Page 7 - STAV broj 389

MLADIĆEV FAN NAPUŠTA SARAJEVO

aša Trivić vlasnik je lanca pekara “Manja”. U naselju Otoka pekara “Manja” najprije nije radila
STrivić je aktivan na društvenim mrežama pa nedjeljom, a potom je odlučeno da se na neodre-
se pamti kako je na Twitteru čestitao rođendan đeno vrijeme stavi ključ u bravu ovog prodajnog
osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, pa mjesta te su s vrata upućeni malobrojni kupci da
onda na sva zvona hvalio još jednog krvoloka njihove proizvode potraže na drugim mjestima u
Radovana Karadžića, agresorsku Vojsku Re- gradu. Kako je ranije istakao Saša Trivić na Twi-
publike srpske nazivao je “finom i kulturnom”, tteru, očigledno isfrustriran sve lošijim poslova-
a zbog “sarajevskih Srebrenica”, što je trebala njem, počeli su s planiranjem “proširenja” posla u
biti još jedna uvreda, najavio je i svoj prelazak iz Srbiji iz razloga što “Bosna i Hercegovina dugo-
komunista u četnike. Sve je to radio misleći da ročno nije sretno mjesto ni za život ni za posao”.
su u prvom redu Bošnjaci mahniti i toliki mazo- Iako je zatvorena pekara “Manja” na Otoci, u Sa-
histi da će, uprkos salvi pogrdnih riječi koje se rajevu postoje prodajni objekti ovog lanca još i na
čuju iz njegovih usta, i dalje puniti njegov džep. Dobrinji, u Hrasnom, na Koševu te u Vogošći. Treba
Ipak, ničija nije do zore gorjela... podsjetiti da su Sarajke i Sarajlije prije tri godine
Kompanija “Krajina Klas”, u čijem okrilju se nalazi odlučile pozvati na bojkot “Manje”, a na portalima
i pekara “Manja”, odlučila je zatvoriti jednu od ove pekare u Vogošći osvanuo je i transparent na
svojih nekoliko poslovnica koje ima u Sarajevu. kojem je pisalo “Srebrenica 28. divizija”. /M. A./

DATUM LIČNOST
ako se vjeruje da iza glumaca ne ostaje ništa, za razliku
Pred Višim okružnim sudom u Sarajevu 21. augusta Iod projektiranih građevina arhitekata, napisanih književnih
1983. godine izrečene su presude u tzv. “Sarajev- djela pisaca, ukomponiranih muzičkih nota kompozitora,
skom procesu”, u kojem se sudilo grupi bošnjačkih “gospodin glumac”, kako su ga sugrađani prozvali, Rejhan
intelektualaca za djela protiv naroda i države. Ujed- Demirdžić u naslijeđe svom gradu ostavio je mnogo toga.
no je to bio i jedan od posljednjih velikih političkih Ostavio mu je tradiciju, kulturu, umjetnost. Ostavio mu je
procesa u raspadajućem komunističkom režimu u identitet. Kao sin begovice i age, Rejhan Demirdžić rodio
Jugoslaviji, kao i jedan od najkontroverznijih. Tužilaš- se 2. januara 1927. godine u Sarajevu, u kojem je i preminuo 22. augusta 1988.
tvo je tvrdilo da su okrivljeni činili dobro organizo- Još je kao dječak sanjao pozorište, scenu, te se na sve načine pokušavao približiti
ostarjelim daskama koje su Rejhanu značile više od života. U pozorište je ulazio
vanu grupu koja je imala za cilj rušenje postojećeg kroz prozore i provlačio se kroz podrume samo da bi prisustvovao predstavama.
poretka i uspostavljanje islamske države na teritoriji Uprkos protivljenju šire porodice, poslušao je svoju majku koja mu je govorila da
Bosne i Hercegovine, a sve u dogovoru s izvjesnim “ide za onim što ga vuče”, te je naposljetku postao glumac. Demirdžić je jedan od
organizacijama u inostranstvu. prvih bosanskohercegovačkih glumaca koji je glumu približio narodu, a dodajući
Suđenje je počelo 18. jula 1983. godine, a optuženi veliku dozu intelektualnosti i gospodske otmjenosti u pristupu scenskoj umjetno-
su za “udruživanje radi rušenja ustavnog poretka”, te sti, istovremeno je publiku i gledaoce i obrazovao i zabavljao. Ostat će upamćen
radi “verbalnog delikta”. Osnova za montiranje pro- i kao umjetnik koji se nije odricao svog nacionalnog bošnjačkog identiteta, već je
cesa nađena je u knjizi “Islamska deklaracija” Alije on postao i ostao neodvojiv dio njegove glumačke interpretacije, njegovog “ćeifa”,
Izetbegovića; putu nekolicine od uhapšenih (Omer prepoznatljiv u govoru, kulturi ophođenja i fizičkim gestama.
Behmen, Ismet Kasumagić, Edhem Bičakčić, Hu-
sein Živalj i Hasan Čengić) u Iran u januaru 1983. U okviru
Optužnica je bila napisana na 105 strana. Suđenje sporazuma o
je počelo 18. jula, a završilo se 19. augusta. izvozu žitarica koji
Presuda je bila skoro pa prepisana optužnica, u svim se provodi pod
koordinacijom
ključnim dijelovima. Svi optuženi proglašeni su krivim Republike Türkiye
i dobijaju ukupno 89,5 godina zatvora. Alija Izetbe- s ciljem rješavanja
gović osuđen je na 14 godina, Omer Behmen na globalne
maksimalnih 15 godina, Hasan Čengić i Ismet Kasu- prehrambene
krize, za
magić na po 10 godine, Edhem Bičakčić osuđen je sedam dana je
na sedam godina, Džemaludin Latić na 6,5 godina, 305.458 tona
Husein Živalj na šest godina, a Salih Behmen, Mustafa žitarica sigurno
otpremljeno iz
Spahić i Melika Salihbegović i Derviš Đurđević na po ukrajinskih luka
pet godina, te Đula Bičakčić na šest mjeseci zatvora. putem deset
Svi optuženi kojima je komercijalnih
brodova.
kazna još bila na snazi
oslobođeni su i amne-
stirani 1988. godine,
kada su oslobođeni
svi politički zatvorenici
u Jugoslaviji suđeni za
verbalni delikt.

STAV 19/8/2022 7