Page 67 - STAV broj 286
P. 67

STAJALIŠTA



                                            APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Svi smo ga uvažavali iako nismo znali zašto

                                            KAŽI DA TI





                                            KAŽEM


                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ

                                            Kerim Kurtović ostao je magistrom. Učiteljem neobičnih frazema.
                                            A tu se zaista dobro snalazio. Upoznao sam ga, pamtim, u
                                            arhaičnoj pisarnici ili radionici (Ulica Mula Mustafe Bašeskije)
                                            gdje sam tad često zalazio. Bio je to nekako prijatan prostor,
                                            zahvaljujući domaćinu (često smo se smijali i u raspravama), ali
                                            Kerim je uvijek imao onu svoju oficirsku distancu



                 ikad nisi znao je li mu to uzre-  Njegovi pokreti, intonacija, sve je to   Tako je Kerim Kurtović započinjao neku
                 čica ili se doista trenutno ne   bilo nekako svečano, a riječi kao riječi,   od svojih teorija o budućnosti svijeta. Dje-
                 može sjetiti šta je počeo govoriti.   ponekad prijetvorne, ponekad hamle-  lovalo je to ozbiljno i upozoravajuće. Ni-
         N“Kako se zove...”, kako ćeš na to   tovske, a uvijek himbene. Kao i njegove   smo ga uvijek uzimali za ozbiljno. Zato
          odgovoriti kad ne znaš o čemu govori ili   priče ili teorije. Nedovršene.  bi ponekad vrisnuo. Kao sad:
          “kako se kaže...”, ali tako je govorio i bio   Dok je izlazio iz “Išareta”, uvaženi   Čajni kolutići nam poručuju da je do-
          je to njegov prepoznatljiv retorički stil.  magistar Kerim Kurtović skoro se stro-  šao kraj svijeta.
            Inače, sam izraz djeluje prilično po-  poštao na zemlju jer mu je kišobran zapao   Staromodni kudret-sahat svoje je
          godbeno. Kao onaj “dam ti, daš mi” ili,   u otvor šahta. Ipak se samo spotaknuo.  otkucao.
          još jednostavnije, “dam – daš”. Ovisi o   I ponosno nastavio gaziti.    Sad je njihovo vrijeme.
          tom kako se na čitavu stvar u određenom   Taj njegov magisterij bio je u kaži-mi-  I neka im bude.
          trenutku gleda. A nikad nisi mogao znati   -da-ti-kažem stilu i tu je stao. Završio je   Kao što je i zapisano.
          kako on na to gleda.              svoje istraživanje. Tema je iscrpljena, go-  Zna se ko je diktirao i ko je zapisao.
            Jednom je pričao nešto o ne znam   vorio je. Za doktorat tu nije bilo mjesta,   Uvijek je to jednostavno.
          čemu (nismo to nikad ni saznali) i naglo   a ništa ga drugo nije ni zanimalo. Možda   Kao i bilo koje drugo pisanje.
          se rasrdio jer ga je neko poremetio (nije   se nadao da će mu magisterij priznati kao   Onaj ko ti diktira zapravo si ti iako tog
          znao njegov način govora) i kazao nešto   doktorat, ali to se nije dogodilo.  nisi svjestan, niti ćeš ikad biti.
          kao “kako ću znati o čemu si počeo go-  Kerim Kurtović ostao je magistrom.   Tako je to u ovom svijetu.
          voriti i kako ću znati o čemu ti uopće mi-  Učiteljem neobičnih frazema. A tu se za-  Slušaš i kad ne razumiješ.
          sliš, ukoliko misliš?”. Podigao se od stola   ista dobro snalazio.      Kondicional svih kondicionala stoji
          i otišao. Bio je to nekako tužan trenutak.  Upoznao sam ga, pamtim, u arhaičnoj   na vratima.
            – Kaži da ti kažem.             pisarnici ili radionici (Ulica Mula Mustafe   I pokušava nešto izgovoriti.
            Nikad prije nisam put čuo da je to re-  Bašeskije) gdje sam tad često zalazio. Bio   Prije nego što je artikulirana, riječ
          kao. To nije bilo pogodbeno. Zvučalo je   je to nekako prijatan prostor, zahvaljujući   muca. Kerim Kurtović mrmljao je neke
          kao odgovor. I kao zagonetka.     domaćinu (često smo se smijali i u raspra-  fonetske primjere, kao:
            Pitate se ko je on?             vama), ali Kerim je uvijek imao onu svoju   Škup...
            I ja se pitam.                  oficirsku distancu (zovem je tako jer se   Sobr...
            Kad tako nešto kaže Kerim Kurtović,   ničeg drugog ne mogu sjetiti).  Zdobr???
          ne znaš je li to za smijeh ili za plač. Po-  Često sam ga otad viđao.   Kžmidtžem...
          kreti su mu oštri i odsječni kao u nekog   Uvijek lijepo odjevenog i urednog.  Tako su izgledale njegove srdžbe.
          oficira iz udžbenika, a oči suosjećajne,   Umirući ljudi uglavnom ne lažu. To je   A onda je magistar odlučno zakora-
          tužne, kao da je proveo život u pećini   bio tipičan retorički uvod Kerima Kurto-  čio u maglu i oluju što se više nego jasno
          razmišljajući. Takav je bio. Nikad mu   vića. Međutim, ima hin (kao onaj u priči   spremala.
          nisi znao ništa.                  Vladana Desnice ili neki drugi iz našeg   Ne znam šta bih još mogao o njemu
            Njegovo ime i prezime i samom su mu   iskustva). Ima hin i neka hin.  kazati.
          zvučali kao neka titula (“Ne misliš valjda   Pošto su ljubitelji čajnih kolutića za-  Pamtim, zapravo, samo srdžbe.
          da bi Kerim Kurtović postupio tako ili   vladali ovim svijetom i, gdje god da se po-  Objašnjenja su mi uvijek bila nepoznata.
          učinio nešto tome slično?!”)      javiš, vidiš hin (potpuno tipično), naravno   I takva su i ostala.
            Svi smo ga uvažavali iako nismo zna-  kao važne službenike, skrivam se, koliko   Kao i titula Kerim Kurtović. O njoj
          li zašto.                         mogu, iako se sudbina svih nas jasno zna.   bi samo on mogao nešto ispričati.    n


                                                                                                    STAV 27/8/2020 67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72