Page 67 - STAV broj 341

četverica braće, Hasan, Hamdija, Sejad i uvijek. Dok smo mi ostala djeca, znajući razmišljam o njemu, bol i tugu zbog nje-
ja, bili smo u Bosni, dok je najstariji brat majčinu plahu narav, vješto čekali da se gova gubitka uvijek nadvisi bratski ponos
Ibrahim bio na radu u Sloveniji. I tako, ona odljuti, pa joj tek onda ‘išli na oči’, te nada i vjera da je pao kad šehid u borbi
nas četverica smo često razgovarali o ratu Hasan je uvijek odlazio bez oklijevanja, za odbranu domovine Bosne i Hercegovi-
i svemu onome što on sa sobom nosi. Jed- na taj način često plaćajući i naše nestašlu- ne”, ističe Hamdija Kovačević.
ne prilike Hamdija je kazao da ima osje- ke. Bio je tip koji je više volio da je stvar
ćaj da se nekom od nas bliži šehadet i da na njegovu štetu, nego da drugi budu ne- GOROSTAS BLAGE NARAVI
misli da će to biti najbolji od nas. I doista zadovoljni ili zakinuti. Kad je početkom Hasanov komandir čete, sve do ranja-
je tako i bilo. Poginuo je Hasan, za kojeg rata donio odluku da se iz Slovenije vrati vanja na Brkića Koplju, bio je Safet Lju-
svi mi smatramo da je bio najbolji među kući u Bužim, navratio je kod mene. Bilo bijankić. Po Safetovom kazivanju, baš kao
petericom braće. Ako bismo sve posma- je to u ljeto 1992. godine, kad ja još nisam i svaki drugi, i vod u kojem je bio Hasan
trali iz ugla teoretskog poznavanja naše bio donio takvu odluku. Pokušao sam ga Kovačević imao je svoje specifičnosti. “U
vjere, rahmetli Hasan je imao najmanje nagovoriti da još malo razmisli o svojoj tom brigovskom vodu skoro svi borci, baš
znanja od nas sviju, ali s druge strane, u odluci, ali on je bio kategoričan i jasan. kao jedan, bili su veliki zaljubljenici u
životnoj praksi, on je nekako najviše ži- Mojim dolaskom u 11. mjesecu 1993. go- igru jamb, a s druge strane, svi su mnogo
vio islam i bio najbolji musliman. Njego- dine opet smo bili skupa. Kako smo bili u držali do namaza i tu nije bilo omaške. U
va poslušnost prema roditeljima, ljubav i različitim jedinicama, do kraja rata smo se prvoj godini rata, dok su boravili na liniji
pažnja prema supruzi, djeci, sestri, nama rijetko viđali. Ono što još pamtim iz rata, na Ćorkovači i tom dijelu ratišta, kad je
braći, te spremnost da se u svakoj prili- a to često spominju i u porodici, jeste da mirno, oni bi po cijeli dan igrali tu igru,
ci pomogne bilo kome ko je bio u nevolji je, kad god je došao s linije, Hasan prvo uz male prekide kad je riječ o namazu, jelu
za nas su bili nedostižni. Posebno se toga svratio u sobu kod roditelja i s njima se i ostalim fiziološkim potrebama. Hasan je
sjećaju njegovi ranjeni i preživjeli saborci lijepo ispričao, a tek onda odlazio do su- bio prilično krupan i stasit, uostalom, kao
koje je nosio na svojim plećima. Bio je vi- pruge, djece i sviju ostalih. Danas, kada i otac mu i braća. U tom brigovskom vodu
sok oko dva metra, izuzetno snažan i zato i
mislim da ga je njegov komandir rahmetli Treći vod, treća četa,
Nizandža s pravom odabrao za sanitetliju drugi odred, 2.8.1992.
u vodu. Rahmetli Hasan je ostavio udoban
i siguran život u Sloveniji i 1992. godine
s prijateljima nabavio naoružanje i pješi-
ce se uputio preko tadašnje SAO Krajine
u svoju Bosansku krajinu. Dok su mnogi
tada plaćali da bi izašli iz BiH i na taj na-
čin spasili živu glavu, Hasan i njegovi dru-
govi su plaćali kako bi došli na područje
Bihaćkog okruga, na mjesto gdje se gine u
odbrani BiH. Iz tog razloga uvijek tvrdim
da su takvi borci najveće patriote koje je
ova zemlja imala. Također se sjećam da su
mu vrlo teško padale borbe protiv pripad-
nika tzv. APZB-e, ali ih nije odbijao. Baš
onako kako Allah, dž. š., u Kur’anu kaže:
‘Naređena vam je borba, ali vam nije po
volji.’ Često je ponavljao da mu je odmor
kada bi išao u borbe protiv četnika”, kaže
Hasanov brat Husein Kovačević.
Od brata Hamdije rahmetli Hasan
je bio stariji tri godine. I Hamdija isti-
če Hasanovu dobroćudnost i ljubaznost,
kao i poseban odnos prema roditeljima po Suvad Šahinović, Hasan
Kovačević i Amir Jusić
čemu se isticao u odnosu na braću. “U na-
šem djetinjstvu bilo je uobičajeno da dje-
ca slušaju i poštuju roditelje, po čemu se
Hasan posebno isticao. Njemu nikad nije
bilo teško ništa raditi, ni čuvati stoku, ni
raditi poljoprivredu, niti namirivati ‘ko-
nak’. I u školi i u mektebu bio je iznad-
prosječan, s posebnim darom za matema-
tiku. Situacija koja mi je ostala u sjećanju
dobro pokazuje da je Hasan bio od onih
insana koji nisu bježali od problema. Na-
ime, kad smo jedne prilike ‘skrivili’ maj-
ci, pa nas je ona pozvala na odgovornost,
Husein i ja smo malo zatezali, ali Hasan
nije, već je bez dvoumljenja došao kod
majke da to raščiste. Tako je bilo gotovo

STAV 17/9/2021 67