Page 24 - STAV broj 258
P. 24

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI




            HISTORIJSKA POSRTANJA HUSNIJE K.:


            IDEOLOGIJA UMJESTO ČINJENICA




               eakcija Husnije Kamberovića na Stavov tekst Bošnjacima
           Rbi građanski diletanti mogli doći glave, u kojem je pro-
            blematizirano Kamberovićevo stajalište u vezi s velikosrpskim
            divljanjem učenika u Srebrenici, dodatno je potvrdila tezu o
            intelektualnim diletantima u Bošnjaka koji uglavnom zbog
            ljevičarskih ideoloških oglava nisu u stanju niti percipirati,
            a kamoli iskreno promišljati društvena kretanja i probleme.
            Kamberović je nastupio kako se to, uostalom, i očekivalo,
            zauzimajući defanzivnu poziciju žrtve ugrožene kritikom.
            Umjesto da promisli o svojim promašenim zaključcima, ili
            barem o samoj kritici, Kamberović je dodatno potvrdio du-
            binu svojih zabluda, opet pokušavajući da endemični veliko-
            srbizam i antibošnjački šovinizam srpskog društva predstavi
            kao nekakav fenomen koji potiče ili iz neznanja ili revizio-
            nizma iz osamdesetih. Kamberovićevo intelektualno nepo-
            štenje, ili krajnja ideološka miopija, ogleda se u tome što
            bio on kao doktor historijskih nauka jednostavno MORAO
            znati da latentni antibošnjački šovinizam u srpskom druš-
            tvu nije posljedica nekakvog revizionizma iz osamdesetih,
            već nešto što je bilo prisutno i sedamdesetih, šezdesetih,
            pedesetih... Štaviše, da je riječ o kulturološkom fenomenu
            koji je odlično dokumentiran sve do 1875. godine, ili čak i
            do takozvanog Prvog srpskog ustanka 1804. godine. Čet-
            nici su samo jedna od manifestacija tog fenomena koji je
            bio obilato zastupljen i u redovima “antifašista”, onih koji
            su se borili protiv tih istih četnika.
            Uprkos tome, Husnija Kamberović uporno insistira da je
            pokazano četništvo srebreničkih školaraca posljedica na-
            rativa revizionističke historiografije o četnicima kao “antifa-
            šistima”, a ne kućnog odgoja ili vrijednosti društva kojem se
            pripada, a u kojem termini fašizam ili antifašizam ne igraju
            nikakvu ulogu, za razliku od termina “Turci” i “poturčenjaci”.   Ipak, svoju istinsku ideološku ostrašćenost Kamberović po-
            Kamberoviću, kao ljevičaru, bajka o revizionizmu osamdese-  kazuje na pitanju osnivanja grada Sarajeva. On i dalje zastu-
            tih treba kako bi na neki način amnestirao vrijednosti bivšeg   pa tezu da nije moguće utvrditi datum osnivanja Sarajeva,
            sistema i kako bi ustvrdio da je, eto, četništvo počelo jačati   a argumentacija za ovakvo suprotstavljanje historijskim či-
            tek kada je komunizam krenuo slabiti, a što je notorna ne-  njenicama su mu tankoćutni osjećaji katolika i pravoslavaca
            istina. Da ponovimo, četništvo je samo jedna od manifesta-  koji žive u Sarajevu. Ovakav potpuni diletantizam, gdje jedan
            cija velikosrpskog šovinizma, koji je itekako bio zastupljen   historičar pretpostavlja emocije određenih grupa historij-
            u prošlom, navodno antifašističkom sistemu, a što se može   skim činjenicama, zaista liči na profesionalno samoubistvo.
            odlično vidjeti, recimo, kroz tretman kakav su imale teme ve-  Kako može datum osnivanja grada unositi podjele? Koga
            zane za Bošnjake u literaturi, od enciklopedije JNA, preko   uopće briga za osjećaje onih, makar oni bili “pravoslavci i
            školskih historijskih udžbenika, pa do zabavnih magazina. Ali   katolici”, kojima smetaju historijske činjenice poput one da
            Kamberoviću, kao angažiranom “građanskom intelektualcu”,   su Sarajevo osnovale Osmanlije? Kako je uopće moguće
            takve zablude odgovaraju jer legitimiziraju fantazije o narodi-  tražiti da se činjenice o tome ko je i kada osnovao Saraje-
            ma koje su zaveli “zli nacionalisti” i koji bi se sutra složili kao   vo prilagođavaju ili sakrivaju zbog nečijih osjećaja, a kamoli
            jedan samo da zavlada neka “istinski građanska stranka”.   zbog nečijih predrasuda i šovinizma? Kako je moguće da
            Neukusno, nepristojno, nepošteno, ali ipak sasvim očeki-  je Kamberoviću kao “zajednički” praznik prikladniji 6. april
            vano, Kamberović vlastite tragove neuspješnog pokušaja   1945. godine od 1. februara 1462. godine? Zašto onda
            amnestije srpskog društva od velikosrbizma pokušava sa-  ne 2. maj 1992. godine? Uostalom, u kakvo to zajedniš-
            kriti imputirajući da oni koji ga kritiziraju žele po “kratkom   tvo Kamberović vjeruje i poziva? Ono gdje se sakriva isti-
            postupku” sabljom vaspitavati zavedenu srpsku omladinu. I   na i identitet zbog toga što se nekoj etničkoj ili ideološkoj
            ne samo to, Kamberović tvrdi i da je borba protiv izmišljenog   manjini ne sviđaju? Hvala, ali, ne, hvala – taj ponižavajući
            narativa o “četnicima kao antifašistima” otežana “ambijen-  jaram zbačen je još 1990. godine i neće ga niko ponovo
            tom podjela” kakvom doprinose oni koji se usude kritizirati   vratiti, pogotovo ne intelektualno nepošteni diletant poput
            njegov lik i djelo. Kakva žalosna i sramotna zamjena teza.  Kamberovića.





         24  13/2/2020 STAV
   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29