Page 3 - STAV broj 400

UVODNA RIJEČ

Filip Mursel Begović

Život na dlanu nane iz Visokog

DRŽAVA KAO

SVETOST VAKUFA

HADŽINICI FERIDI HANUMI ČABARAVDIĆ

Nazvala me je Hadžinica Ferida-hanuma stotine hiljada ljudi posti dobrovoljno, noću se prethodnim generacijama, a u takvom stanju
Čabaravdić. Nana koju nikada nisam upoznao dižu, nisu zabrinuti za ovu zemlju. Zatim ih umišljaju da preskakanje složenih prepreka
tražila je i našla moj broj telefona. Željela mi dušmani osporavaju i označavaju kao islam- mogu izvesti bez vježbe, bez sistema, bez kom-
je poručiti da podržava našu borbu, da Stav ske radikale. A ne znaju sirotani i hudnjaci promisa, bez lične žrtve u ime općeg, misle da
prati od početaka i da svaki dan uči dove za kakvu ljepotnost duha nosi dlan koji pada će se sve odviti automatski.
nas i moli da nas Allah, dž.š., zaštiti od duš- na časno lice Feride-hanume Čabaravdić. Ne Rezultat je da uvijek padamo na istim
mana. Bilo je to nešto posve neobično u jedno znaju zalutali mrzitelji da njene dove i njih preprekama, a prema razvijenijim sistemi-
obično poslijepodne u kojemu sam počeo po- spašavaju. Posve iracionalno, reći će neko, ali ma, kakvi su srpski i hrvatski, u poredbi smo
sustajati pritisnut lošim vijestima koje struje vjera je nekome iluzionizam, a nekome zbilja. kao srdelica naspram ajkule, kao invalid koji
našim političko-društvenim životom. Kao da Ostvariti i odbraniti državu bila je zbilja. Od- se utrkuje s profesionalnim sprinterom. Tr-
smo osuđeni svaki dan iznova tražiti snagu govornost u njenom čuvanju u sebi nosi ujed- kali bismo se i osvajali medalje, a posebice u
da nastavimo, da ne pobjegnemo bezglavo, no i odgovornost prema vakufu. I to ne bilo štafeti podbacujemo. Ne želimo ništa predati,
da iz glave izbijemo misli u kojima propitu- kojem. Šehidskom! A mi, da parafraziramo štaviše, umjesto da štafetu uručujemo onome
jemo svrhu našeg djelovanja i ne postavljamo vrlo stroga pravila o upravljanjima vakufima ispred nas, mi podmetnemo nogu jedan dru-
pitanje “šta nama ovo sve treba”. Na to liježe koja nam iznose da je doslovno proklet onaj gome. Ili, u slučaju primitivnijih bošnjačkih
dova Feride-hanume kao išaret i nagrada. Pa koji iznevjeri ili mu prenamjeni svrhu. Teško uzoraka, štafeta može poslužiti i kao “nož u
od svih ljudi kojima treba zahvaliti na osmo- breme, ali i lahak zadatak ako pratite pokret leđa”. Pritom trčimo na tribine umjesto prema
godišnjem izlaženju i četristotom broju volio dlana Feride-hanume. cilju dok čaršijska rulja viče: “Mujo, Mujo”, a
bih istaći Hadžinicu Feridu (i one poput nje), Raširena bolest među nama i veliki pro- Bošnjo ozaren i s otvorenim rukama zaleti se
koja nam je otkrila najljepši mogući poklon blem jeste to što lično često pretpostavljamo na tribine. Za to vrijeme Srbe i Hrvate čeka
– dovu. Nagrada je to za životno djelo, nije općem. U ime općeg neko može žrtvovati lič- pobjednički pijedestal, a Mujo pak konta bit-
malo. U jednom Visokom živi Ferida, starica no poklanjajući svoje vrijeme i znanje, neko no je šta kaže raja. Važno je učestvovati, a ne
na čijim dlanovima crpimo snagu. U Visokom darujući svoje pare, a neko prije svega treba pobijediti, zar ne? No, ovakva životna filozo-
živi starica zbog koje sve ovo ima smisla. Duš- žrtvovati svoj ego. Trebaju nam i oni preko fija ne može održati državu.
mani bi mogli reći da smo spali na niske gra- kojih dosežemo stepenik više, posebno kada Tanahna je granica između lične koristi i
ne kada ovisimo od jedne nane. U kakvoj su je riječ o nastavljačima. Takva žrtva podrazu- opće dobrobiti, čovjek se lahko samozavara.
samo zabludi. Ferida je, kako se može saznati mijeva da lično kleknemo i dopustimo dru- Međutim, ako nema mjere i orijentira, nema
u ovom broju, uvakufila svoj imetak i sa su- gome da se popne na naša ramena i skoči pre- ni puta, nema naprijed, ostajemo na mjestu
prugom rahmetli Salihom izgradila džamiju ko prepreke u ime opće dobrobiti. Nažalost, zarobljeni u samovoljama koje će nas napo-
na Prokoškom jezeru koja je postala i svoje- većina Bošnjaka ne želi da neugodno kleči i sljetku uništiti. Moglo bi na koncu ispasti da
vrsna turistička atrakcija. ne poštuju ovu naviku kao ličnu žrtvu pred je Hrvatima i Srbima više stalo do onoga čemu
I zato nam je važna Ferida. Jer je osjetila oltarom zajedničkog interesa, a kada se to i teže, pa će im biti i uslišano. Nama bi moglo
potrošnost ovoga svijeta, jer se utječe Onome nekim čudom dogodi, oni koji se penju na ostati prokletstvo nakon što smo iznevjerili
Koji je Vlasnik svega, jer njena briga za ovom poklonjena ramena umjesto da odskoče zna- zajedničko vakufsko dobro koje zovemo drža-
državom i bošnjačkim narodom jeste jecaj koji ju dobrotvora unerediti mokraćom, zatim ga va. Ni Feridi-hanumi neće ostati drugo nego
se čuje u dovi. Jecaj sa snagom dobročinstva gazeći zatući nogom. da prouči “olakšaj nam Allahu dragi”, kao što
u ime opće koristi. Jecaj vakufa. Sir Isaac Newton napisao je u 17. stolje- se uči bolesnicima na samrtničkoj postelji. Da
Slijedom toga, pitamo se, je li nam drža- ću: “Ako i vidim dalje od ostalih, vidim zato bude brzo i sa što manje boli.
va poklonjena? Jeste, ako je gledamo kao na što stojim na leđima divova.” Englezi su ovu Pa ako tako i bude, eto, neka barem bude
vakuf. Čiji? Boraca, šehida i onih političara izreku preuzeli kao nacionalni moto, a nastav- stojeći, na nogama. Ako već nije život, da nam
poput Alije Izetbegovića koji su izveli doslov- ljanjem i oslanjanjem na tradiciju ne preuzi- smrt bude dostojna leđa divova koji su nam
no keramet i u nemogućim uvjetima ostvarili maju samo niske znanja već i nacionalni po- prethodili. Pa, ako nas pitate, po četristoti put,
nemoguće. Njihovi nastavljači tvrde da dok nos i dostojanstvo. Bošnjački mentalitet teško ništa drugo nismo ni očekivali nego borbu.
god su pune džamije mladih ljudi i dokle god prihvaća da ono što imaju trebaju zahvaliti Ako treba do kraja, ali stojećki. n
urednik@stav.ba

STAV 4/11/2022 3