Page 34 - STAV broj 164-165

politika

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ U Vlasenici klanjana petnaesta

Na šehidskom mezarju Rakita u Vla- Smiraj zakolektivna dženaza
senici u subotu, 21. aprila 2018. još osam
godine, klanjana je dženaza za žrtava
osam bošnjačkih žrtava koje su genocida
ubijene tokom etničkog čišćenja Vlase-
nice od 1992. do 1995. godine. Proteklih godina na mezarju Rakita ukopana je 371 osoba, dok
posmrtni ostaci još oko hiljadu osoba leže rasuti po bespućima
Ovo je 15. kolektivna dženaza, a uko- oko Vlasenice. Mnogo je onih koji još traže svoje najmilije
pani su Fahrudin (Haso) Aličević (1969–
1992), Muhamed (Mujo) Ambešković
(1959–1992), Rasim (Mujo) Arnaut (1962–
1992), Alija (Rešid) Dautović (1955–1992),
Hasnija (Osman) Klempić (1924–1992),
Nedim (Abid) Mulaibišević (1945–1992),
Hasan (Ibro) Parić (1954–1992) i Vehid
(Mustafa) Omerović (1967–1995).

Ðulzida Aličević u subotu je ukopa-
la sina Fahrudina. Kroz suze kaže da je
on njena “neprežaljena rana koja nikada
neće zamladiti”.

“Boli me, teško je bilo šta reći. Ubili
su ga. Odveli i ubili. Ništa nije bio kriv.
Mi smo prije rata bili u Švicarskoj. I on
je bio došao da radi. Kada je počelo ‘gu-
žvati’, on je odlučio da se vrati u Vlase-
nicu jer je kod kuće imao ženu i dijete.
Govorili smo mu da nije sigurno, ali nje-
ga niko nije mogao zaustaviti. Vratio se,
i oni su ga odveli. Na kraju su ga ubili”,
govori Ðulzida, koja je dugo čekala da joj
sin pronađe vječni smiraj.

“Utjeha je da smo ga pronašli, da će
se znati gdje mu je mezar, da mu dijete
može doći i proučiti Fatihu. Zločinci mo-
raju biti kažnjeni, ali haman da pravde
nema”, ogorčena je Ðulzida.

SVJEDOČENJA PREŽIVJELIH

Husein Omerović u toku agresije na
Bosnu i Hercegovinu izgubio je tri brata
i oca. Velid Omerović njegov je najmla-
đi brat. Ubijen je u 24. godini: “To mi je
jedan od trojice ubijene braće. Njihovi
posmrtni ostaci ranije su pronađeni. Je-
dan brat mi je ukopan u Potočarima 2004.
godine, otac Mustafa je također ukopan
u Potočarima kada je bila prva kolektiv-
na dženaza žrtvama genocida. Treći brat
mi je Sulejman Omerović, koji je pogi-
nuo u borbama kod sela Sultanovići kod
Zvornika. Prema informacijama kojima
raspolažem, moj najmlađi brat Velid je
ubijen 21. augusta 1993. godine s još jed-
nim mladićem. Osjećaji su svježi kao da
je on jučer ubijen, a ne 1993. godine. Iako
smo znali da je on ubijen, ipak je težak
moment kad saznate istinu. Uspomene
su tu, mi smo provodili vrijeme zajedno.
On nije bio oženjen i iza njega nisu ostali
potomci. Pronađen je tek mali dio njego-
vih kostiju. S obzirom na to da je teško i
očekivati da će se pronaći još Velidovih
kostiju, ja sam odlučio da ga ukopamo
na mezarju Rakita, ovdje u Vlasenici.”

34 26/4/2018 STAV