Page 10 - STAV broj 199-200

NA MJESTU DOGAĐAJA

dvadesetak uključenih u kuhanje i pripremanje hrane, i još to-
liko koji rade neke druge poslove ovdje u kampu u ovom pro-
storu koji služi kao trpezarija za vrijeme obroka, a kada završi
obrok, ovaj je prostor društveni centar, gdje imamo razne aktiv-
nosti – edukacije, druženje, igru s djecom, kreativne radionice,
radionice crtanja, slikanja, fotografije, matematičku radionicu
itd.”, objašnjava Tatarević.
On naglašava da bez građana Bosne i Hercegovine i druš-
tveno odgovornih kompanija ovo ne bi bilo moguće jer se sve
ove aktivnosti finansiraju od priloga dobrih ljudi.
Ovaj kamp ni po čemu nije običan. Boravak u njemu izuzet-
no je prijatan. Nema prizora od kojih tjeraju suze na oči zbog
teških uvjeta u kojima su ljudi prinuđeni boraviti. Ovdje nije Roos Ykema (lijevo) i
tako. Migranti ga sve više doživljavaju kao svoj novi dom i na- Hannah Holmer (u sredini)
stoje se što više uključiti kako bi pomagali drugima, kako bi bili
korisni zajednici i na što bolji način uredili životni prostor. Vidi Vidim da su Bosanci miroljubiv narod, dobra je ovo zemlja,
se to u društvenim prostorijama okićenim dječijim likovnim nisam imao nikakvih problem”, kaže Uddin. U Pakistanu mu
radovima. Vidi se to i u kuhinji, gdje su i migranti volonteri. je ostalo petero djece i žena. Oni su sada kod njegovog brata
Moin Uddin za sebe kaže da je društveni radnik, njegova u kući i brat traži način da ih prebaci u Bosnu i Hercegovinu.
je misija da pomaže svojoj braći migrantima. On je iz Pakista- “Aplicirao sam za azil u Bosni i Hercegovini. Ne želim više
na. Do 2014. godine u Pakistanu je radio kao menadžer u far- ići ni u jednu drugu zemlju, želim ostati ovdje. Želim ovdje do-
maceutskoj kompaniji. U svojoj domovini imao je problem s vesti porodicu i da zajedno ovdje provedemo život”, kaže Uddin.
talibanskom vojskom pa je morao pobjeći, prvo je otišao u Ma-
leziju, ali, kako kaže, shvatio je da su i tamo problemi slični. OSTAJEM OVDJE
Aplicirao je za vizu za Italiju, ali nije je dobio. “Ja sam izbjeglica iz Irana, zapravo, bio sam izbjeglica pri-
“Rekli su mi da znaju da situacija u Pakistanu nije dobra, je nego što sam došao ovdje prije osam mjeseci i počeo raditi u
ali svejedno ne mogu mi dati vizu. Onda sam otišao u Iran, za- kuhinji u kampu s ovim divnim ljudima. Ja sam šef kuhinje,
tim u Tursku, pa u Bugarsku, Srbiju i onda sam došao ovdje. uživam u svakom momentu pomažući ljudima”, kaže Majid
Suttari. Dok govori na engleskom, svako malo ubacuje poko-
ju riječ bosanskog jezika. Kaže da nema vremena da se posveti
učenju engleskog, zato malo lošije govori, ali u kuhinji je nau-
čio dosta riječi bosanskog jezika.
“Ja volim Bosance, znam dosta toga kazati na bosanskom.
Želim ovdje ostati, moj četrnaestogodišnji sin igra fudbal u FK
‘Sarajevu’. Odličan je fudbaler”, kaže Majid.
Ističe da kao šef kuhinje uvijek ima na raspolaganju sve po-
trebne namirnice – piletinu, govedinu, rižu, tjesteninu... Sve što
je potrebno za pripremanje kvalitetnih obroka. Inače, migran-
ti hvale Majidov tim iz kuhinje, zadovoljni su kako priprema
hranu, a i sretni su jer hrane ima dovoljno.
Muhamed al-Zidawi rodom je iz Bagdada. Prije pet mje-
seci krenuo je na put prema Zapadnoj Evropi, prošao Tursku,
Grčku, Albaniju, Crnu Goru i došao u Bosnu. Kaže da su ov-
dje ljudi ljubazni, hoće pomoći, ali on ipak želi dalje, u Holan-
diju ili Englesku.
“Moramo ići dalje, mada je sada situacija jako komplici-
rana, hladno je, a hrvatska policija nas vraća s granice i tuče”,
kaže Muhamed.
Izlazeći iz kampa, srećemo dvije djevojke, volonterke. Za
jednu od njih, Roos Ykema, Stevan Jugović kaže da je “duša
ovog kampa”. Roos je iz Holandije, došla je u kamp Ušivak u
septembru kako bi pomagala migrantima. Ističe da je ranije
pomagala migrantima na ulici dijeleći im hranu, osiguravajući
medicinsku skrb, odjeću i obuću. Ona i ostali volonteri organi-
zacije “Aid Brigade” i sada često izlaze na ulice i traže migrante
kojima je njihova pomoć potrebna. Hannah Holmer, volonterka
iz Velike Britanije, zadužena je za edukaciju djece, podučava ih
engleskom jeziku, dok drugi volonteri podučavaju francuski i
njemački. Otkriva nam da će uskoro početi i kurs bosanskog
jezika u kampu Ušivak.
Ispraćajući nas, Stevan nam priča kako su nabavili stolove
za stoni tenis, a kada se vrijeme proljepša, napravit će i teren za
košarku, te za kriket. Od Ambasade Velike Britanije u Bosni i
Hercegovini dobili su opremu za kriket, a planiraju organizi-
rati migrantsku ligu u kriketu. n

10 27/12/2018 STAV