Page 15 - STAV broj 337

BOŠNJAK U NEW YORKU

Bivši “hašišar” na mjestu zločina

AKO ŽELIŠ ŽIVJETI U

ILUZIJAMA, NE IDI

NA WOODSTOCK

Kuća u kojoj smo iznajmili sobu pripadala je nekada Davidu Bowieju. U njoj
je jedno vrijeme živio s Iman. Kasnije su napravili mnogo veću, na mnogo
Piše: boljoj, javnosti nepoznatoj lokaciji, na kojoj je čuveni muzičar uglavnom živio
Nebojša do posljednjeg dana. Gazdarica je svašta napričala, teško se moglo bilo šta
ŠERIĆ ŠOBA pohvatati. Nisam ništa od svega toga zapamtio, a vala i nije mi do toga bilo
toliko ni stalo. Gledao sam kako da se opustim i udahnem duboko.

dahnuo sam duboko i skočio u kojekakvih naizgled neobičnih hipi i onaj uvezen iz Holandije koji nikada
bazen. Ronio nošen inercijom lokacija, koje su se pokazale sasvim nije vidio sunce.
koliko sam mogao. Ne izdurah običnim i komercijalnim. Vožnja au- Kuća u kojoj smo iznajmili sobu pri-
Udugo. Kilogrami su se nakupili, tom kroz country side itekako je ugod- padala je nekada Davidu Bowieju. U njoj
godine bez ikakve vježbe, a izoliranost od na, daleko od usijanog betona i grad- je jedno vrijeme živio s Iman. Kasnije su
samog sebe uzela je danak. Nekada sam skog stresa. Zastali bi tu i tamo jer su napravili mnogo veću, na mnogo boljoj,
mogao daleko dobaciti nakon skoka s mola srne prelazile put, neka stara kuća bi javnosti nepoznatoj lokaciji, na kojoj je
na Lopudu, mladalačka pluća držala su nas privukla svojom zasebnošću. A čuveni muzičar uglavnom živio do po-
zrak dugo, dugo. Ali danas... onda bi krenula svađa oko promaše- sljednjeg dana. Gazdarica je svašta na-
Potrefilo se da sam sâm u bazenu kuće ne raskrsnice i trgnuli bi se verbalni pričala, teško se moglo bilo šta pohvata-
koju smo iznajmili u okolini Woodstoc- pištolji, ko je kriv za šta od početka ti. Nisam ništa od svega toga (za nekog
ka, popularnog mjestašca udaljenog tri veze, a ko nije. fana vjerovatno bitno) zapamtio, a vala
sata vožnje od New Yorka. Većina vas Dok sam stajao s maskom na glavi i nije mi do toga bilo toliko stalo. Gle-
koji ovo čitate čuli ste sigurno za čuveni u “covid” redu ispred pekare, da kupim dao sam kako da se opustim i udahnem
koncert iz 1969. godine, kada su pred pola kruh za jutarnju paštetu i majonezu (uz duboko. Sat otkucava, povratak kući je
miliona ljudi svirali Jimi Hendrix, Janis jogurt), vidjeh u izlogu sliku iz davnih neminovan, bitnije mi je da vidim gdje
Joplin, The Who, Joe Cocker, Jefferson vremena, kada je ispred te iste pekare koji zečić trči, gdje vjeverice kake, medo
Airplane... E pa taj se koncert nije desio pozirao Bob Dylan. I on je tih davnih ganja žirafu sa “sijačem”. Moje privatno
u Woodstocku, nego sat i kusur dalje, u šezdesetih bježao iz grada u selendre pa ludilo ponekad traži otklon od civilizacije
mjestu Bethel, na farmi jednog lika koji se najvjerojatnije prvi dovukao ovdje i koji je tako teško naći. Taman pomisliš
nije imao pojma šta mu se sprema. napravio famu koja je zatim privukla da si sam i da čuješ samo cvrkut ptica i
Soundtrack ploču s koncerta kupio sam druge. Sve je tada, naravno, izgledalo vjetrić kako njiše grane, a onda upadne
u Robnoj kući “Sarajka” tamo neke 1981. drugačije, pekara je bila pekara, a ne pro- idiot s kosilicom ili te preleti helikopter.
godine, kada sam još bio “hašišar”. Po ci- davnica svega i svačega s prodavačima Plutao sam u bazenu kao stari ali-
jeli sam dan znao vrtjeti ploču i posmatra- iza pulta koji tetovirani od glave do pete gator i posmatrao obližnju šumu, još
ti fotografije s omota. Ko bi mogao pret- rade svoj ljetni posao mrzeći ga. Nije se šokiran činjenicom da oko mene nema
postaviti da ću se ikada motati po ovim tada moglo platiti telefonom nego samo gomile ljudi i gradske vreve. Nekada
krajevima u kojima je ama baš sve ispalo papirnatim dolarima, koji su još imali davno mogao sam se uhvatiti rukama
suprotno od onoga kako sam zamišljao. pokriće u zlatu. za mol i izvući svoje tijelo napolje u
Nigdje hipika ni hašišara, nigdje slobodne Upoznah malo dalje i nekog pilja- jednom potezu. Dječiji instinkt ponese
ljubavi, nigdje ništa iz mladalačke mašte, ra koji prodaje dobar paradajz i jago- me i pokušah uraditi to isto. Nisam se
osim klasične američke suburbije, odno- de. Njegovi su 1930. godine pobjegli iz ni počeo dizati, kad me gravitacija po-
sno mjestašca gdje dolaze imućni ljudi u New Yorka kada je krenula strašna kri- vuče unazad. Mišići kao da su nestali.
svoje fensi preplaćene vikendice, turisti za nakon pada Wall Streeta i kupili ze- Totalno razočaran, otplivah do izlaza iz
koji se zgražavaju nad cijenama i u najjef- mlju daleko od grada. Lik živi sam na bazena. Ako ništa, barem mogu skočiti
tinijoj samoposluzi. četrdeset hektara, nema zuba u glavi, ali “bombu” i napraviti valove kakve pri-
Nisam se dao omesti viđenim, kre- posao mu ide odlično. Ljudi vole kupiti je nisam mogao. Na tome bi mi svako
nuh sa suprugom naokolo obijati vrata paradajz na pijaci, makar u pitanju bio na molu Lopuda mogao pozavidjeti. n

STAV 20/8/2021 15