Page 17 - STAV broj 431

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
“Onaj-čije-se-ime-ne-izgovara”

BIO JE I PROŠAO, TUZLA

JE NAPOKON ODAHNULA

“Dakle, nije on, kako veliš, Božija kazna niti nas preko njega Bog
kažnjava. Do nas je, isključivo do nas, jer da u ovom gradu, pardon,
kasabetini, postoji bilo šta od ovog što sam naveo, a, eto, ne postoji,
taj bi hronični hejter Tuzle i svega tuzlanskog odavno bio detektiran
Piše: kao takav, kažnjen na izborima, detroniziran i smješten ondje gdje i
Sadik IBRAHIMOVIĆ
spada – u temeljit politički i ljudski zaborav.”
akon džume, a bilo je to u vrije- djeco, djeco, pomislih, volite se dok još Sarajeva rekao kako je krajnje vrijeme
me divljanja pandemije, stojim možete, ubrzo ćete, brže no što možete i da se prekine s ružnom praksom post-
u džamijskom haremu s drugom zamisliti, sagorjeti u razbuktaloj emotiv- humnog odavanja počasti velikim umjet-
NN. Dugo se nismo vidjeli, pa, noj vatri koja vas sad tako ugodno grije, nicima i da to treba činiti za njihovog ži-
premda je dan jako hladan, s povremenim a kad zgasne, kad od nje ostanu ugarci i vota. E, to je pravi grad! U Tuzli se nešto
udarima ledenog vjetra, nakratko zasta- pepeo, okretat ćete glave na ulici jedno slično nikad ne bi desilo. Zašto? Zato što
jemo, guramo promrzle ruke u džepove i od drugog. Tuzla nije grad nego ogromna kasabeti-
razgovaramo o koječemu. On je, pak, vid- Sjedamo i poručujemo čajeve. na, obezličena, bez mirisa i ukusa, bez
no umoran, neispavan, žali se na bolove – Kako se osjećaš? ikakve želje da se napokon trgne iz pro-
u glavi, lijevom oku i uhu. Veli, dok mu – Bolje. Prija mi ovaj čaj, uzet ću još vincijalnog drijemeža, bez iole snažnog i
predlažem da se maknemo s vjetrometi- jedan. artikuliranog građansko-intelektualnog
ne, a on kratkim pokretom ruke odbija, – Uzmi, ko ti brani? supstrata, pa, prema tome, nikakvo čudo
da se prethodne večeri okupao, nedovolj- – Onaj ponovo pokupi kajmak, po što nam se “petoizbornik” uporno ne ski-
no utoplio u slabo zagrijanoj kući i jutro peti put zaredom. Jadna li nam majka. da s leđa, jer u takvom autističnom am-
dočekao sav nikakav. Pred nama su još četiri godine čemera bijentu naprosto mu se može, baš onako
– Slušaj! Nisi dobro i ovdje ni sekundu i jada. Znaš, razmišljao sam o svemu, o osiono i raspojasano, činiti to što čini.
duže ne možemo ostati. Hoćeš li da po- njemu, o nama Tuzlacima i zaključio da Dakle, nije on, kako veliš, Božija kazna
đemo kući ili da sjednemo u neki kafić? je on, ustvari, Božija kazna. Preko njega niti nas preko njega Bog kažnjava. Do
– Idemo u kafić. I, ne boj se, nisam nas dragi Bog kažnjava. Jesi li razmišljao nas je, isključivo do nas, jer da u ovom
bolestan, ovo mi se i ranije dešavalo. na takav način? gradu, pardon, kasabetini, postoji bilo
Dok šutke koračamo ulicom, uočavam – I on će biti i proći. (“On” je, Bogu šta od ovog što sam naveo, a, eto, ne po-
da skoro svi prolaznici nose zaštitne ma- hvala, bio i prošao, eno ga u Sarajevu, bavi stoji, taj bi hronični hejter Tuzle i svega
ske čega se, kao elementarne preventivne se umjetnošću, a, kad uzmogne, pomalo i tuzlanskog odavno bio detektiran kao ta-
mjere, koliko do jučer rijetko ko pridrža- politikom, nap. a.) kav, kažnjen na izborima, detroniziran i
vao. Dakle, razmišljam, strah od sankcija – To je sve? smješten ondje gdje i spada – u temeljit
iznimno je djelotvorno preventivno sred- – Sve. politički i ljudski zaborav.
stvo, a ovi zakukuljeni neznani mi ljudi – Ne bih se složio. Olahko prelaziš pre- – Lijepo si to posložio, ali... Ogor-
konačno su shvatili da smo svi u istom ko mnogo toga. I sam dobro znaš, osjetio čen si, više od mene, koliko sam mogao
loncu, da izlaska iz njega, barem zasad, si na svojoj koži, da je taj lik tokom pro- primijetiti.
ni na vidiku nema i da je ono što se sva- teklih godina, iz razloga koji su normal- – Ne, zašto bih bio? Tek opserviram,
kodnevno dešava nekom drugom, blizu, nom čovjeku teško shvatljivi, marginali- a ti si otvorio tu priču, ono što svako iole
preblizu, korak ili dva od svakog od nas. zirao, izopćio ili indirektno protjerao iz razuman u ovoj kasabetini odlično zna.
– Jesi li primijetio da svi nose ma- ovog nesretnog grada nebrojene kvalitet- To je sve.
ske – reče. ne i vrijedne ljude. Dakle, klasični asija. – Uredu, oprosti. Ali on ostaje, tu, na
– Da. I, sasvim izvjesno, nastavit će sa svojim našim leđima, još četiri godine. O tome
– Boje se, jako se boje i eto potvrde da asilukom, možda još beskrupuloznije, a se radi. Šta činiti, čovječe?
za gušenje bilo kakvog građanskog nepo- pružena mu je prilika za to, na raspolaga- – Ništa posebno. Recimo, u miru po-
sluha ništa učinkovitije od straha nema, nju su mu još četiri godine. Nije dobro, piti ovaj čaj.
straha od udara po džepu. nikako nije. – Pojednostavljuješ i razmekšavaš,
– Zvučiš kao totalitarist, ali, u ovom – Relativno skoro, u Sarajevu, u Vi- kao i obično. Tipično za tebe. Ali, hajde,
slučaju, mogao bih se složiti s tobom. jećnici, upriličena je književna večer po- dobro, slažem se. Uzet ću još jedan čaj.
– U kafiću, osim dva konobara, suče- svećena liku i djelu Dževada Karahasana. – To ti je treći. A, pretpostavljam, i
lice sjedi samo mlađahni par. Friško su Ako se ne varam, za takvo šta nikakvog treći Paracetamol, dva si već uzeo. Pre-
zaljubljeni, jasno to vidim u njihovim specijalnog povoda nije bilo, a tom je tjerat ćeš.
zažarenim pogledima i govoru tijela. Eh, prilikom, parafraziram, gradonačelnik – Valjda neću. n

STAV 9/6/2023 17