Page 3 - STAV broj 367

UVODNA RIJEČ

S kakvim se pritiskom susrećemo u Srebrenici

ZAŠTO NAS PROGANJAJU

SLIKE IZ UKRAJINE

Slike ubijenih i ranjenih civila i uplakane djece nas podsjećaju na
naše sudbine. Sve te slike, možda na neki način i potisnute, iznova
Piše: Adem MEHMEDOVIĆ
proživljavamo. Mi koji smo preživjeli Srebrenicu posebno smo osjetljivi na
slike iz Ukrajine, kao što nas bole i rane Palestine, Sirije i drugih mjesta.

uska agresija na Ukrajinu pokaza-
la je svu brutalnost rata, razaranja
i krvi. Sve to “svijet” bukvalno
Ruživo prati na “malim ekranima”
i preko društvenih mreža. Slike granatira-
nih i razrušenih gradova, stambenih zgra-
da, škola, vrtića, vjerskih objekata, ubije-
nih i ranjenih civila u građanima Bosne
i Hercegovine izazvale su uznemirenost
i podsjetile ih na prošlost iz devedesetih.
U vremenu kada se u Bosni i Hercego-
vini sve više govori sa zabrinutošću o bo-
jazni od mogućeg rata nije nikakvo čudo
da nas proganjaju slike rata iz Ukrajine.
Bošnjaci su narod koji je doživio genocid
i sasvim je normalno da postoji strah od
rata. U takvim uvjetima ne može se ostati
imun na slike koje dolaze iz Ukrajine, a koje
nas podsjećaju na razaranje Bosne i Herce-
govine i ubijanje građana u našoj zemlji.
Kijev nas podsjeća na opsadu Sarajeva, a
Mariupolj, Harkiv i drugi ukrajinski gradovi
na Srebrenicu, koja je tokom rata bila the biggest
death camp in the world, kako je to stajalo na Amir, Ukrajina Mirnes, Srebrenica 1993.
jednom natpisu u ovom gradu 1993. godine.
Slike ubijenih i ranjenih civila i upla- trogodišnji dječak Mirnes je u granatiranju duže vremena govori o potencijalnim suko-
kane djece nas podsjećaju na naše sudbine. Srebrenice ranjen u stomak. Uspjeli su ga bima, a povratnici Bošnjaci su pod posebnim
Sve te slike, možda na neki način i poti- prebaciti do srebreničke bolnice, koja je pritiskom i najranjivija su kategorija. Nai-
snute, iznova proživljavamo. Mi koji smo radila u katastrofalnim uvjetima, i nažalost me, svi Bošnjaci koji žive u Srebrenici, ali i
preživjeli Srebrenicu posebno smo osjetljivi dječaku nije bilo pomoći. Kada je ranjen dje- drugim povratničkim mjestima nerijetko se
na slike iz Ukrajine, kao što nas bole i rane čak Mirnes, uz njega je ranjeno i nekoliko susreću od rodbine, prijatelja i poznanika s
Palestine, Sirije i drugih mjesta. stranih vojnika koji su bili u misiji u Sre- pitanjima “kakva vam je situacija?”, “šta ima
U medijima je prije nekoliko dana objav- brenici. Oni su prebačeni helikopterom za tamo?”, “dešava li se šta, hoće li biti rata?”.
ljena vijest da je u Ukrajini klanjana dženaza Tuzlu, a za dječaka Mirnesa nije bilo mjesta. Sad zamislite s kakvim se pritiskom su-
dječaku Amiru koji je imao svega 40 dana, Dvije godine poslije, u julu 1995. godine, u sreće neko ko se vratio u Srebrenicu (ili bilo
a umro je od upale pluća i nemogućnosti li- Genocidu je ubijen i dječakov otac Mirzet. koje drugo povratničko mjesto) nakon što
ječenja u opkoljenom Harkivu. Slika je to Zbog naših slika prošlosti, ne možemo je preživio genocid, te uspio formirati život
koja je podsjetila na smrt dječaka Mirnesa ostati imuni na slike sadašnjosti iz Ukraji- i porodicu na razrušenom ognjištu. Na sve
Muminovića u Srebrenici 1993. godine. ne. Rat u Ukrajini već sad ostavlja traga na to dodajte slike koje dolaze iz Ukrajine. Ne-
Malo ko zna ko je bio Mirnes Muminović, naše živote jer nas direktno dotiče i vjero- moguće je ne misliti o svojoj djeci dok gle-
ali mnogi pamte i znaju za snimak koji je vatno ćemo u narednom periodu tek osjetiti date ukrajinske očeve kako ispraćaju svoje
zabilježio novinar Tony Birtley u opkolje- krizu koja je već sada globalnog karaktera. porodice sa suzama u očima ne znajući da
noj Srebrenici. Na snimku se vidi kako na Drugi razlog zbog čega (bar u Srebreni- li će se ponovo vidjeti i sastati.
rukama doktora umire dječak kojeg potom ci) s pažnjom pratimo dešavanja u Ukrajini Djeca Srebrenice nažalost znaju šta
mrtvog i zamotanog u foliju predaju u ruke jeste osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti u znače rastanci i nikada ponovni sastanci
ocu. Otac dječaka zvao se Mirsad. Naime, kojoj živimo. U Bosni i Hercegovini već se sa svojim očevima i braćom. n

STAV 18/3/2022 3