Page 67 - STAV broj 286
P. 67
STAJALIŠTA
APOKRIFNI FRAZARIJ
Svi smo ga uvažavali iako nismo znali zašto
KAŽI DA TI
KAŽEM
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ
Kerim Kurtović ostao je magistrom. Učiteljem neobičnih frazema.
A tu se zaista dobro snalazio. Upoznao sam ga, pamtim, u
arhaičnoj pisarnici ili radionici (Ulica Mula Mustafe Bašeskije)
gdje sam tad često zalazio. Bio je to nekako prijatan prostor,
zahvaljujući domaćinu (često smo se smijali i u raspravama), ali
Kerim je uvijek imao onu svoju oficirsku distancu
ikad nisi znao je li mu to uzre- Njegovi pokreti, intonacija, sve je to Tako je Kerim Kurtović započinjao neku
čica ili se doista trenutno ne bilo nekako svečano, a riječi kao riječi, od svojih teorija o budućnosti svijeta. Dje-
može sjetiti šta je počeo govoriti. ponekad prijetvorne, ponekad hamle- lovalo je to ozbiljno i upozoravajuće. Ni-
N“Kako se zove...”, kako ćeš na to tovske, a uvijek himbene. Kao i njegove smo ga uvijek uzimali za ozbiljno. Zato
odgovoriti kad ne znaš o čemu govori ili priče ili teorije. Nedovršene. bi ponekad vrisnuo. Kao sad:
“kako se kaže...”, ali tako je govorio i bio Dok je izlazio iz “Išareta”, uvaženi Čajni kolutići nam poručuju da je do-
je to njegov prepoznatljiv retorički stil. magistar Kerim Kurtović skoro se stro- šao kraj svijeta.
Inače, sam izraz djeluje prilično po- poštao na zemlju jer mu je kišobran zapao Staromodni kudret-sahat svoje je
godbeno. Kao onaj “dam ti, daš mi” ili, u otvor šahta. Ipak se samo spotaknuo. otkucao.
još jednostavnije, “dam – daš”. Ovisi o I ponosno nastavio gaziti. Sad je njihovo vrijeme.
tom kako se na čitavu stvar u određenom Taj njegov magisterij bio je u kaži-mi- I neka im bude.
trenutku gleda. A nikad nisi mogao znati -da-ti-kažem stilu i tu je stao. Završio je Kao što je i zapisano.
kako on na to gleda. svoje istraživanje. Tema je iscrpljena, go- Zna se ko je diktirao i ko je zapisao.
Jednom je pričao nešto o ne znam vorio je. Za doktorat tu nije bilo mjesta, Uvijek je to jednostavno.
čemu (nismo to nikad ni saznali) i naglo a ništa ga drugo nije ni zanimalo. Možda Kao i bilo koje drugo pisanje.
se rasrdio jer ga je neko poremetio (nije se nadao da će mu magisterij priznati kao Onaj ko ti diktira zapravo si ti iako tog
znao njegov način govora) i kazao nešto doktorat, ali to se nije dogodilo. nisi svjestan, niti ćeš ikad biti.
kao “kako ću znati o čemu si počeo go- Kerim Kurtović ostao je magistrom. Tako je to u ovom svijetu.
voriti i kako ću znati o čemu ti uopće mi- Učiteljem neobičnih frazema. A tu se za- Slušaš i kad ne razumiješ.
sliš, ukoliko misliš?”. Podigao se od stola ista dobro snalazio. Kondicional svih kondicionala stoji
i otišao. Bio je to nekako tužan trenutak. Upoznao sam ga, pamtim, u arhaičnoj na vratima.
– Kaži da ti kažem. pisarnici ili radionici (Ulica Mula Mustafe I pokušava nešto izgovoriti.
Nikad prije nisam put čuo da je to re- Bašeskije) gdje sam tad često zalazio. Bio Prije nego što je artikulirana, riječ
kao. To nije bilo pogodbeno. Zvučalo je je to nekako prijatan prostor, zahvaljujući muca. Kerim Kurtović mrmljao je neke
kao odgovor. I kao zagonetka. domaćinu (često smo se smijali i u raspra- fonetske primjere, kao:
Pitate se ko je on? vama), ali Kerim je uvijek imao onu svoju Škup...
I ja se pitam. oficirsku distancu (zovem je tako jer se Sobr...
Kad tako nešto kaže Kerim Kurtović, ničeg drugog ne mogu sjetiti). Zdobr???
ne znaš je li to za smijeh ili za plač. Po- Često sam ga otad viđao. Kžmidtžem...
kreti su mu oštri i odsječni kao u nekog Uvijek lijepo odjevenog i urednog. Tako su izgledale njegove srdžbe.
oficira iz udžbenika, a oči suosjećajne, Umirući ljudi uglavnom ne lažu. To je A onda je magistar odlučno zakora-
tužne, kao da je proveo život u pećini bio tipičan retorički uvod Kerima Kurto- čio u maglu i oluju što se više nego jasno
razmišljajući. Takav je bio. Nikad mu vića. Međutim, ima hin (kao onaj u priči spremala.
nisi znao ništa. Vladana Desnice ili neki drugi iz našeg Ne znam šta bih još mogao o njemu
Njegovo ime i prezime i samom su mu iskustva). Ima hin i neka hin. kazati.
zvučali kao neka titula (“Ne misliš valjda Pošto su ljubitelji čajnih kolutića za- Pamtim, zapravo, samo srdžbe.
da bi Kerim Kurtović postupio tako ili vladali ovim svijetom i, gdje god da se po- Objašnjenja su mi uvijek bila nepoznata.
učinio nešto tome slično?!”) javiš, vidiš hin (potpuno tipično), naravno I takva su i ostala.
Svi smo ga uvažavali iako nismo zna- kao važne službenike, skrivam se, koliko Kao i titula Kerim Kurtović. O njoj
li zašto. mogu, iako se sudbina svih nas jasno zna. bi samo on mogao nešto ispričati. n
STAV 27/8/2020 67