Page 81 - STAV broj 266

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Nepregledno polje kukuruza igra u ritmu tamburica

KOMUŠANJE

Odrastao sam u voćnjaku koji je bio moje učilište. Bilo je tu prostora i
za mali povrtnjak. Sve što je potrebno kući. Ali i kukuruz. Dovoljno velik
Piše: kad naraste da sam se mogao skriti u njemu. Dovoljno zanimljiv da
Irfan HOROZOVIĆ sam pokušavao razumjeti šta je ustvari on

ikad nisam bio na komušanju. A stajali su izduljeni tronošci od kuruza, – Sve ćemo ti pokazati na početku, a
ipak jednu priču pamtim kao da nalik za šatore vrlo tankih ljudi. poslije se snađi sam – kazao je on goto-
se doista dogodila. Nevidljivih ljudi. vo šeretski.
NSlučajno smo se upoznali u go- Iskoristio sam ih da ublažim vlagu i Mnogo toga se moglo vidjeti u tom
stionici u kojoj smo večerali. Ne znam ni tako proveo kratak nemiran san. pogledu.
sam kako (možda je neko spomenuo da Ipak, nisam to zaboravio. Dok su oni govorili, vidio sam pred-
će to uskoro biti), najednom smo počeli stavu. Bili su moji glumci i govorili su
govoriti o komušanju. Odrastao sam u voćnjaku koji je bio svoj tekst. Stihove koji su bili složeni kao
Mladić i dvije djevojke. moje učilište. žuti dragulji na klipu kukuruza. I kruni-
S koliko su radosti samo o tom govorili... Bilo je tu prostora i za mali povrtnjak. li se s njega na drveni pod gdje su odska-
Bio je to neki prastari praznik života. Sve što je potrebno kući. kali i zvonili.
Stariji od biljke o kojoj je bila riječ. Ali i kukuruz. Nikad tako nešto nisam doživio.
Kukuruzne misterije. Dovoljno velik kad naraste da sam se Gledao sam i pisao istovremeno.
Vidio sam kako niču stabljike iz mog mogao skriti u njemu. U tom oniričkom razgovoru moja se
djetinjstva i rastu sa svojim kopljima i Dovoljno zanimljiv da sam pokušavao drama sve jasnije ukazivala. Vidio sam
opremom, kako postaju muževna vojska razumjeti šta je ustvari on. u njoj neke zagonetne stvari koje nisam
kojoj izbijaju brkovi, nježni, smeđi, goto- Uz samu ogradu šutio je ogrozd. mogao objasniti.
vo svileni, a onda im se pogled smrkava A uza nj ribizl. Nepregledno polje kukuruza igra u ri-
kao kod svih stražara. Sve je u tom kraju u kom smo se za- tmu tamburica.
Govorili su kao da mi povjeravaju svoje desili izgledalo prvotno. Odnos s vodom i A ispod njega umorna vodenica melje.
najdublje tajne. Najednom mi se ta biljka zemljom. Gljive iz šume. Kesteni. Žuto brašno za kuruzu.
s kojom sam zapravo odrastao pokazivala A u njihovoj priči sve je vrvilo od I puru.
posve nepoznatom. Nije u pitanju bilo ni- strasti igre kao u nekoj dramskoj poemi Nekoliko dana iza te noći rekoh čovje-
šta od onoga o čemu ljudi razmišljaju kad andaluzijskih pjesnika. Govorili su i isto- ku iz tog kraja koji me je vozio:
je kupuju i nose u svoje kuhinje. vremeno igrali sebe. Svaki pokret je u tom – Odbaci me do gostionice. Idem na
Bilo je posve nepoznato. poslu bio i znak. komušanje...
Toliko da sam se zapitao znam li o – Kad će to biti i gdje? On me pogledao nekako tužno.
tom išta. Pogledao me kao da se čudi mom pi- – Ništa od tog. Poginuli su sve troje.
Sjetio sam se putovanja na kojima sam tanju, podigao ruku, a onda pokazao ši- Udarili su u stijenu i survali se u prova-
vidio velike naivističke skulpture konja rokim pokretom najveći nevidljivi teatar liju. Velika je žalost ovdje. Ne znam hoće
i nekih drugih životinja. Mislim da sam koji postoji. li išta biti...
jednom vidio i čovjeka načinjenog od ne- Ništa na to nisam mogao odgovoriti. Ništa se na to nije moglo kazati.
jestivih ostataka te biljke. Najednom sam sve što su govorili vidio. Komušina.
Možda se tu krio neki od odgovora? Nošnje kako plešu. Perušina.
Ne znam je li to dobrodošlica novih Oči koje blistaju. Ali i kitir kojeg je jedan stari pjesnik
krajeva u kojima se odomaćio ili sjećanje Čuo sam pjesme koje pjevaju. nazvao “preprženim anđelom”.
na vrijeme kad su ga stari narodi preko Pjesme koje ću tek s radošću napisati. I nikad nisam napisao tu životvornu
velike vode smatrali kraljevskom hranom. – Hoće li vam smetati ako i ja budem igru satkanu od strasti i pjesme, niti ni
Pitanje se očito umnožava. na toj svetkovini? riječ o tom kako se odvijala ta čudna dra-
Spavao sam jedanput u močvari koju – Dapače. Bit ćeš naš gost. ma pisanja.
je načinilo nevrijeme. Pokraj tog mjesta Onda su se pogledali. Dosad. n

STAV 9/4/2020 81