Page 3 - STAV broj 337

UVODNA RIJEČ

Filip Mursel Begović

Na sceni je revizionizam najtežeg kalibra

UPOREĐIVANJE

IZETBEGOVIĆA I DODIKA

VODI U AMNESTIJU

VELIKOSRPSKE POLITIKE

Upoređivanje Bakira Izetbegovića i Mi- na to, neki su se usudili tvrditi da je sve to je isuviše umjeren i da ne koristi dovoljno
lorada Dodika, i to tako da se izjednačavaju neki dogovor u kojem Inzko spašava i Bakira krupnih i teških riječi. Interesantno je da su
kao javne i političke ličnosti, kao lideri koji Izetbegovića i Milorada Dodika. Odjednom mnogi od takvih kritičara često upravo oni
artikuliraju politiku stranaka koje predvode, više nisu mogli tvrditi da se Izetbegović i koji tvrde da nema razlike između Izetbego-
ne samo da je činjenično netačno, krajnje Dodik planski svađaju da bi digli tenzije i na vića i Dodika pa samo treba pomisliti šta bi
maliciozno već i duboko uvredljivo i posve tome dobili glasove, već su se usudili tvrditi tvrdili da lider SDA zaista koristi i deseti dio
je na tragu nekadašnjeg izjednačavanja (Kazaz-Marić opozicijski logički sklop) da je Dodikove retorike. Vjerovatno bi vrištali kako
Alije Izetbegovića i Radovana Karadžića. to neka nova vrsta zavađanja naroda u korist je Dodik, njegov šovinizam i uopće veliko-
No, pobude za izjednačavanje Izetbegovića etnonacionalnih politika. Dakle, iz svoje mr- srpski fašizam tek posljedica politike SDA
i Dodika treba tražiti upravo u istoj onoj želji žnje prema SDA i onome što ona predstavlja i Izetbegovića. Štaviše, takve tvrdnje doista
za izjednačavanjem bošnjačke i srpske po- spremni su sudjelovati u nijekanju genocida. i postoje i pokušavaju se plasirati u javnost.
litike koja traje još od 1990. godine, a koja S druge strane, Bakir Izetbegović nema izja- Izjednačavanje Izetbegovića i Dodika, priča
je, nakon svega što je Karadžić uradio i radi va kojima tretira međunacionalne odnose ili o nekakvim podjednako lošim nacionalnim
čega je osuđen kao ratni zločinac, posta- srpski narod, a koje bi bile sporne, genera- politikama i liderima, poticala ona iz malici-
la nemoguća čak i za one najzlonamjernije. lizirajuće ili kontroverzne, a kamoli uporedi- oznosti, strančarenja ili obične gluposti, ima
Dakle, jugonostalgičarske teze “ko nas to ve s Dodikovim primitivnim antibošnjačkim za rezultat jedino normalizaciju Dodikovog
zavadi” i “svi su oni isti” činjenično pada- šovinizmom. šovinizma spram Bošnjaka. Takva poređenja
ju u vodu na Međunarodnom sudu u Haa- “Naša osveta će biti da ćemo napraviti amnestiraju Dodika jer njegov velikosrpski
gu, koji je jasno i pravomoćno dao odgo- jedno uređeno društvo, jednu evropsku ze- šovinizam stavljaju u neku vrstu dijalektič-
vore na ovakve relativizatorske tendencije. mlju u kojoj će biti civilizacijski odnosi”, re- kog odnosa ili ga označavaju dijelom “stan-
Nova verzija politike nivelacije podjednako kao je Izetbegović u posjeti Fazlagića Kuli, dardnog” političkog diskursa s “bošnjačkim
je odvratna jer, iako Dodik nije ratni zloči- a što je srpska politika uzela kao magnum nacionalistima” u kojem nema dobrih ili loših.
nac, on svakako jeste sljedbenik jedne zlo- crimen i dokaz da se Bošnjaci žele svetiti. U Lažna izjednačavanja te vrste sakrivaju stvar-
činačke politike i ideologije, a što svakod- svojim reakcijama isticali su riječ “osveta”, a ne razloge velikosrpskog šovinizma jer se u
nevno demonstrira šovinističkim i, zašto ne namjerno izostavljali iskazanu namjeru koja suštini tvrdi da ni on ni njegovi eksponenti
reći, doslovno fašističkim govorom mržnje podrazumijeva “uređeno društvo”, “evrop- poput Dodika ne bi postojali bez podjednako
spram Bošnjaka, ali i ostalih naroda. Reći sku zemlju” i “civilizacijske odnose”. Do te lošeg i toksičnog bošnjačkog nacionalizma
da su Bošnjaci “konvertiti” i “izmišljena na- se mjere ova poruka iskrivljavala da je (po) i njegovih predstavnika poput Izetbegovi-
cija” jeste dio genocidnog imaginarija koji četnik i posrbica Muharem Bazdulj optužio ća, a što nije tek obična laž već historij-
je na koncu i doveo do genocida. Odnosno, Izetbegovića da se koristio miloševićevskom ski revizionizam najtežeg kalibra u smjeru
nijekanje nečijeg postojanja znači ujedno i retorikom. Odnosno, nije Dodikova politi- poništavanja krivnje za agresiju, genocid,
nijekanje zločina jer, ako neko ne postoji, ka sljednik Miloševića, koji je bio master etničko čišćenje i velikosrpsku segregacij-
zločin se nije mogao ni dogoditi. mind Genocida nad Bošnjacima, nego je sku politiku prema povratnicima nakon rata.
Srpski zločinački barbarogenij ne odusta- to Izetbegovićeva retorika. Ovakva zamje- Nažalost, upravo tako nešto i odgovara fal-
je od svog ustanovljenog modusa operandija. na teza krajnje je monstruozna i posve je u sifikatorima iz reda “građanskih kritičara”
Naprimjer, Dodik je jedno vrijeme jahao na duhu specijalnog rata koji Srbi provode od jer je krivotvorenje historijskih činjenica, ali
izmišljenoj tvrdnji da je Alija Izetbegović bio kraja rata naovamo s ciljem izjednačavanja i netačno predstavljanje današnjeg politič-
pripadnik Handžar divizije, što mu je trebalo i relativiziranja krivnje. To što su uspjeli re- kog diskursa i vrijednosti koje zastupa srp-
da Bošnjacima pripiše genetsku krivnju za grutirati i neke Bošnjake u svoje redove ne ska i bošnjačka politika u funkciji dolaska
sudioništvu u SS jedinicama. To što je Alija govori o slabosti Bošnjaka, govori o tome na vlast na prostorima s bošnjačkom veći-
Izetbegović bio i mladomusliman i partizan koliko su im namjere ozbiljne te da su spre- nom. Tužno je i strašno što su radi osvajanja
nikako ne odgovara crno-bijelom svijetu mni uložiti sve da svoje planove ostvare. vlasti takvi spremni istovremeno amnesti-
srpske logike te je trebalo izmisliti krivnju Paradoksalno je to da se Izetbegoviću često rati velikosrpsku politiku i demonizirati onu
koja ne postoji da bi se opravdao srpski mit. zna prebacivati od nekih usijanijih glava, ili bošnjačku. Ipak, protiv činjenične istine ne
Sličnu transgenetsku krivnju Dodik je pripi- barem onih koje ne razumiju dovoljno dobro mogu se boriti pa se na koncu pokazuje da
sao i Valentinu Inzku kada ga je optužio da nužnost doze kompromisa u vođenju poli- im se moralni relativizam vraća kao bume-
je potomak nacista i Gestapoa. Bez obzira tike, naročito u multietničkim državama, da rang, njima na štetu. n

STAV 20/8/2021 3