Page 3 - STAV broj 240
P. 3

UVODNA RIJEČ


            Filip Mursel Begović






                                                            Lažne percepcije multikulture

                                              DA SE RODIO NA SELU,


                                              ALEKSA ŠANTIĆ BIO BI

                                                       VALJDA GUSLAR





          Neosporno jeste da je Aleksa Šantić značajno   (P. Slijepčević), a kritika ove ocjene zaokružuje   nova truba zovne. Primjera je mnoštvo jer je kod
          ime književnosti naroda Bosne i Hercegovi-  isticanjem srpske rasne supremacije dinarskog   Šantića majka vazda probuđeno srpstvo, što ne
          ne koji je svoj spisateljski put započeo u pre-  tipa, što su prepoznali i u Šantićevoj ličnosti i   krije ni u ovim stihovima: Iskru svetu Srpstva
          porodnom romantizmu, a završio nemušto   u njegovom djelu. Odnosno, Šantića nisu srp-  mila ne može mi otrgnuti. / Njemu služim, vjerno,
          i slabašno zagazivši u modernu. Neosporno   ski historičari književnosti hvalili kao velikog   pravo, svetinja mi mila to je! / Zdravo da si, Srp-
          je i to da je Šantić i srpski i bosanskoherce-  pjesnika, ali ga jesu vidjeli kao velikog Srbina.   stvo slavno, ponajveće blago moje.
          govački pisac, ali i to da je njegovo djelo in-  Multikulturu i interakciju s Bošnjacima nisu   Navedeno je bitno spomena jer nije po-
          terkulturalnim kodovima u komunikaciji i s   ni primijetili, jer su one tek potkontekst koji   hvalno da Bošnjaci nešto tako lijepo kao što
          bošnjačkom književnosti. Iako mu srbijanski   naivno usvajaju Bošnjaci. Naime, nije uopće   je multikultura grade na lažnom mitu, opo-
          historičari književnosti odriču istaknuto mje-  čudno ni problematično da u periodu roman-  našajući time Srbe koji su na laži sagradili i
          sto u srpskoj književnosti, pogotovo kada ga   tizma Srbi srbuju, a Hrvati hrvatuju, ali jeste   svoju historiju i svoje mitove. Upravo su laž i
          vrednuju naspram njegovog onovremenika   čudno da Bošnjaci na to do današnjeg dana   navodno stote po redu “Šantićeve večeri po-
          i saputnika Jovana Dučića, Šantić je visoko   odgovaraju češljajući svoju nježnu multikul-  ezije”, koje su netom održane u Mostaru pod
          vrednovan u Bosni i Hercegovini, štaviše, po-  turalnu golubinju dušu.  pokroviteljstvom Milorada Dodika, nepogre-
          stao je svojevrsni sinonim za ljepotne izraze   Zazivanja srpske supremacije, moći, buđe-  šivog u prepoznavanju srpskih truba i trube-
          multikulturalnosti. To je tako ponajviše zbog   nja i zore imaju istaknuto mjesto u Šantićevoj   dara. Otkrio nam je ovu podvalu publicista
          njegovih pjesama Emina i Hasanagin sevdah,   rodoljubnoj poeziji. Kao i zazivanje srpske   Salko Šarić, autor leksikona pod nazivom Pre-
          koje su uglazbljene postale dio kanona koji   bratske sloge. U pjesmi Pred ikonom svetog Save   gled stvaralaštva u Mostaru. Šarić je pregledno
          se smatra klasičnim repertoarom sevdalinki.   veli: Oj, ti srpski svetitelju! / Ispuni mi mladu   i argumentirano dokazao da novoosnovano
          Naravno, one nisu sevdalinke, ali jesu u direk-  želju: / Nek se bratske duše spletu / Pa nek dižu   srpsko udruženje “Gusle” krivotvori jer nije
          tnoj komunikaciji s njima i čitavim ozračjem   školu svetu / Rad poroda svog. Ovo nije jedini   postojala ni izbliza slična manifestacija u Mo-
          specifične bošnjačke kulture neodvojivo ve-  primjer Šantićevog jednonacionalnog shva-  staru prije stotinu godina, a “Šantićeve večeri
          zanim uz tu narodnu pjesmu, upravo poput   tanja bratstva, što govori da zazivanje brata u   poezije” počinju tek 1969. godine. Povodom
          Heineove Kraj tanahna šadrvana.   njegovoj znamenitoj pjesmi Ostajte ovdje nije   ovih lažnih stotinu godina mostarska “Pro-
            Šantić, baš kao i Heine, potvrđuje prijem-  bilo upućeno svima. Samo je jedan veliki brat   svjeta” domislila se da producira i prvu sev-
          čljivu zavodljivost bošnjačke usmene književ-  u Šantićevoj poeziji – veliki brat Srbin. To   dah-operu, predstavu Što te nema, a mediji su
          nosti, stoga i ne čudi da je ona imala dobru   je vidljivo i u njegovoj pjesmi Seobe: Ne idi-  to prenijeli kao priču o balkanskom Romeu
          recepciju kod pisaca drugih naroda. Dakle,   te, braćo, od rodnog praga, / Jer mučenoj zemlji   i Juliji, na tekst beogradske autorice koja će
          nije Aleksa Šantić, preporodni bard srpskog   mučenika treba… / Treba muške snage i viteških   ujediniti regiju.
          naroda u BiH, pisao sevdalinke, one su na   ruka; / Treba Obilića i slobodnih lava... / Treba   Ne umanjujemo ljepotu Emine i Hasa-
          njega utjecale pa je u tom blagotvornom inter-  više smrti i vašijeh muka, / Jer, tamo daleko, naša   naginog sevdaha, jer one jesu pozitivni izraz
          kulturalnom prožimanju nastala jedna očara-  zora spava… / Pusto li ćeš biti, Nevesinje ravno,   prožimanja kultura naroda BiH, ne sprdamo
          vajuća pjevna ljepota. Kada se tome pridoda-  / Rasadniče srpstva, kolijevko lava!”  se s legitimnim romantičnim rodoljubljem
          la Šantićeva nesretna ljubavna životna priča,   Mogli bismo reći da je ovaj pjev urodio   mostarskog pjesnika, tek zaključujemo, još
          ispunili su se svi klišeizirani motivi da se od   plodom jer u Bašgićevom rodnom mjestu čuju   jednom, po stoti put u stotinu godina, da se
          ovog pjesnika napravi ikona ljubavi i multi-  se danas samo srpske trube. A Šantić je mnogo   multikultura ne gradi na laži i da joj kolijevka
          kulture. I to su forsirali Bošnjaci, a ne Srbi.  volio trube. Ciničan je i u opisivanju sanjalač-  ne može biti ničiji “rasadnik srpstva”, pa ni
            Naime, Srbi su znali još nešto, o čemu ve-  kog raspoloženja Rašid-bega u istoimenoj pje-  onaj Šantićev. U skladu s nacionalnim projek-
          ćina naivnih Bošnjaka nema pojma: To da je   smi: Na čardaku starom beg Rašid-beg sio, Puši…   tima u 19. stoljeću Šantić je svojom poezijom
          Aleksa Šantić bio jedan lijep i veliki komad   / U snu gleda carske nizame i horde, / Sanja… No   afirmirao i širio srpsko nacionalno ime u BiH
          Srbina. Iako mu odriču da je veliki pjesnik u   đaurska truba pisnu neđe. / On se prenu, trže, gu-  i tako prevodio bosanske pravoslavce u Srbe.
          poredbi s Dučićem, vrlo su pohvalno ocijenili   ste skupi veđe, / I obori glavu među suhe ruke. Da   To je glavna sadržina njegove poezije i o tome
          Šantićevu “žarku ljubav prema svome narodu”   ne bi bilo zabune na koje trube misli, otkriva   govori najveći broj njegovih pjesama. Manji
          i “obnovu starije, gotovo zaboravljene patriot-  nam u jednoj drugoj pjesmi gdje majci, koja ga   dio je ljubavna poezija, a još manji je poezija
          ske poezije” (J. Skerlić). Zatim je rečeno “da   nježno budi i pita kad će ustati iz postelje olov-  onog Šantića kojeg Bošnjaci vole i izmišljaju
          se rodio na selu, g. Šantić bio bi valjda guslar”   ne, odgovara: U moravske čete, kada me, majko,   za sebe.   n
                                                                                                   urednik@stav.ba



                                                                                                    STAV 10/10/2019  3
   1   2   3   4   5   6   7   8