Page 67 - STAV broj 199-200
P. 67

Kovač iz Krajine Dursum Halilović u svojoj kovačnici



















          nedavno su iskovane zaprežne saonice koje
          je izrađivao mjesec i po za poznatog naru-
          čioca, vlasnika jednog trgovačkog centra.
          Saonice će krasiti jedno etno selo u Kise-
          ljaku, u koje su nedavno i otpremljene. Pri-
          sjećajući se vremena kada su kovači imali
          puno više posla nego danas, Dursum kaže
          kako je saonice naučio izrađivati još dok
          je bio mladić, kada je potražnja za njima
          tokom zime bila uobičajena i raširena po-
          treba ondašnjeg stanovništva.
            “Što se tiče ovih saonica i zaprege, pred-
          viđeno je da ih vuku dva konja. Imaju dva
          dupla sjedišta u koja može sjesti ukupno
          šest osoba, a izradio sam ih od jasenovog
          drveta i željezne konstrukcije. Zaprežne
          saonice sam radio nekad davno dok sam
          bio mlađi jer je za njima bila velika potreba
          i potražnja. U davna vremena, na selima
          su se zaprežne saonice zimi svakodnevno   Kovač Dursum Halilović u svojoj radnji
          koristile za izvlačenje i prijevoz stajskog
          đubriva od štala do njiva. Konji su ih po   konjima, i to je odmor pravi. Ugodno   opterećenje. Mora plaćati industrijsku
          snijegu lahko vukli. Rekao sam gospodinu   boraviti na čistom i svježem zimskom   struju i vodu, kako kaže, kao i veliki pro-
          da ću mu uraditi saonice i da će biti gotove   zraku. Planiram kasnije raditi još jedne   izvodni pogon, da se umije kad je prljav,
          za mjesec. Radio sam ih oko mjesec i po uz   zaprežne saonice. Prioritet su mi sada ra-  opere ruke da jede.
          sve moje druge poslove, i to prekovreme-  mazanski topovi, kojih moram proizvesti   “Ovo društvo treba tradicionalnim
          no. Saonice sam izradio od jasenovog dr-  i isporučiti minimalno šest do ramazana.   zanatima posvetiti pažnju, bez razlike ko
          veta, u čiju sam nabavku uložio 400 KM.   Posljednji ramazanski top sam izradio i   je to i gdje će raditi. Ja bih obučio tri čo-
          Saonice su potkovane gvozdenim šinama   otpremio za Bužim. Prethodno sam ih   vjeka. Ovo je posao kojim iz ničega pra-
          debelim deset milimetara, a širokim pet   izrađivao za džemate u Cazinu, Ostrošcu,   viš nešto, vrijedan artikl. Nisam više kao
          centimetara. Lijepo sam to ukrasio, jer   Brekovici i Velikoj Kladuši, pa i dalje, Če-  nekad u snazi, a nisam ni u penziji. Imam
          saonice neće biti u teretu već izložene kao   liću, Maglaju. Za Sarajevo sam proizveo   staža dvadeset i četiri godine. Nekad su sa
          eksponat. To sad može da bude godinama.   osam-devet ramazanskih topova”, ističe   mnom radili moji sinovi. Oni sve znaju
          Njihova tržišna vrijednost je 1.500 mara-  naš sagovornik.           k’o i ja. Izađu iz auta i odmah se uhvate
          ka. Ugravirao sam na njima ime i prezime                             aparata, sijeku i vare, bez razlike što je on
          proizvođača i godinu proizvodnje”, pono-  ZAŠTITITI STARE ZANATE     doktor nauka. Ove stare zanate društvo je
          sno će kovač Dursum.                 Mnogi tradicionalni poslovi u Bosni   trebalo zaštititi. Da ti omogući da ne pla-
            Vremena su se promijenila, život olak-  i Hercegovini gotovo da su izumrli ili im   ćaš industrijsku struju i vodu. Borim se,
          šan zahvaljujući tehnološkim dostignućima,   prijeti nestajanje zauvijek, ako se ko od   uporan sam. Kovački zanat ne treba izu-
          a životne potrebe stanovništva Bosanske   mlađih generacija ne drzne i odluči poza-  mrijeti. Nevezano za mene. Ovo zanimanje
          krajine uveliko izmijenile. Nestalo je po-  baviti se da ih nauči i aktivno primijeni.   treba svakom mjestu, a svakog kovača koji
          trebe za ovom vrstom kovačkih proizvoda,   U tom pogledu, briga države prema ovom   obavlja ovaj posao država treba nagraditi.
          a samim time je i potražnja u potpunosti   problemu svakako bi dobrodošla u smislu   Uvijek bih dva-tri mlada čovjeka besplat-
          splahla. Svjestan je toga i kovač Dursum, te   veće zaštite starih bosanskih zanata kroz   no obučio da rade ovaj posao. Ne treba mi
          je podsjetio na sasvim drukčiju, turističku   poticaje kako bi mlade ljude ohrabrili da   niko ništa platiti. Njegov dug samo je da
          namjenu saonica u današnjem vremenu.  se upuste u bavljenje nekim od njih. Kao   me pozdravi i upita kako sam kad me neg-
            “Vozeći se u njima, možete uživa-  kovač, Dursum Halilović ne samo da nema   dje vidi. Ništa mi više ne treba”, kaže na
          ti u zimskom ambijentu, u planinama,   nikakvog poticaja države već ima samo   kraju Dursum Halilović.    n


                                                                                                   STAV 27/12/2018  67
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72