Page 41 - STAV broj 286
P. 41
prepun je, crkvica na kraju grada također. žena. Silovana je u aprilu 1992. godine u Taj je hotel doslovno bio sav u krvi u pro-
Pored nje, upaljeno je na stotine svijeća. podrumu policijske stanice u Višegradu. ljeće 1992. godine. Ne znam kako danas
Kako bi spasili makar nešto od turistič- Nakon rata je osnovala Udruženje žena neko može uopće doći tu. Ali, eto, ljudi
ke sezone, vlasti Republike Srpske, entite- žrtava rata kako bi pomogla silovanim su- dolaze”, odgovara dok je pitamo o vauče-
ta u Bosni i Hercegovini, odlučili su svo- građankama, ali i dokumentirati zločine i rima koje dijele lokalne vlasti. “A šta da
jim građanima ponuditi turističke vaučere. osigurati da silovane žene svjedoče u pro- tu uopće komentiram?”, odgovara nam.
Određeno je nekoliko destinacija i hotela u cesima za ratne zločine. Tako su za ratni Najodgovornija osoba za ratne zločine
njima. Vlasti doniraju vaučer od stotinu ma- zločin silovanja svoje iskaze davale i žene počinjene u Višegradu bio je Milan Lukić,
raka svakom građaninu koji odluči iskoristiti koje su bile zatočene u hotelu “Vilina vlas”. komandant srpskih vojnih formacija “Beli
ponudu. Tih stotinu maraka odbije im se od Većina zatočenica je ubijena, neke su se ubi- orlovi” i “Osvetnici”. On je naredio da se
računa, Vlada kasnije to refundira hotelima. le. Jasmina Ahmetspahić bila je jedna od živi spale višegradski Bošnjaci u kućama u
Jedno od mjesta koje nudi vaučere nalazi njih, imala je 24 godine kada se ubila sko- naselju Bikavac i u Pionirskoj ulici. Bile su
se i u Višegradu. Na izlazu iz “Andrićgrada” čivši s drugog sprata hotela “Vilina vlas”. to takozvane žive lomače. U višegradskom
stoji tabla. Desno će oni koji nastavljaju ka “I danas živim manje od dva kilome- naselju Bikavac, u julu 1992. godine u dvo-
Srbiji. Strelica pravo označava banju. Tamo tra od ‘Viline vlasi’”, priča nam Hasečić. rištu kuće Mehe i Derviše Aljić, pripadnici
je “Vilina vlas”. Taj je hotel jedan od naj- “Nakon rata, bila sam samo dva puta. Jed- vojske i policije Republike Srpske zatočili
težih križeva koji Višegrad nosi na svojim nom sa sudskim istražiteljima, drugi put s su, a potom zapalili više od 70 bošnjačkih
leđima nakon rata. Tamo ide samo onaj ko britanskim novinarima. Nekako sam ušla, žena i djece. Prije toga, 14. juna 1992. go-
ne zna šta se u njemu dešavalo u proljeće popila sok i izašla a da nisam platila. Re- dine, u višegradskoj Pionirskoj ulici je u
1992. godine. Ili oni koji za to ne mare i kla sam da ne mogu platiti, konobar me kući Adema Omeragića spaljeno više od 70
nije ih briga. Idu i oni koji ne znaju i ne nije ni pitao zašto niti je tražio. Prestraš- bošnjačkih žena, djece i staraca.
slute da je to mjesto bilo jedno od najvećih no mi je sve to.” Lukić je ubijao i silovao koga je i kada
mučilišta tokom rata u Bosni. Prije skoro Hasečić kaže kako je svjesna da to što je htio. Bio je gospodar Višegrada. Nakon
tri decenije u tim je hotelskim sobama si- se dešavalo njoj i njenim sugrađankama što ga je optužio Tribunal u Hagu, godina-
lovano na stotine višegradskih žena. Neke zanima sve manje ljudi, da u Višegradu ma je bio u bijegu, ali uhapšen je u Argen-
su mučene, mnoge su ubijene, većina ih je više nikoga nije briga te da pravda nikada tini 2005. godine. Nakon presude kojom
silovana opetovano, bezbroj puta. neće biti zadovoljena. “Ali eto, da makar je za zločine u Višegradu 2009. godine u
Bakira Hasečić jedna je od njih. Jedna postave neku tablu, spomenik, neki znak Hagu osuđen na doživotnu, a njegov rođak
od najmanje 200 silovanih višegradskih da su tu ljudi ubijani, da su žene silovane. Sredoje Lukić na kaznu zatvora u trajanju
STAV 27/8/2020 41