prema fašizmu, nacizmu i
bilno rasla u gotovo cijelom periodu. Taj centra i inaugurirala drugog cirkusanta ustaškom kolaboracionizmu te antifašiz-
se paradoks tumačio dvojako. Još od Ga- na vrhu italijanske politike u 20. vijeku mu i komunizmu, odnosno boljševizmu
ribaldijeve uspostave ujedinjene Italije – Silvija Bersluconija, kojemu se kasnije u kraćem periodu vlasti komunističke
izgradila se pogolema, ali ipak relativno skoro desetljeće sudilo za još gora korup- partije, bila je dijelom pogonskim gori-
efikasna birokracija koja je “radila svoj tivna nedjela. Italijanska je ekonomija, u vom za formiranje vlasti. Drugi prijepor

18 9/6/2016 STAV